Izrael ima jedan od najsavremenijih sistema protivzračne odbrane na svijetu, s učinkovitošću od oko 90%. No, posljednji dani iranskih napada bacili su sumnju na učinkovitost tih odbrambenih mehanizama

Izrael ima jedan od najsavremenijih sistema protivzračne odbrane na svijetu, s učinkovitošću od oko 90%. Od 1992. godine lokalni zakon nalaže da sve zgrade moraju imati skloništa. Sve to predstavlja izvor nacionalnog ponosa i predmet je zavisti zemalja poput Ukrajine, koja je neprestano izložena neprijateljskom bombardiranju. No, posljednji dani iranskih napada bacili su sumnju na učinkovitost tih odbrambenih mehanizama.

Više od 400 projektila i nekoliko stotina dronova koje je Teheran lansirao kao odgovor na izraelsku ofanzivu rezultirali sus a više od dvadeset poginulih — od kojih su neki stradali i u skloništima — te znatnu materijalnu štetu. Neki projektili pogodili su i središta najnaseljenijih područja, poput Tel Aviva, neki projektili pogodili su visoko zaštićene objekte poput vojnih postrojenja i rafinerije u Haifi, gdje su poginule tri osobe. Riječ je o lokacijama na kojima bi sigurnosna razina trebala biti najviša.

“Iran pokušava maksimizirati pritisak na više razina izraelskog obrambenog štita. Iako Izrael ima tehnološku nadmoć, ovi rezultati pokazuju da postoje pukotine u sistemu kroz koje se šteta ipak može nanijeti”, izjavio je Sidharth Kaushal iz britanskog instituta RUSI (Royal United Services Institute).

Iran nastoji maksimalno opteretiti niz protivraketnih štitova različitih visina koji pokrivaju izraelsku teritoriju. Unatoč vojnoj nadmoći jevrejske države, rezultati Islamske Republike pokazuju da postoje pukotine kroz koje se ipak može nanijeti šteta. Sidharth Kaushal iz britanskog think tanka Royal United Services Institute (RUSI) objašnjava: „Nijedan sistem ne nudi nepogrešivu odbranu, a ako se sistem zasiti dovoljnim brojem projektila, neki će ipak proći. Ipak, postotak uspješnosti Irana nije osobito visok.“ Prema ovom stručnjaku, izraelska vojska uspjela je presresti oko 90% balističkih projektila srednjeg dometa koje je Iran lansirao od prošlog petka.

Za napad na Izrael, Iran mora koristiti projektile srednjeg dometa (udaljenost od 1.000 do 3.500 kilometara). Kaushal navodi dva glavna modela: Shahab-3 i Emad, i dodaje da su moguće u igri i noviji modeli poput Hajj Qasem i Fattah-1. Svi ovi projektili lete brzinom većom od brzine zvuka i mogu dosegnuti izraelsku teritoriju u svega nekoliko minuta. Osim toga, riječ je o balističkim projektilima, što znači da lete po zakrivljenoj putanji, često izvan Zemljine atmosfere, te se spuštaju na cilj pri vrlo velikim brzinama. To znatno otežava njihovo otkrivanje i presretanje.

Balističkim projektilima treba između 10 i 12 minuta da pređu udaljenost od Irana do Izraela – koja varira između 1.300 i 1.500 kilometara, ovisno o cilju i mjestu lansiranja – ali izraelski sistemi ranog upozoravanja omogućuju vojsci da na vrijeme otkrije lansiranja. Nakon što se ocijeni da je raketni val završen, vlasti upozoravaju da se razina opasnosti smanjila te da je ponovo sigurno izaći. Ovim protokolom, koji provodi Komanda unutrašnje fronte (zadužena za pomoć civilima u slučaju napada i kriza), a koji većina Izraelaca disciplinirano poštuje, broj žrtava – ukupno 24 – nije bio još veći, priznaju vlasti.

Nakon što su uočene nepravilnosti u sistemu ranog upozorenja izraelske vlasti izmijenile su protokol. Umjesto upozorenja pola sata ranije, sada se građani upozoravaju deset minuta prije projektila. S obzirom na brzinu balističkih raketa, to vrijeme smatra se optimalnim za ulazak u skloništa.

Izraelska protivzračna odbrana oslanja se na višeslojni sistem.

Najniži sloj, najbliži zemlji, je Željezna kupola (Iron Dome), u upotrebi od 2011. godine, dizajnirana za presretanje raketa kratkog dometa, minobacačkih granata i artiljerije, kakve redovito ispaljuju Hamas i Islamski džihad iz Gaze te Hezbollah iz južnog Libana.

Na srednjem sloju nalazi se Davidova praćka (David’s Sling), sistem operativan od 2017. godine, namijenjen presretanju balističkih i krstarećih projektila te raketa srednjeg i većeg dometa. Konačno, na najvišoj razini je sistem Strijela (Arrow II i Arrow III), takođe operativan od 2017. godine, koji presreće projektile koji lete izvan atmosfere. Kao dopuna ovom sistemu, razvija se i Iron Beam – sistem koji koristi laserske zrake za uništavanje prijetnji.

Uz domaću proizvodnju i finansijsku podršku SAD-a, odbrambenu mrežu nadopunjuje i razmještaj američkih baterija Patriot i THAAD.

Prema procjenama izraelskog ministarstva odbrane, cijena jedne koordinirane noćne serije presretanja, poput one izvedene u ponedjeljak, može doseći i milijardu šekela, što je oko 287 miliona američkih dolara.

Glavninu odbrambenih operacija danas nose najnapredniji sistemi – Arrow 2 i posebno Arrow 3 – razvijeni za neutralizaciju dalekometnih balističkih projektila izvan atmosfere. Riječ je o presretačima osposobljenima da unište projektile velikih brzina i snage koji dolaze iz Irana, često s bojevim glavama težine i do pola tone.

Za razliku od Hamasovih Qassam raketa ili sporijih krstarećih projektila, iranske rakete predstavljaju izazov koji zahtijeva sofisticiranu tehnologiju i momentalnu reakciju.

Osim domaćih sistema Arrow, u odbranu izraelske teritorije uključeni su i američki sistemi – THAAD, koji djeluje iz izraelske kopnene teritorije i SM-3 koji se lansira s mora. Ipak, njihova se upotreba odvija selektivno i u ograničenom obujmu. U aktuelnim napadima, prema izvorima iz izraelskog odbrambenog sektora, najaktivniji ostaje upravo sistem Arrow 3, s procijenjenom stopom uspješnosti presretanja od oko 90 posto. Suprotno tome, učinkovitost THAAD sustava u trenutnim okolnostima procjenjuje se na svega 40 posto.

Sistem David’s Sling, koji je namijenjen odbrani protiv projektila srednjeg dometa, ovoga puta ima manju ulogu zbog specifične prirode iranskih napada – koji se temelje na balističkim projektilima dugog dometa.

Stanje neizvjesnosti u Izraelu kao dani odmiču postaje sve teže. Nema komercijalnih letova, škole i trgovine su zatvorene, a milioni ljudi svakodnevno osluškuju sirene. Izraelska odbrana funkcionira, ali nije neprobojna. Iran je pokazao da masovnim napadima može prodrijeti i do najosjetljivijih tačaka izraelske teritorije.