Za 435 članova Predstavničkog doma i trećinu Senata koji ove godine izlaze pred birače, rat u Iranu, koji je Trump obećao spriječiti, postaje toksičan teret. Razlog je mjerljiv na svakoj benzinskoj pumpi u “Srednjoj Americi”
Dok ofanziva protiv Teherana ulazi u svoju treću sedmicu, u hodnicima Capitol Hilla vlada neobična vrsta tišine koja obično prethodi političkom zaokretu. Republikanski pritisak na Donalda Trumpa da proglasi kraj neprijateljstava raste, vođen manje pacifističkim idealima, a više prozaičnim strahom od rasta cijena goriva i gubitka mandata na novembarskim izborima.
Za predsjednika sklonog kontradiktornim porukama, definicija „kraja“ postala je rastezljiv pojam. U ponedjeljak je sugerisao da je mir blizu zbog haosa na tržištima; u srijedu je za Axios izjavio da će bombardovanje prestati tek kada on to kaže, pominjući usput „bezuslovnu predaju“ Teherana. Popodnevni sati donijeli su novu terminologiju: u Cincinnatiju je ofanzivu nazvao „malom dvosedmičnom diverzijom“.
Ipak, za 435 članova Predstavničkog doma i trećinu Senata koji ove godine izlaze pred birače, rat u Iranu, koji je Trump obećao spriječiti, postaje toksičan teret. Razlog je mjerljiv na svakoj benzinskoj pumpi u “Srednjoj Americi”.
Samo prije dvije sedmice, Trump se u izvještaju o stanju nacije hvalio cijenom galona od 2,30 dolara, poredeći je sa šest dolara iz ere Josea Bidena. U srijedu ujutro, prosječna cijena dostigla je 3,58 dolara, što je najviši nivo u posljednjih 21 mjesec nakon jedanaest dana neprekidnog rasta.
„Mislim da je vrijeme da proglasimo pobjedu i zahvalimo trupama na službi“, izjavio je senator Josh Hawley, javno izgovarajući ono što mnogi republikanci šapuću u kuloarima. Njegov istup na Fox Newsu odražava paniku unutar stranke: rat koji traje 13 dana u Hormuškom tjesnacu direktna je prijetnja globalnom tržištu nafte.
Dok glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt odbacuje navode o unutrašnjim pritiscima kao „besmislice anonimnih izvora“, izvještaji The Wall Street Journala sugerišu da i najbliži savjetnici traže izlaznu strategiju. Argument je jednostavan: vojni ciljevi su uglavnom postignuti, a popularnost predsjednika stagnira dok većina Amerikanaca ne podržava direktnu intervenciju.
Unutar stranke, međutim, jedinstvo još uvijek održavaju figure poput Mikea Johnsona, koji rat naziva „privremenim problemom“ ili Nicole Malliotakis, koja se nada da će „kratkoročna volatilnost“ nestati prije novembra.
S druge strane spektra stoji senator Lindsey Graham, čija je ratoborna retorika, uključujući spremnost da šalje djecu svojih glasača u sukob, izazvala oštre reakcije čak i unutar sopstvenih redova. Zastupnica Anna Paulina Luna mu je poručila da se, ako želi rat, sam prijavi kao dobrovoljac.
Između geopolitičkih ambicija i cijene galona benzina, republikanci su izabrali ovo drugo. Za njih, „pobjeda“ u Iranu više nije pitanje vojnog trijumfa, već povratka na predratne cijene energenata prije nego što birači izađu na birališta.
IZVOR: El Pais
