Ankete pokazuju da je trka izjednačena s njegovim republikanskim rivalom Mikeom Rogersom. Problem za demokratskog kandidata jeste to što je postao neugodan za pojedine biračke grupacije unutar vlastite stranke, kao i za nezavisne i umjerene glasače koji žele okrenuti leđa Donaldu Trumpu

Na predstojećim parlamentarnim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama, demokrata Abdul El-Sayed vjerovatno je kandidat o kojem se najviše govori. Iz savezne države Michigan on bi mogao postati prvi senator islamske vjeroispovijesti u historiji te zemlje. Međutim, u Dearbornu,  gradu na periferiji Detroita, rijetko ko danas želi otvoreno razgovarati o njemu. Riječ je o najmnogobrojnijoj muslimanskoj i arapskoj zajednici u SAD-u, a napetost se doslovno može osjetiti na pustim ulicama nedaleko od historijskog Fordovog pogona, koji godinama predstavlja industrijski simbol Amerike.

Jedna gospođa s hidžabom prestravljeno odlazi kada joj postavite pitanje o izborima. Stariji mještanin kaže da se ne razumije u politiku. Mlada djevojka samo odmahuje glavom, krijući pogled iza nikaba. Vlasnik jednog restorana pravda se gužvom u lokalu, iako je prostor poluprazan. Jedino se Sami zaustavlja prije ulaska u supermarket, jedno od rijetkih mjesta u kojem ima života nedjeljom, svega nekoliko dana uoči izbora.

»Svi smo ushićeni i izuzetno sretni što u Senat prvi put može otići neko poput El-Sayeda«, uvjerava nas Sami. Ako je iz neke države mogao doći prvi senator musliman, to je morao biti upravo Michigan. Iako arapsko biračko tijelo čini svega tri posto ukupnog broja glasača, ono je ovdje najkoncentrisanije u cijeloj zemlji. »Pružit ćemo mu maksimalnu podršku«, dodaje Sami.

El-Sayedu će ta podrška i te kako trebati. Na izborima za obnovu oba doma Kongresa, demokrate uglavnom plove na talasu povoljnih okolnosti. Politička potrošenost Donalda Trumpa, njegova izražena nepopularnost zbog rata s Iranom te ekonomski potresi koji su uslijedili, prilično teško opterećuju republikanske kandidate. U Michiganu, državi tradicionalno podijeljenoj između republikanaca i demokrata, ankete daju prednost demokratama u trci za guvernera i u mnogim okruzima za Predstavnički dom. Međutim, trka za Senat u kojoj učestvuje El-Sayed potpuno je drugačija priča.

Ankete pokazuju da su stvari izuzetno izjednačene između njega i republikanskog rivala Mikea Rogersa. Razlog leži u tome što je El-Sayed postao prilično neugodan kandidat za pojedine dijelove biračkog tijela Demokratske stranke, ali i za nezavisne i umjerene glasače koji zapravo žele okrenuti leđa Trumpu. U žestokom finišu kampanje, Rogers i republikanci stavili su njegovu vjeru i porijeklo, njegovi roditelji su imigranti iz Egipta, u sam centar svojih političkih napada. Rivali ga bez ustručavanja optužuju za veze s islamskim ekstremizmom, povezujući ga s Hamasom, Muslimanskom braćom i Al-Kaidom.

»Ovdje smo u Americi i ono što je nama važno jeste Amerika. Stvari izvana pripadaju vanjskom svijetu«, brani se Sami. Pa ipak, ta pitanja čine esencijalni dio El-Sayedove sposobnosti da dobije ili izgubi ove izbore. A s tim ishodom direktno je povezana i sposobnost demokrata da preuzmu kontrolu nad Senatom što je prije godinu dana djelovalo potpuno nemoguće, a što im je Trumpova nepopularnost neočekivano pružila kao priliku. Odluka demokrata u Michiganu da se klade na El-Sayeda, koji je u augustu na stranačkim primarnim izborima za dlaku pobijedio kandidatkinju stranačkog establishmenta, mogla bi ih skupo koštati: gubitak senatorskog mjesta u inače povoljnoj kampanji, uz rizik da ih to stane gubitka većine u Senatu.

Na četrdesetak minuta vožnje od Dearborna, u istočnom dijelu Detroita, grupa republikanskih simpatizera okupila se u lokalnom stranačkom odboru kako bi pratila televizijsku debatu između El-Sayeda i Rogersa. »On je prazna košulja. Izvana izgleda lijepo, ali nema nikakvu dubinu. A ono za šta se zalaže direktno je usmjereno protiv interesa SAD-a«, kaže Kurt O'Keefe prije ulaska u prostoriju.

El-Sayed je nesumnjivo kandidat s privlačnim vizuelnim profilom. Mlad je, ima 41 godinu, nasmijan i atletske građe. Čak su ga i pojedini pripadnici američke ljevice optuživali da predstavlja neku vrstu demokratskog »macho mana«. Također je izuzetno rječit i posjeduje veliko iskustvo u javnoj komunikaciji. Za republikance, međutim, on je vuk u janjećoj koži.

