Mnoge majke pokušavaju staviti djecu u krevet što ranije kako se ne bi žalila na glad. Ili im daju samo jedan obrok dnevno – večeru – kako bi barem zaspali bez osjećaja gladi. Ne siti, ali barem bez boli“, rekla je Ghada Alhaddad, službenica za komunikacije organizacije Oxfam International u Gazi. Navela je slučaj trudnice koja je, nakon sedmice bez povrća, kupila paradajz za pet šekela, ali ju je podijelila sa svoje četvero djece jer ju je grizla savjest.

Situacija je „odvratna“, prema riječima visokog zvaničnika UN-a. Faiza dodaje istu frazu na kraj svake rečenice dok opisuje kako su cijene i najosnovnijih namirnica porasle i do 1.000% tokom dva mjeseca potpune izraelske blokade unosa hrane, goriva i lijekova u Gazu – najduže opsade u godinu i po invazije.

Ta fraza glasi: „ako je uopće možete naći“, jer danas se u devastiranom Pojasu Gaze bogatstvo plaća za ono što je rijetko: brašno, tjesteninu, šećer i povrće. Meso, voće i mliječni proizvodi – jednostavno su nestali.

Tokom dvomjesečnog primirja koje je vlada Benjamina Netanyahua prekinula u martu, vreća brašna od 20 kilograma koštala je 10 šekela (2,4 eura ili 2,7 dolara). Danas stoji između 1.000 i 1.300 šekela, piše današnji El Pais.

S 95% iscrpljenih zaliha brašna glavna tema razgovora među majkama postala je kako zamijeniti kruh za svoju djecu. Neke gnječe špagete („i to je skupo, ali lakše ih je naći“, kaže Faiza) i kuhaju ih na vatri, budući da nema ni struje ni goriva za agregate. To je svakodnevni život u situaciji koju je direktor za vanredne situacije Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Mike Ryan, nazvao „odvratnom“.

Povrće je postalo luksuz. Faiza je ove sedmice platila 13 šekela za jedan luk i 17 šekela za četiri paradajza, čija je cijena porasla pet puta. Može si to priuštiti s vremena na vrijeme jer ima plaću, za razliku od većine od 2,2 miliona stanovnika Pojasa Gaze, gdje nezaposlenost doseže 68%, prema izvještaju Palestinskog centralnog statističkog ureda iz Ramallaha.

Većina stanovništva preživljava na konzerviranoj hrani ili sve rjeđim obrocima leće, riže i tjestenine koje dijele humanitarne organizacije iz zaliha koje se ne obnavljaju već dva mjeseca. „Mnoge majke pokušavaju staviti djecu u krevet što ranije kako se ne bi žalila na glad. Ili im daju samo jedan obrok dnevno – večeru – kako bi barem zaspali bez osjećaja gladi. Ne siti, ali barem bez boli“, rekla je Ghada Alhaddad, službenica za komunikacije organizacije Oxfam International u Gazi. Navela je slučaj trudnice koja je, nakon sedmice bez povrća, kupila paradajz za pet šekela, ali ju je podijelila sa svoje četvero djece jer ju je grizla savjest.

Ako Gaza još uvijek tehnički nije ušla u stanje gladi, to je zahvaljujući zalihama koje su međunarodne organizacije, humanitarne grupe i neke porodice uspjeli stvoriti tokom primirja – koje je Netanyahu prekinuo 18. marta, nakon što je završena prva faza (oslobađanje 33 taoca). Drugu fazu, koja bi značila prekid rata, Izrael nije želio. Uslijedilo je ponovno bombardiranje, potpuna obustava unosa hrane, vode, lijekova, goriva, ulja, kao i prekid jedine preostale električne mreže.

Sve to uz bezrezervnu podršku SAD-a.

Zalihe su sada na izmaku. Svjetski program za hranu (WFP) UN-a prošle je sedmice objavio da je podijelio posljednje zalihe prehrambenim kuhinjama, koje će trajati još samo nekoliko dana. Hitno su podijelili energetske kekse, pločice od hurmi, ulje i gotova jela. Pomogli su 642.000 ljudi – osim gotovo potpuno uništene i nedostupne Rafe, koju je Izrael prošlog mjeseca uključio u svoju trajnu kontrolnu zonu.

Kuhinje su prije opskrbljivale samo 25% dnevnih potreba polovine populacije, ali bile su jedini sigurni obrok. Sada se zatvaraju jedna za drugom. Humanitarne pakete organizacije ne mogu distribuirati od početka aprila, kada je uvedena potpuna opsada. Amnesty International je u petak, nakon dva mjeseca, to nazvao ne samo kolektivnim kažnjavanjem i ratnim zločinom, već i činom genocida jer ima za cilj „potpuno ili djelomično uništenje palestinskog naroda“.

Zato slike koje ovih dana dolaze iz Gaze – jer je izraelska vojska zabranila ulazak stranim medijima – izgledaju još strašnije nego inače. Na jednoj snimci, djeca grebu ostatke riže iz praznih lonaca zajedničkih obroka. U drugoj, starac pada s loncem u rukama, nemoćan da dođe do stola za podjelu hrane ispred gomile djece.

