Jeffrey Epstein nije bio samo seksualni predator, već vješt manipulator koji je decenijama uspijevao držati političku, finansijsku i društvenu elitu u krugu lojalnosti i šutnje. Od lažnih diploma i sitnih prevara do milijarderskih poslova, ucjena i kompromitirajućih veza, Epstein je gradio mrežu u kojoj su se moć, novac i strah međusobno štitili. Istraživačka reportaža koju je objavio današnji The Sunday Times razotkriva kako je jedan prevarant, koristeći šarm, usluge i kompromitaciju, uspio vezati najutjecajnije ljude svijeta

U uredu obloženom drvenim panelima sedmospratne kuće Jeffrey Epsteina u blizini Central Parka, početkom 2014. godine zavladala je nervoza. Neočekivani posjetilac na pločniku ispred kuće na adresi 9 East 71st Street izazvao je paniku među Epsteinovim njujorškim timom mladih, uglavnom ženskih asistentica. Sijedi muškarac ispred vrata djelovao je starije od svojih 69 godina, ali je bio odlučan da uđe kroz masivna, gotovo pet metara visoka hrastova vrata. Predstavio se kao Steven Hoffenberg, „jedan od Jeffreyjevih saradnika“.

Jedna od asistentica uspjela ga je zadržati, otjeravši ga natrag u hladnu januarsku noć, prije nego što je ušla u kuću i upozorila ostalo osoblje. U e-mailu je insistirala da se sva vanjska i unutrašnja vrata zaključaju iznutra: „On je lud i NI POD KOJIM USLOVIMA ne smije biti pušten u kuću.“ Epstein je u međuvremenu panično pisao prijatelju, tražeći fizičku zaštitu: „Imam luđaka po imenu Steven Hoffenberg koji me uhodi. Imaš li nekog zaštitara, naoružanog, koga mogu unajmiti na nekoliko dana?“

Bio je januar 2014. godine – i Hoffenberg nije bio luđak. Bio je bijesan.

Tokom kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, Hoffenberg je bio Epsteinov mentor i ozbiljan igrač na Manhattanu. No, posljednjih 18 godina proveo je u zatvoru zbog masovne finansijske prevare za koju je tvrdio da su je njih dvojica počinili zajedno. Iz zatvorske ćelije gledao je kako njegov nekadašnji štićenik živi život privatnih aviona, luksuznih vila i večera s najmoćnijim ljudima svijeta,  od Billa Clintona do Princa Andrewa i Billa Gatesa.

Dok je Hoffenberg izdržavao kaznu za prevaru koju je čak i sudija opisao kao pretjeranu, Epstein je za daleko teže krivično djelo, seksualno iskorištavanje maloljetnice, ispregovarao nagodbu koja mu je donijela samo 18 mjeseci zatvora, uz dnevne izlaske. Uprkos opsežnim dokazima FBI-ja i desetinama identificiranih žrtava, Epstein je priznao krivicu za tek jednu tačku krivičnog djela prostitucije i jednu za pribavljanje osobe mlađe od 18 godina.

Kada je Hoffenberg konačno izašao na slobodu, pokušao je tužiti Epsteina kako bi se porodicama oštećenih vratila barem dio ukradenog novca. Epsteinovo samoubistvo u augustu 2019. godine zauvijek je prekinulo tu mogućnost. Hoffenberg je tri godine kasnije umro bez novca, gotovo na isti datum.

Iako su im se životi kriminala završili na radikalno različite načine, Epstein i Hoffenberg imali su mnogo zajedničkog. Obojica su odrasla u skromnim uslovima u Brooklynu, nijedan nije imao fakultetsku diplomu, obojica su rano pokazali sklonost ka nepoštenim poslovima. Razlika je bila presudna: Epstein je imao izuzetnu sposobnost da zadrži lojalnost elite čak i kada ih je potkradao.

Njegova priča danas je sinonim za organizirano seksualno zlostavljanje, silovanje i trgovinu djecom. Ali iza tog zločinačkog svijeta stoji i druga, jednako uznemirujuća priča: kako je jedan prevarant decenijama uspijevao uvjeriti najbogatije i najmoćnije ljude na svijetu da su mu potrebni i da ga moraju štititi.

