Kraljevstva veličine evropskih država, bajkovite palate i bogatstvo koje je prelazilo granice mašte ali i privatni životi puni kontrasta, ekscentričnosti i iznenađujuće nježnosti. Nova knjiga, zasnovana na 175 godina fotografija, otkriva skrivene svjetove indijskih maharadža: od raskošnih dvorskih rituala i neobuzdanih zabava do intimnih prizora djece-prinčeva, zabilježenih prije nego što su postali vladari. Kroz rijetke arhivske snimke i zaboravljene albume, pred čitateljem se otvara složena slika aristokratije koja je istovremeno simbol dekadencije, modernosti i historijskog prelaza jedne epohe

Vladali su kraljevstvima veličine Francuske, kneževinama koje su se prostirale od granica Afganistana do rta Komorin, najjužnije tačke Indije. Njihovo bogatstvo bilo je legendarno, palate nalik bajkama, a ličnosti često na granici skandala. Maharadže su u kolektivnoj mašti ostale simbol pretjerane raskoši, ali nova knjiga pokazuje da su njihovi životi bili znatno složeniji i kontradiktorniji nego što sugeriraju udžbeničke karikature.

Jedna anegdota govori o vladaru koji se zabavljao u plitkom bazenu, okružen desetinama nagih žena koje su u rukama držale svijeće. Igra je imala erotski karakter, a pobjednica je nagrađivana noći s princom. Takve priče, koje danas djeluju gotovo nevjerovatno, dio su šireg mozaika privatnih života indijskih vladara koje je godinama istraživao izdavač i publicist Pramod Kapoor.

Ipak, Kapoorov interes nije prvenstveno usmjeren na senzacionalne epizode iza zatvorenih vrata, već na svakodnevicu i vizuelno naslijeđe nekadašnje aristokratije. U knjizi “The Unforgettable Maharajas: 175 Years of Photography”, koju potpisuje zajedno s E. Jaiwantom Paulom, sabrane su fotografije nastale tokom gotovo dva stoljeća. One prikazuju prinčeve i princeze u teškim svilenim odorama, okružene nakitom, oružjem i trofejima lova, prepariranim tigrovima koji su krasili dvorane njihovih palata.

Među najupečatljivijim prizorima nalaze se oni koji odudaraju od uobičajene slike moći. Tu su dječaci-prinčevi, snimljeni prije nego što su preuzeli breme vlasti, kako se igraju, čuvaju mlađu braću ili sa znatiželjom gledaju u plamen baklje. Njihova lica odišu nevinošću i teško je naslutiti da će neki od njih kasnije postati ekscentrični despoti, dok će drugi ostati upamćeni kao filantropi i reformatori.

Kapoor je, radeći na proširenom izdanju knjige, istraživao privatne arhive, muzeje, uglavnom u Londonu, i zaboravljene biblioteke u udaljenim dijelovima Indije. Posebnu pažnju posvetio je manjim vladarskim porodicama koje su ranije bile zanemarene. Posjete palatama često su se pretvarale u arheološka otkrića: prašnjavi sanduci, zaboravljeni albumi i podrumi u koje decenijama niko nije silazio.

Fotografije svjedoče i o brzom prihvatanju zapadnih inovacija. Maharadže su među prvima u Indiji uvele automobile, električnu energiju, telefone i savremene sanitarije. Fotografija, koja se pojavila u Indiji još četrdesetih godina 19. stoljeća, brzo je postala statusni simbol, do te mjere da su neki dvorovi imali stalno zaposlene fotografe, slično kao što su ranije imali minijaturiste. Iako su žene u početku zazirale od poziranja pred muškarcima, ubrzo su se oslobodile i počele samouvjereno stati pred objektiv.

Britanska kolonijalna vlast uspostavila je strogu hijerarhiju među indijskim vladarima. Najmoćniji su dobijali počasne salve od 21 topa, dok su manje značajni prinčevi morali dočekivati vicekralja na pragu ili čak na granici svoje države. Uprkos gubitku statusa nakon sloma Britanskog Carstva, mnogi su, barem javno, prihvatili kraj svoje epohe s dostojanstvom.

Danas potomci nekadašnjih maharadža žive različite živote: neki su privatnici, drugi upravljaju palatama pretvorenim u hotele, a treći su se uključili u politiku. Fotografije koje je Kapoor okupio ostaju, međutim, trajno svjedočanstvo jedne izgubljene Indije, svijeta u kojem su se tradicija i modernost, nevinost i dekadencija, susretale u istom kadru.

IZVOR: The Times