Kriza je eskalirala 22. oktobra, kada je američki ministar financija Scott Bessent objavio da se SAD pridružuje Evropskoj uniji i Velikoj Britaniji u sankcijama protiv Rosnefta i Lukoila, kao razlog navevši “Putinovo odbijanje da okonča ovaj besmisleni rat”.

Najnovije američke sankcije, usmjerene na ruske naftne divove Rosneft i Lukoil, zadale su snažan udarac Vladimiru Putinu i njegovom ratnom stroju, unatoč tome što Donald Trump nudi dogovor za okončanje rata.

Ove mjere izvukle su milijarde dolara iz budžeta Kremlja, stvarajući novu finansijsku rupu i tjerajući ruskog predsjednika da se bori kako bi spriječio ekonomsku krizu, a posljedice bi se mogle osjećati dugo nakon eventualnog primirja.

Osim finansijskih problema kod kuće, čini se da će američki pritisak dodatno istisnuti Kremlj iz istočne Evrope, zadajući težak udarac Putinovim ambicijama o obnovi ruske imperijalne moći.

Dvije zemlje s dubokim povijesnim vezama s Moskvom, Srbija i Bugarska, sada su prisiljene potisnuti ruske naftne divove iz ključnih dijelova svojih ekonomija.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poslije sastanka sa timovima zaduženim za energetsku stabilnost i bezbjednost zemlje rekao je da nema dobrih vijesti u vezi sa Naftnom industrijom Srbije (NIS).

“Mi smo očekivali da ćemo da dobijemo licencu za nastavak snabdijevanja naftom naše rafinerije u Pančevu od strane Vlade SAD-a. Mi nismo dobili pozitivnu odluku iz Sjedinenih Američkih Država”, rekao je Vučić. Kaže da je iznenađen jer “ne vidi šta su time dobili ni šta su uradili”.

Tako će Rafinerija u Pančevu danas, prema ranijim najavama, potpuno prestati da radi. Ovo je snažan udarac na ekonomiju Srbije.

Kazao je da Rusija ne želi prodati vlasnički udio u NIS-u, da interes SAD-a u ovome ne razumije i da u svemu “sada strada samo Srbija”.

Izbjegavanje sukoba

No, Vučić je zaboravio reći da je njegova dvostruka igra došla na naplatu. Sada se, konačno, mora opredijeliti na koju će stranu, na Istok ili na Zapad. Iako Vučić nastoji izbjeći otvoreni sukob, doveden je pred jednostavan izbor – SAD ili Rusija.

“Sjedenje na dvije stolice bilo je moguće samo kada smo imali stabilan međunarodni poredak”, objašnjava Igor Novaković, analitičar beogradskog Centra za međunarodne i sigurnosne poslove, za britanski The Telegraph. “Sada se taj međunarodni poredak preoblikuje, stvari se mijenjaju.”

Vučić je u pokušaju da izbjegne otvoreni sukob sa Rusijom prošle sedmice izjavio da će, ako se NIS nacionalizira, “ponuditi najvišu moguću cijenu… našim ruskim prijateljima”. No, Novaković smatra da je, unatoč pomirljivim riječima, Rusija izgubila ključni izvor utjecaja.

“Na ovaj ili onaj način, čini se da su Rusi i Gazprom vani”, kaže on. “Posljedice toga za Srbiju bit će guranje prema Zapadu, bez ikakve sumnje.”

“Ono što ovdje vidimo je precrtavanje sfera interesa”, kaže Novaković. “Poslovni utjecaj Rusa u tim zemljama, kao i politički interes koji ide uz to, gotov je.”

Kriza je eskalirala 22. oktobra, kada je američki ministar financija Scott Bessent objavio da se SAD pridružuje Evropskoj uniji i Velikoj Britaniji u sankcijama protiv Rosnefta i Lukoila, kao razlog navevši “Putinovo odbijanje da okonča ovaj besmisleni rat”.

U Bugarskoj, gdje Lukoil posjeduje najveću rafineriju i više od 200 benzinskih pumpi, sankcije bi imale razoran učinak na cijelu ekonomiju. Kako bi to izbjegla, bugarska vlada preuzela je kontrolu nad kompanijom i imenovala Rumena Spetsova, bivšeg šefa porezne uprave i prvaka u bodybuildingu, za posebnog administratora. SAD je Lukoilu i administratoru dao rok od šest mjeseci da pronađu novog, neruskog kupca.