E-mailovi iz tzv. Epsteinovih dosjea iznova pokazuju isti obrazac: muškarci koje je varao, žene koje je odbacivao i ljudi koji su slutili najgore ostajali su uz njega dugo nakon što su njegovi zločini postali javni. Oni koji su znali šutjeli su. Oni koji su pokušali govoriti bili su ušutkani. „Prijatelji ne govore stvari koje će prijatelje dovesti u nevolju“, rekao je jedan Epsteinov saradnik jednoj od djevojaka koje su mu bile žrtve.

Kako je Epstein uspio izgraditi takvu lojalnost? Da li ga je vodila samo pohlepa ili nešto mnogo mračnije?

Jeffrey Epstein odrastao je u četvrti Sea Gate u Brooklynu, radničkoj zajednici na samom rubu Coney Islanda, devedesetak minuta vožnje autobusom od Manhattana. Sea Gate je i danas ograđeno naselje s rampama i stražarima, mješavina skromnih porodičnih kuća i ponekog luksuznijeg doma. Epsteinov otac Seymour radio je u gradskom Odjelu za parkove, a majka Pauline bila je domaćica. Poput većine stanovnika tog kraja šezdesetih godina, bili su djeca jevrejskih imigranata.

Epstein je u srednjoj školi Lafayette bio poznat kao „Eppy“, bucmast, ali izuzetno bistar dječak, naročito nadaren za matematiku. Bio je i talentirani pijanist. Jedna od njegovih srednjoškolskih simpatija kasnije je autoru Jamesu Pattersonu rekla da ju je Epstein „naučio geometriju za samo dva mjeseca“.

„O njemu možemo reći samo lijepe stvari. Zapravo, on je razlog zbog kojeg sam otišla na fakultet“, rekla je.

Karijeru je započeo kao profesor matematike i fizike u elitnoj Dalton School na Manhattanu. Upravo tu se dogodio prvi ključni obrat: jedan od roditelja, impresioniran Epsteinovim matematičkim sposobnostima, preporučio ga je Aceu Greenbergu, legendarnom izvršnom direktoru investicione banke Bear Stearns. Greenberg je u mladom profesoru prepoznao ono što je cijenio, uličnu inteligenciju, snalažljivost i odsustvo snobizma koji je, po njegovom mišljenju, razlikovao Bear Stearns od „uglađenijih“ konkurenata s Wall Streeta. Epstein je zaposlen i brzo se snašao. „Bio je, jednostavno, vraški dobar prodavač“, rekao je kasnije jedan od rukovodilaca banke.

Već tada, međutim, nepoštenje je bilo sastavni dio njegovog načina rada. Kadrovska služba je otkrila da je Epstein lagao u biografiji, navodeći da ima diplome s dva kalifornijska univerziteta. Istina je bila jednostavna: nije imao nikakvu diplomu. Kada ga je Greenberg suočio s tim, Epstein je, zahvaljujući šarmu i samouvjerenosti, praktično prošao nekažnjeno.

Na kraju je otišao iz banke tek kada su se pojavile ozbiljnije sumnje: neprimjeren zajam prijatelju, kao i tvrdnje o insajderskom trgovanju preko jedne od njegovih djevojaka. Epstein je tvrdio da je uvrijeđen optužbama i dao otkaz. Ipak, pet godina u Bear Stearnsu donijelo mu je nešto daleko vrijednije od plate: ekskluzivni imenik kontakata.

Put u britansko visoko društvo otvorila mu je djevojka iz imućne porodice Leese. Tako je Epstein upoznao Douglasа „Doggieja“ Leesea, bogatog aristokratu i povremenog trgovca oružjem, koji ga je primio u svoju rezidenciju iz 15. stoljeća, South Wraxall Manor u Wiltshireu. Doggie Leese bio je optuživan da je učestvovao u ilegalnim provizijama za prodaju britanskih borbenih aviona Saudijskoj Arabiji. U 28-godišnjem Amerikancu vidio je zanimljivog štićenika: učio ga je lovu, uvodio u noćni život Mayfaira i u društvo „djevojaka“. Leese ga je upoznao s ljudima s Wall Streeta, ali i s društvenom elitom, među kojima su bili Steven Hoffenberg i medijski magnat Robert Maxwell. Epstein je, zauzvrat, podučavao matematici Leeseovog mlađeg sina Juliana.

