Dok su 1970-ih u fokusu bili doseljenici iz Commonwealtha, današnje tenzije vezane su za muslimane i nove valove migranata.

Masovni skup krajnje desnice održan 13. septembra u Londonu, koji je pod sloganom “Ujedinimo Kraljevsto” okupio više od 100.000 ljudi, otvorio je staru ranu britanskog društva – pitanje rasizma i položaja etničkih manjina.

Predstavnici manjinskih zajednica otvoreno govore o rastućem osjećaju nesigurnosti. “Manjine se osjećaju zarobljeno, kao da nigdje ne pripadaju”, rekao je predstavnik Britanskog indijsko-muslimanskog vijeća. Brojne muslimanke, prema podacima Britanskog muslimanskog trusta, posljednjih sedmica izbjegavaju izlazak iz kuće zbog straha od napada.

A jačanje desnice i porast ksenofobije u Velikoj Britaniji nisu nove pojave. Tokom 1970-ih godina ovo se društvo suočavalo s dubokim društvenim podjelama uzrokovanim ekonomskom krizom, industrijskim padom i valom imigracije iz bivših kolonija. Na tom tlu izrastao je snažan talas krajnje desnice, oličen u stranci Nacionalni front, čiji su marševi i parole poput „Keep Britain White“ (Neka Britanije ostane bijela) jasno pokazivali atmosferu netrpeljivosti. Manjine – posebno karipska i južnoazijska zajednica – bile su izložene napadima, diskriminaciji na poslu i tržištu, ali i represiji policije.

Četrdeset godina kasnije, Britanija ponovo prolazi kroz slične napetosti. Ekonomska neizvjesnost nakon finansijske krize, Brexit i migrantska pitanja stvorili su plodno tlo za jačanje populističkih i ekstremno desnih pokreta. Danas su mete uglavnom muslimanske i migrantske zajednice s Bliskog istoka i iz Afrike, dok retorika protiv imigranata i izbjeglica dominira u dijelu političkog i medijskog diskursa.

Paralele su očite: i tada i sada, manjinske zajednice postaju simbol društvenih frustracija. Dok su 1970-ih u fokusu bili doseljenici iz Commonwealtha, današnje tenzije vezane su za muslimane i nove valove migranata. Na sličan način, ekstremna desnica koristi strahove, krizu i nesigurnost kako bi ojačala svoj politički utjecaj.

Razlika je u tome što su danas antirasističke inicijative i institucionalna zaštita manjina razvijenije nego prije pola stoljeća. Međutim, i dalje postoji kontinuitet u nasilju, diskriminaciji i pokušajima da se britansko društvo podijeli duž etničkih i vjerskih linija.

A slična je situacija I u drugim zemljama Evrope. U izborima u njemačkoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija (NRW), ultranacionalistička stranka Alternative für Deutschland (AfD) skoro je utrostručila svoj rezultat i osvojila oko gotovo 15% glasova. Kandidati AfD-a su se plasirali u drugi krug izbora u nekoliko gradova u oblasti Ruhr.

Slobodarska partija Austrije (FPÖ), stranka s krajnje desnim programom, pobijedila je na nacionalnim izborima u septembru 2024. prvi put poslije Drugog svjetskog rata s najvećim brojem glasova.

Stranka Chega, desno-populistička, postala je glavna opozicija u portugalskom parlamentu nakon izbora u maju 2025. godine.

U EU izborima, ultradesne i nacionalističke partije (poput AfD-a, Fidesza, Rassemblement National, Fratelli d’Italia) ostvarile su značajne rezultate, povećavajući svoj udio.

U mnogim državama desne populističke i antievropske teme (kontrola migracija, kritika EU birokratije, zahtjevi za strožom imigracionom politikom) dobivaju veći odjek među biračima,