“Lukoil je bio krunski dragulj ruskog utjecaja u Bugarskoj”, ističe Ruslan Stefanov, glavni ekonomist sofijskog Centra za proučavanje demokracije. “Čak i ako dođe do mira u Ukrajini, dugoročna politika Rusije je ići protiv Evrope. Stoga ne možemo nastaviti poslovati s njima. Odvajanje je ključno.”

Iako je Bugarska članica EU-a i NATO-a, ovo je bio radikalan korak. Zemlja, nekad toliko bliska Moskvi da je tražila pripajanje Sovjetskom Savezu, duboko je polarizirana između proruskih i antiruskih političkih snaga. Proruski predsjednik Rumen Radev pokušao je blokirati državno preuzimanje, no parlamentarci su nadglasali njegov veto, signalizirajući moguću promjenu političkog krajolika.

Dok sankcije uzrokuju probleme Putinu u Evropi, kod kuće bi mogle izazvati još veće sukobe jer njegov ratni stroj gubi milijarde dolara mjesečno. Podaci kompanije Kpler pokazuju da je ruski izvoz nafte u Kinu, najvećeg kupca, od od oktobra pao za 500.000 barela dnevno, na 800.000 barela, što je najniža razina od početka rata u februaru 2022. godine. Pao je i izvoz u Indiju i Tursku.

Ukupno gledano, izvoz Lukoila gotovo je potpuno nestao. U septembru je kompanija prodavala 569.000 barela dnevno, da bi do novembra ta brojka pala za 89 posto, na samo 64.000. Pomorski izvoz Rosnefta također je pao za 28 posto u posljednja dva mjeseca.

Udar po džepu

Nova pravila utjecala su i na količinu i na cijenu ruske nafte. Popust na naftu koja se prodaje Indiji nedavno je porastao s 2 na 6 dolara u odnosu na sirovu naftu Brent. Prije sankcija, ruska nafta se Kini prodavala čak i uz premiju od 2 dolara, a sada se prodaje uz popust od 4 dolara.

Sveukupno, nove američke sankcije koštaju Putina između 2,5 i 5 milijardi dolara mjesečno u izgubljenim prihodima, procjenjuje Benjamin Hilgenstock s Kijevske škole ekonomije (KSE). To je otprilike trećina ruskih mjesečnih prihoda od izvoza.

No, analitičari ne očekuju da će ovaj udarac dugo trajati jer Rusija već prilagođava svoju strategiju. Kupovina ruske nafte i dalje je legalna, a kazne se odnose samo na poslovanje sa sankcioniranim kompanijama. Stoga Rusija sada koristi druge kompanije za prodaju svoje nafte.

“Ono što Rusija pokušava učiniti je prodati svoje barele, ali uklanjajući oznaku Rosnefta i Lukoila što je više moguće”, kaže Homayoun Falakshahi, voditelj analize sirove nafte u Kpleru.

Podaci Kplera pokazuju da se obim ruske nafte koju prodaju “nepoznati” subjekti više nego utrostručio između oktobra i novembra, dosegnuvši rekordnih više od milion barela dnevno. Time su nepoznati prodavači na putu da prestignu Rosneft kao najvećeg prodavača ruske nafte.

Falakshahi napominje da je Rusiji, po uzoru na Iran koji je dugo pod sankcijama, vjerojatno potrebno samo dva do tri mjeseca da u potpunosti preusmjeri prodaju putem novih kompanija i normalizira izvozne količine. Kplerova analiza pokazuje promjene u ruskoj trgovini, s češćim preusmjeravanjem tereta usred putovanja i prijenosima s broda na brod na neuobičajenim lokacijama.

Iako će Putin vjerojatno uspjeti oporaviti prodajne količine, malo je vjerojatno da će vratiti i cijenu. Ključno pitanje ostaje hoće li ovaj ekonomski udarac napokon biti dovoljan da ga prisili na mirovni sporazum koji vjerojatno neće ispuniti sve njegove ciljeve.

“Rusi se neće predati bez borbe”, upozorava Stefanov. “Ali ove sankcije su davno zakasnile ako smo ozbiljni u dovođenju Rusije za pregovarački stol.”