No, i ovdje je Epsteinova sklonost obmani ubrzo uništila povjerenje. Doggie Leese je otkrio da mu Epstein na račun porodice naplaćuje letove Concordeom i boravke u hotelima s pet zvjezdica. Još gore: dok je radio za Hoffenberga, Epstein je prodavao lažne investicije Julianovim kumovima. „Bila je to katastrofa“, rekao je Julian godinama kasnije. Ipak, i to je jedan od ključnih motiva Epsteinove priče, veze nisu u potpunosti prekinute. Prema e-mailovima iz kasnijih godina, porodica je ostala u prijateljskim odnosima s Epsteinom, razmjenjujući srdačne poruke dugo nakon krađa.

Ulaskom u tridesete godine, Epsteinov društveni krug u New Yorku naglo se širio. Nastavio je varati one koje je smatrao potrošnima, dok je pažljivo njegovao odnose s ljudima u kojima je vidio dugoročnu korist. Među njima bio je i Sir James „Jimmy“ Goldsmith, finansijer i osnivač britanske euroskeptične Referendum Party.

Preko Lynn Forester de Rothschild upoznao je princa Andrewa Mountbatten-Windsora, dok je s Ariane de Rothschild, šeficom švicarske Edmond de Rothschild grupe, izgradio dugogodišnji odnos u kojem mu je isplaćivano više miliona dolara za „savjetodavne usluge“ sve do najmanje 2018. godine. Bio je dovoljno blizak i s porodicom Hanson, britanskim industrijskim magnatima, da je Robert Hanson, sin osnivača imperije, navodno uputio Epsteinu seksualno intoniranu šalu dok je ovaj bio u zatvoru zbog pedofilije. U poruci, koju je prenio zajednički prijatelj, pisalo je: „S Robertom Hansonom sam i pita da li bi volio da ti pošalje vazelin.“

U privatnim prepiskama Epsteinovih poznanika stalno se aludira na njegov „ukus za žene“. Oni tvrde da nisu znali razmjere njegove izopačenosti. No, sve je više indicija da je Epstein svjesno gradio sistem.

Prema Hoffenbergu, još u dvadesetim godinama Epstein je govorio o poslovnoj taktici koju je zvao „playing the box“, dovođenju ljudi u kompromitirajuće situacije iz kojih je teško izaći bez novca ili poslušnosti. Svoje kuće opremao je skrivenim kamerama, a široko je rasprostranjena sumnja da je djevojke i fotografije koristio kao kompromat nad svojim „gostima“. Pojavile su se i tvrdnje da je Epstein, koji je „nabavljao“ žene i poslovao u Rusiji, možda pružao obavještajne usluge toj zemlji. Takvi navodi nikada nisu dokazani, ali su ostali prisutni u sigurnosnim krugovima.

Početkom devedesetih Epstein upoznaje i započinje vezu s Ghislaine Maxwell. U tom periodu, kako je kasnije utvrđeno, započinje sistematsko regrutiranje i seksualno zlostavljanje stotina djevojčica i mladih žena. Američko Ministarstvo pravde upozorilo je da Epsteinovi dosjei mogu sadržavati i lažne ili krivotvorene materijale. No, oni su prožeti seksualnim sadržajem, od mizoginih poruka djevojkama do razmetljivih, vulgarnijih razmjena između starijih muškaraca.

Ti dokumenti pokazuju da Epstein nije samo nalazio djevojke za princa Andrewa, već i za druge moćne ljude. Među njima se spominje i Kimbal Musk, brat Elona Muska, kojeg Epsteinov saradnik upozorava: „Bolje budi fin prema Jenn. Jeffrey poludi kad neko loše tretira njegove djevojke/prijateljice.“ Andrew je negirao bilo kakvu krivicu; Musk se nije oglasio. Čak i kada nije direktno „nabavljao“ žene, Epstein je stvarao atmosferu u kojoj su pripadnici elite dijelili intimne, kompromitirajuće detalje. Italijanski industrijalac Eduardo Teodorani redovno mu piše o „pussy“, dok pokojni AI pionir Roger Schank, jedan od naučnika koje je Epstein privlačio donacijama univerzitetima, hvali se da je „izgubio interes za žene jer može imati bilo koju, kad god hoće“. Epstein je tako spajao seks, novac, usluge i povjerljivost u gustu mrežu međuzavisnosti, mrežu iz koje se rijetko ko usuđivao izaći.

