Ugovor je obavezivao sultana Mahmuda II da izda hatišerif kojim će, osim što potvrđuje autonomiju Srbije, biti utvrđeno da se Turci isele iz Srbije i da joj se pridruži šest nahija, koje su do tada pripadale Bosanskom pašaluku i u kojima su živjele hiljade Bošnjaka.

Na današnji dan 1829. godine zvanično je potpisan tzv. Jedrenski mir, postignut između Ruskog i Osmanskog carstva dvanaest dana ranije. Mir je dogovoren nakon rusko-turskog rata u kojem je Rusija odnijela veliku pobjedu, osvojivši veliki teritorij i nekoliko ključnih gradova u današnjoj Bugarskoj, pokorivši čak i Jedrene, nekadašnju prijestolnicu Osmanskog carstva.

Ovim ugovorom ojačana je pozicija Rusije u istočnoj Evropi, a značajno umanjena snaga Osmanlija, čije je carstvo već decenijama bilo u opadanju. Mir je nagovijestio buduću zavisnost Osmanskog carstva od evropske ravnoteže snaga, ali i kasniju podjelu njegovih balkanskih posjeda.

Ugovorom je Rusiji dopušteno da pripoji ostrva koja kontroliraju ušće Dunava u Crno more, kao i obalni pojas Crnog mora na Kavkazu, uključujući utvrđenja Anapa i Poti. Osmanlije su priznale ruski suverenitet nad Gruzijom i drugim kavkaskim kneževinama, te otvorile moreuze Dardanele i Bosfor za rusku plovidbu.

Na Balkanu, Osmanlije su priznale Grčku kao autonomnu državu, koja je još neko vrijeme imala obavezu  plaćanja danka, te autonomiju dunavskih kneževina Moldavije i Vlaške pod ruskim nadzorom.  

Također, ovim je ugovorom potvrđena je Akermanska konvencija iz 1826., kojom je Srbiji dodijeljena autonomija. Srbiji su tako osigurani međunarodni položaj i samouprava. Ugovor je obavezivao sultana Mahmuda II da izda hatišerif kojim će, osim što potvrđuje autonomiju Srbije, biti utvrđeno da se Turci isele iz Srbije i da joj se pridruži šest nahija, koje su do tada pripadale Bosanskom pašaluku i u kojima su živjele hiljade Bošnjaka.

Jadar sa centrom u kasabi Loznici i Rađevinu sa centrom u kasabi Krupnju, koje su bile posebne nahije koje se pripadale Zvorničkom sandžaku, kao i nahiju Stari Vlah koja je pripadala Novopazarskom sandžaku, a ovaj Bosanskom ejaletu, sultan je pod pritiskom Rusije ustupao Kneževini Srbiji.

Procjenjuje se da je uoči hatišerifa, koji je donesen godinu dana kasnije, u užoj Srbiji živjelo oko devet do deset hiljada Bošnjaka (Beograd 4.000, Užice 2.000, Ćuprija 1.500, Smederevo 800 i Hasan-pašina, tj. Smederevska Palanka 200). Ranije, a posebno od 1807. godine provedeno je etničko čišćenje Smederevskog sandžaka tokom kojeg su Bošnjaci masovno protjerani ili pokršteni.

Ova je odluka izazvala veliko nezadovoljstvo među Bošnjacima u cijelom ejaletu i predstavljala je jedan od glavnih uzroka za organiziranje otvorenog oružanog ustanka u Bosni protiv Visoke porte, koji je u historiji poznat kao Pokret za autonomiju pod vodstvom Husein-kapetana Gradaščevića.

Jedan od ciljeva pokreta bio je da sultan poništi privilegije date Srbiji, što je podrazumijevalo I vraćanje teritorija Bosni. Pokret je prerastao u pravi rat između Bosne i Osmanskog Carstva, koji je okončan porazom bosanske vojske 4. juna 1832. godine.