Prema izvještaju organizacije The Palestinian National Campaign for the Retrieval of Martyrs’ Bodies, izraelske vlasti zadržavaju posmrtne ostatke 735 Palestinaca, među njima i 67 djece. To je tiha, institucionalizirana praksa: čuvanje tijela kao sredstvo pritiska i razmjene, u suprotnosti sa svim normama međunarodnog humanitarnog prava
Rat u Gazi, iako formalno prekinut, nastavlja se u jezivom obliku, kao rat za posmrtne ostatke. Ono što su nekada bili politički pregovor i vojni napadi, sada su razmjene posmrtnih ostataka. Tijela mrtvih postala su valuta u pregovorima između Hamasa i Izraela, simbol moralnog i humanitarnog sloma koji traje već godinu dana.
Hamas je objavio da je predao deset tijela koja je imao u svom posjedu i zatražio specijalnu opremu za potragu za preostalim. „Predali smo sve koje smo uspjeli pronaći. Trebamo opremu da pronađemo ostale“, naveli su u saopćenju. Prema izraelskim izvorima, još 18 osoba se vodi kao nestalo, a Tel Aviv izražava sumnju u vjerodostojnost izjava Hamasa.
Prema izvještaju organizacije The Palestinian National Campaign for the Retrieval of Martyrs’ Bodies, izraelske vlasti zadržavaju posmrtne ostatke 735 Palestinaca, među njima i 67 djece. To je tiha, institucionalizirana praksa: čuvanje tijela kao sredstvo pritiska i razmjene, u suprotnosti sa svim normama međunarodnog humanitarnog prava.
Donald Trump, koji je još u martu rekao da „samo bolesni i izopačeni ljudi čuvaju tijela“, vjerovatno bi se iznenadio da sazna da to čini i Izrael. Svaki put kada Hamas preda tijelo izraelskog taoca, Izrael uzvrati vraćanjem palestinskih tijela. Rat koji se vodio bombama i oružjem sada se vodi mrtvima.
I u judaizmu i u islamu postoji stroga obaveza da se tijelo pokopa što prije, idealno u roku od 24 sata. Zbog toga rabini podsjećaju izraelske vlasti da je povratak tijela „velika mitzva, dužnost moralna, religijska i nacionalna“. Isto osjećaju i palestinske porodice, koje godinama čekaju da pokopaju svoje sinove i kćeri.
U Izraelu djeluje organizacija Zaka, sastavljena od ultraortodoksnih Jevreja koji skupljaju ostatke poginulih, pa čak i njihovu krv, da bi sve bilo sahranjeno u skladu s vjerskim propisima. Nakon napada Hamasa sedmog oktobra prošle godine, upravo je Zaka imala jednu od najtežih uloga u prikupljanju tijela žrtava. No, paradoks je da se ta ista država sada suočava s vlastitom praksom zadržavanja tijela neprijatelja, djece, žena, boraca.
U Gazi, tijela izraelskih talaca čuvala je jedinica poznata kao „Sjena“, tajna Hamasova struktura koja je vodila brigu o živim zarobljenicima i čuvala ostatke poginulih. Palestinski izvori navode da su neka tijela bila zakopana u grobljima, među ostalim grobovima, dok su druga ostala zatrpana u tunelima srušenim tokom bombardovanja. „Cijela naselja i groblja su izbrisana. Mape koje su imali više ništa ne znače, jer je tlo doslovno promijenjeno. A ako su ubijeni oni koji su znali gdje su tijela, tragovi su zauvijek izgubljeni“, izjavio je jedan novinar iz Gaze.
Neki taoci su, prema istim izvorima, poginuli zajedno sa svojim čuvarima tokom izraelskih zračnih napada. U haosu koji je uslijedio nakon sedmog oktobra, druge palestinske frakcije su također došle do tijela i prebacile ih u Gazu bez znanja Hamasa, što dodatno otežava potragu.
Dok izraelske porodice čekaju posmrtne ostatke svojih bližnjih, Ministarstvo zdravstva u Gazi izvijestilo je da je u posljednja dva dana preuzelo 90 palestinskih tijela vraćenih iz Izraela. Nije jasno jesu li ti ljudi ubijeni u izraelskom pritvoru ili tokom operacija na terenu. Palestinske medicinske službe tvrde da su neka tijela bila svezanih ruku i povezanih očiju, što ukazuje na moguća pogubljenja. Na pojedinima su pronađeni tragovi gusjeničnih otisaka tenkova, dokazi brutalnosti koja se više ne može opravdati.
Izraelske vlasti, s druge strane, pravdaju zadržavanje tijela „iz sigurnosnih razloga“, da bi se spriječilo da sahrane postanu, kako kažu, „manifestacije terorizma“. Međutim, organizacija za ljudska prava Al Haq upozorava da je takva praksa protivna Ženevskoj konvenciji i protokolima međunarodnog prava, koji jasno nalažu da strane u sukobu moraju poštovati mrtve i omogućiti njihovu dostojanstvenu sahranu.
U ovom ratu više ništa nije sveto, ni život, ni smrt. Tijela mrtvih, umjesto da budu most prema miru i pomirenju, postala su još jedno bojno polje. Svaka razmjena tijela odvija se uz pregovore, uslovljavanja i optužbe, a svaki grob otvara nove rane. Rat koji je počeo otmicama i ubistvima sada se pretvorio u groteskni spor oko toga ko ima pravo na mrtve.
Na obje strane granice, porodice čekaju. Jedni da sahrane sinove pod zastavom Izraela, drugi da im makar vrate kosti iz zamrzivača vojne baze. Između njih, politika, osveta i beskrajni ponor rata koji ne završava ni kad nestane života.
IZVOR: ABC