Za Jeffreyja Epsteina umrežavanje nije bilo društvena aktivnost, već ozbiljan posao. Kontakte nije skupljao stihijski; gradio ih je sistematski, strpljivo i s jasnim hijerarhijama. U tom poslu koristio je i profesionalce. Među njima je bila i Peggy Siegal, PR stručnjakinja i društvena umreživačica koja mu je redovno slala iscrpne, tračerske izvještaje s elitnih zabava, s jahti, privatnih aviona i bazena tokom ljetne sezone u Cannesu.

U jednoj poruci iz 2010. godine, s raskošne zabave, Siegal mu preporučuje da upozna Davida Reubena, trgovca metalima koji se transformirao u tehnološkog investitora i čija je porodica, prema Sunday Times Rich Listi, druga najbogatija u Velikoj Britaniji. „Sjedim pored njega. Živi u Londonu i Cannesu. Ima jahtu Siren, dugačku 242 stope. Sutra ide u Antigvu… moraš ga upoznati. Koliko je tvoje ostrvo udaljeno od Antigve?“ Epstein odgovara bez oklijevanja: „Dovedi ga sutra na čaj.“

Siegal je kasnije tvrdila da nije znala za Epsteinove seksualne zločine i da je „duboko posramljena“ zbog tog odnosa. No, prepiska pokazuje koliko je Epstein precizno koristio društvene događaje kao ulazne tačke za nove mete.

Godinama je sistematski gradio veze s elitama Bliskog istoka. U jednom trenutku imenovan je u upravni odbor zdravstvene kompanije u regiji, s ulogom koja je bila krajnje neuobičajena: njegov zadatak bio je isključivo da organizira sastanke sa svojim kontaktima. U ugovoru su čak bila navedena imena trojice ljudi koje je trebao „ciljati“, najmoćnijih u regiji: saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, vladara Abu Dhabija Mohammeda bin Zayeda Al Nahyana i vladara Dubaija Mohammeda bin Rashida Al Maktouma.

Istovremeno, Epstein je produbljivao veze u Silicijskoj dolini. Trgovao je dionicama tehnoloških kompanija, ulagao milione dolara u Valar Ventures, fond rizičnog kapitala koji je osnovao Peter Thiel, te ostvario ogromnu dobit ranim ulaganjem u Coinbase. Zahvaljujući tim vezama, imao je pristup investicijama koje su za širu javnost bile nedostupne.

Iz svojih rezidencija u New Yorku, na Djevičanskim ostrvima i u Novom Meksiku, Epstein je redovno distribuirao informacije, savjete i tračeve širokoj mreži kontakata. Među onima koji su od toga profitirali bio je i tadašnji britanski ministar Peter Mandelson. U jednom do sada neobjavljenom e-mailu iz aprila 2010. godine, Epstein mu javlja da je JPMorgan spreman objaviti veliku investiciju u Velikoj Britaniji, uključujući novo sjedište u Londonu. Banka, piše Epstein, može tempirati objavu „kako tebi odgovara“ i pripisati zasluge Mandelsonu „ako to želi“.

Tokom cijele karijere, poslovni svijet pokušavao je dokučiti kako je Epstein zapravo stekao bogatstvo. Da li je prikupljao kompromitirajuće materijale za strane obavještajne službe? Da li je radio za Rusiju, Izrael, Sjedinjene Države? E-mailovi nude fragmente, ali ne i odgovore. Kada mu je 2011. godine jedan poznanik javio da se raspituju o porijeklu njegovog novca, Epstein mu je dao preciznu instrukciju: „Reci mu da najbogatiji ljudi na svijetu dolaze kod njega kući po savjet. Lideri stranih vlada, ljudi iz američkog trezora. Ne otkrivaj ništa više.“

Nakon sloma Hoffenbergove Ponzi-šeme, Epstein je pronašao novu, daleko bogatiju metu: Les Wexner, maloprodajnog milijardera i osnivača Victoria’s Secreta. Epstein je godinama strpljivo gradio povjerenje čovjeka koji ga je na kraju učinio svojim glavnim finansijskim savjetnikom. Taj odnos odveo je Epsteina iz kruga bogatih u sferu superbogatih. Postepeno se uvlačio u Wexnerove poslove, potiskivao postojeće menadžere i preuzimao njihove uloge. Tokom tog procesa, prema kasnijim otkrićima, prisvojio je milione, ponekad i desetine miliona dolara.