Neki kopaju po ruševinama kuća srušenih prije više od godinu dana u potrazi za ostacima brašna. „Nije to pravo brašno… ni životinje to ne bi jele. Ali mi ga meljemo rukama da prehranimo djecu. Pogledaj koliko ima pijeska. Jedemo brašno s pijeskom“, kaže jedan stariji muškarac, pokazujući sumnjivu smjesu ispunjenu gelerima, drvenim iverjem i kamenjem. Djeca iz te porodice danima skupljaju plastiku (toksičnu kad se pali), papir i karton za vatru kako bi od te smjese napravili kruh. Dvadeset i pet pekara koje je UN podržavao zatvorene su već više od mjesec dana zbog nedostatka brašna i ulja.

Bez struje, goriva ni ulja, većina kuha na vatri. Od cigli sakupljenih u ruševinama naprave ognjište, na koje stave tavu ili lonac. Ili koriste stare metalne štednjake. „Možete zamisliti kakav dim to stvara. Moj otac to teško podnosi. Teško je kuhati i najjednostavnije stvari, čak i ako ih nađete na tržištu“, kaže Mariam iz Khan Yunisa. Osjeća posljedice nedostatka vitamina i proteina: „Ne sjećam se kad sam zadnji put pojela komad voća.“

Bez kahve, najsiromašnije porodice počele su pržiti i mljeti košpice hurmi kao zamjenu, objašnjava Faiza. „Ovisimo o onome što smo uspjeli skupiti tokom primirja. Neki su uspjeli, mnogi nisu. Ili zato što nisu mogli, ili zato što smo vjerovali da je rat gotov. Nismo očekivali povratak ovome ovako brzo.“

Zamrznuto meso uneseno tokom primirja sada je tek san. Kilogram šećera već stoji 70 šekela. U Gazi, s dugom ribarskom tradicijom, ribe gotovo da i nema, a cijene su astronomske. Ulov ribe znači rizik života pod prijetnjom izraelske mornarice. „Jedan od najopasnijih poslova na svijetu“, kaže Gavin Kelleher iz Norveškog vijeća za izbjeglice, koji je godinu dana radio u Gazi.

U posljednje dvije sedmice zabilježeni su brojni napadi na trgovine i zajedničke kuhinje – izgladnjeli ljudi u očaju. Pet takvih napada dogodilo se samo u srijedu, uključujući i ulazak u UNRWA kompleks, gdje su ljudi uzeli lijekove i uništili vozila, prema Louise Wateridge, jednoj od viših UN-ovihzvaničnica za hitne situacije.

UNICEF je zabilježio 10.000 slučajeva akutne pothranjenosti kod djece od šest mjeseci do pet godina, od čega je 1.600 teških. Broj se udvostručio između februara i marta. U subotu je Ministarstvo zdravstva Gaze izvijestilo o smrti bebe, Yanan Saleh al-Skafi, zbog pothranjenosti – 54. smrtni slučaj ove vrste, većinom dječaci. „Uništavamo tijela i umove djece u Gazi. Izgladnjujemo ih. Suodgovorni smo“, rekao je direktor WHO-a za izvanredne situacije.

Nedostatak hrane nije jedini problem. Bez struje, sve – od bolnica do punjenja mobitela – ovisi o agregatima i solarnim panelima. A gorivo za agregate stoji već dva mjeseca na granici, bez dozvole za ulazak. Neke ranjene transportira se magarcima.

Povratak na lokalnu proizvodnju nije moguć jer su stočarstvo i poljoprivreda razoreni. Izrael je upravo uključio rijetku obradivu zemlju u svoju „sigurnosnu zonu“. U zadnje dvije sedmice spaljeno je stotine hektara usjeva, kako bi se otkrili tuneli boraca i smanjilo kretanje vojske, prema izraelskoj televiziji Kanal 12.

UN procjenjuje da Palestinci sada imaju pristup do samo 31% teritorije Gaze, koja je i prije rata bila najgušće naseljeno područje na svijetu. Četrdeset bombardiranja nakon primirja dogodilo se u Al Mawasiju – području punom šatora raseljenih osoba – koje je Izrael proglasio „humanitarnom zonom“.

U dva dana u aprilu, Izrael je uništio 36 strojeva u tri regije – uključujući bagere, cisterne za vodu i vozila za odvoz fekalija, prema UN-ovom Visokom povjereniku za ljudska prava. Gavin Kelleher to opisuje kao dio „šire kampanje da se Gaza učini nenastanjivom“.

Izraelske vlasti opravdavaju potpunu opsadu kao sredstvo pritiska na Hamas da preda oružje i taoce (59 ih je još u rukama). Tvrdnje da Hamas krade pomoć nisu potvrđene od nijedne međunarodne organizacije. Ipak, Izrael, SAD i međunarodni partneri razmatraju plan za obnovu dostave pomoći putem privatnih zaštitara ili vojske, kako bi se „spriječilo da Hamas dođe do pomoći“. Humanitarne organizacije to smatraju nepravednim i neučinkovitim. Prema mediju Axios, dogovor je blizu i planira se implementacija prije Trumpovog puta na Bliski istok 13. maja.