Tokom debate, Rogers insistira na taktici koja dominira samim finišem kampanje: prikazati ga kao opasnog ekstremistu. Služi se stalnim aluzijama na njegove navodne veze s islamskim terorističkim organizacijama, bez obzira na to koliko te optužbe bile udaljene od realnosti, poput pitanja da li mu je majka sedamdesetih godina bila aktivna u Muslimanskoj braći, ili nedovoljno utemeljene, kao što je prigovor da je primao donacije od grupa koje su iskazivale simpatije prema Hamasu.

»Ne možemo sebi priuštiti cijenu koju nosi Abdul, ne možemo preuzeti rizik njegove ideologije«, glasno poručuje Rogers. Iz Bijele kuće, Trump ide i korak dalje. Glasačima u Michiganu posvetio je poseban video u kojem kandidata oslovljava sa ‘Mohammed El-Sayed’ (namjerno izostavljajući njegovo prvo ime, Abdul, koje je prihvatljivije prosječnom Amerikancu): »On je radikalni musliman i član Muslimanske braće, iako to poriče«, optužuje Trump. »On nije za nas i on mrzi našu zemlju.« Američki potpredsjednik J. D. Vance otišao je još dalje, nazvavši ga »pacovom«.

»Republikanci su procijenili da napadi na njegov identitet funkcioniraju znatno bolje od optužbi za socijalizam ili ekonomski ekstremizam«, objašnjava Matt Grossmann, profesor političkih nauka na Univerzitetu Michigan State. Riječ je o procesu koji je postao potpuno očigledan u posljednja dva mjeseca. Kada je El-Sayed pobijedio na primarnim izborima u augustu, primarna kritika bila je da je on socijalistički kandidat. Trump ga je tada nazivao »komunistom« (iako El-Sayed zvanično ne pripada organizaciji Democratic Socialists of America, najljevijoj frakciji stranke, on s njom održava snažne veze).

To je sada palo u drugi plan, a težište napada prebačeno je isključivo na polje vjere i identiteta. Ovakva strategija zaista može dati rezultate. »U našim istraživanjima javnog mnjenja, dio glasača u Michiganu doživljava muslimansku pripadnost kao nešto negativno. Oko 20 posto njih tvrdi da je manje vjerovatno da će podržati kandidata koji je musliman, što uopće nije slučaj kada je riječ o tamnoputim ili latinoameričkim kandidatima«, objašnjava Grossmann.

Činjenica je da El-Sayed trpi ozbiljne gubitke među biračkim tijelom koje je ključno za demokrate u Michiganu. To se, prije svega, odnosi na jevrejske glasače. On je zauzeo izuzetno oštre stavove protiv Izraela od izbijanja rata u Gazi i izrekao komentare koji su bili izuzetno bolni za jevrejsku zajednicu. Naprimjer, ovog proljeća, kada je jedan musliman kojem su članovi porodice stradali u Gazi napao sinagogu u Detroit, El-Sayed je izjavio: »Kada se nanese bol, nanese se bol«, što je u javnosti shvaćeno kao vid opravdanja.

Nakon pobjede na primarnim izborima, El-Sayed se izvinio zbog tih izjava i pokušao zadobiti povjerenje jevrejskih demokrata. Međutim, mnogi te riječi ne zaboravljaju, kao ni njegovu bliskost s kontroverznim ličnostima poput ekstremno lijevog influensera Hasana Pikera, koji je u svojim istupima tvrdio da su SAD »zaslužile« napade 11. septembra. Kao ilustracija te slabosti, tokom pomenute debate El-Sayed nije bio u stanju jasno odgovoriti na pitanje koja je država veći neprijatelj SAD-a, Izrael ili Iran. Republikanci koji su pratili debatu hvatali su se za glavu, a vjerovatno su isto činili i mnogi demokratski glasači u svojim domovima.

»Nisam ga podržao na primarnim izborima jer sam se pribojavao da ima manje šansi da osvoji senatorsko mjesto«, priznaje Wes Nichols, demokratski glasač na izlazu s skupa u centru Detroita. »I iako i dalje imam sumnje prema El-Sayedu, imam ih još više prema Rogersu«, dodaje, aludirajući na teret koji republikanski rival nosi zbog sjenke Donalda Trumpa.

Još veći problem za El-Sayeda predstavlja glas tamnoputih birača, koji je od presudnog značaja u Michiganu, a među kojima tradicionalno postoji kulturološko nepovjerenje prema muslimanima.

»Ovo bi trebali biti laki izbori za El-Sayeda, ali mi ovdje ne postupamo pametno i padamo na prikrivene rasističke poruke o njegovom statusu muslimana«, priznaje Bryan Waldron, lokalni lider iz jedne tamnopute četvrti u Detroitu. »Muslimanska zajednica u Dearbornu prisutna je decenijama i nikada nije predstavljala problem. Napadi na El-Sayeda su bezobzirno rasistički.«

Na kraju, sve ovo može pasti u drugi plan u zavisnosti od toga koliku će težinu imati centralni element ovih izbora, izražena nepopularnost Donalda Trumpa. »Trump ostaje najveći teret za republikance, kako u Michiganu, tako i za samog Rogersa«, smatra profesor Grossmann s Univerziteta Michigan State. »Ako zaokret glasača prema demokratama bude onakav kakav nagovještavaju pojedine ankete na nacionalnom nivou, s dvanaest poena razlike, biće potpuno svejedno kakve su se kampanje vodile u država poput Michigana«, zaključuje on povodom žestokih napada na El-Sayeda.

IZVOR: Bosna.hr, ABC