Veza je potrajala do 2007. godine, kada su se razišli. Godinama su kružile glasine koje je Wexner dosljedno negirao o seksualnim uslugama i ucjenama. Pokojna Virginia Giuffre tvrdila je da ju je Epstein „trgovao“ i Wexneru i princu Andrewu; obojica su to negirala. U nedavno objavljenim dokumentima nalazi se nacrt pisma koje je Epstein napisao Wexneru, u kojem mu izražava saučešće zbog optužbi, ali u isto vrijeme upućuje prikrivene prijetnje da bi mogao otkriti povjerljive informacije njegovoj supruzi Abigail. „Ti i ja smo imali ‘gang stvari’ više od 15 godina. Veliki dio toga bio je njoj nepoznat“, piše Epstein. Wexnerov glasnogovornik tvrdi da pismo nikada nije primljeno i da je Epstein bio bijesan jer je Wexner odbio da ga primi. Veze su, kaže, prekinute nakon što su otkriveni krađe i kriminalne aktivnosti.

Nakon Wexnera, Epstein je uspostavio gotovo identičan odnos s drugim milijarderom, Leonom Blackom, magnatom privatnog kapitala i čelnikom kompanije Apollo. Epstein je za njega obavljao finansijske usluge, za što je, prema sudskim dokumentima, primao desetine miliona dolara godišnje. Njihov odnos se također raspao zbog novca. Epstein je u porukama zahtijevao „uobičajenih 40 miliona godišnje“ kako bi „počistio nered porodičnog bogatstva“. No, u pozadini su se pojavile i seksualne optužbe. Sudski spisi navode da je Epstein upoznao Blacka s više mladih žena; neke su kasnije optužile Blacka za zlostavljanje. Jedna je tvrdila da ju je silovao u Epsteinovoj kući u New Yorku. Black je sve optužbe negirao, ali je bio prisiljen napustiti čelo Apollo Managementa.

Kako su se fragmenti Epsteinove finansijske kriminalne mreže počeli razotkrivati, postajalo je jasno da potpuna istina možda nikada neće izaći na vidjelo. Epstein je bio kriminalac, ali i izuzetno oprezan. Mnogi njegovi najintrigantniji e-mailovi i poruke završavali su istom frazom: „Nazovi me.“ Tu bi se svaki pisani trag prekidao.

U tom prekidu, u razgovorima bez zapisa, bez svjedoka, bez dokumenata, nalazila se suština njegove moći. Seksualni zločini bili su jezivi i razorni, ali su bili dio šire strukture: sistema u kojem su novac, pristup, kompromitacija i šutnja činili neraskidivu cjelinu. Jeffrey Epstein nije bio genije. Bio je prevarant s dubokim razumijevanjem ljudske slabosti, taštine, straha i pohlepe. Elita koju je okruživao nije bila samo njegova publika; bila je i njegov štit. I upravo zato je pitanje koje i dalje visi u zraku možda najteže od svih: ne kako je Epstein uspio nego zašto ga niko nije zaustavio.

Jeffrey Epstein nije bio samo seksualni predator, već vješt manipulator koji je decenijama uspijevao držati političku, finansijsku i društvenu elitu u krugu lojalnosti i šutnje. Od lažnih diploma i sitnih prevara do milijarderskih poslova, ucjena i kompromitirajućih veza, Epstein je gradio mrežu u kojoj su se moć, novac i strah međusobno štitili. Ova istraživačka reportaža razotkriva kako je jedan prevarant, koristeći šarm, usluge i kompromitaciju, uspio vezati najutjecajnije ljude svijeta za vlastitu propast – i zašto je istina o njegovoj moći i dalje nedovršena.

IZVOR: The Times