Kirk nije bio čovjek koji je “širio vrijednosti vjere i slobode”. Bio je osoba koja je otvoreno zagovarala da se žrtvuje tuđi život za pravo na oružje, koji je ismijavao borbu protiv rasizma, koji je tvrdio da su zakoni o građanskim pravima “velika greška”. Da, baš njega sada u Banjaluci pokušavaju kanonizirati
Sinoć je u Banjoj Luci još jednom pokazano kakav je, zapravo, ideološki temelj entiteta nastalog na genocidu i ratnim zločinima. Ovaj put odlučili su da pale svijeće i slave Čarlija Kirka. Riječ je o američkom rasisti, islamofobu i radikalnom desničaru koji je čitavu svoju “karijeru” posvetio širenju mržnje, napadima na manjine i potkopavanju demokratskih institucija.
Kirk nije bio nikakav “prijatelj Srba” niti “branitelj slobode”, kako ga patetično predstavljaju Milorad Dodik i njegovi SNSD trabanti. On je bio politički nasilnik koji je u Americi kreirao atmosferu progona i prijetnji profesorima, novinarima, imigrantima, LGBT zajednici, ženama i svima koji se nisu uklapali u njegovu mračnu viziju “bijele kršćanske Amerike”. Njegova ozloglašena “professor watchlist” bila je ništa drugo do digitalni progon nepodobnih, podsjetnik na najcrnje mračne metode makartizma i lova na vještice.
Kirk nije bio čovjek koji je “širio vrijednosti vjere i slobode”. Bio je osoba koja je otvoreno zagovarala da se žrtvuje tuđi život za pravo na oružje, koji je ismijavao borbu protiv rasizma, koji je tvrdio da su zakoni o građanskim pravima “velika greška”. Da, baš njega sada u Banjaluci pokušavaju kanonizirati.
Kada Dodik i njegovi saradnici pale svijeće za Kirka, oni zapravo pale svijeće za vlastitu političku mitologiju, onu u kojoj se desničarski ekstremizam, mržnja prema muslimanima i otvorena netrpeljivost prema svima drugačijima predstavljaju kao “vrijednosti”. Dodik se, naravno, trudi da Kirka predstavi kao “iskrenog prijatelja Srba”. No u suštini, to je samo nova epizoda u Dodikovoj grotesknoj predstavi u kojoj se Republika Srpska poistovjećuje sa svakim mračnim, reakcionarnim i antievropskim projektom na svijetu.
Nije slučajno što se upravo u Banjaluci, glavnom gradu entiteta nastalog na genocidu, od Čarlija Kirka pravi sveca. Entitet čiji su temelji u Prijedoru, Zvorniku, Sarajevu, Srebrenici i širom Bosne i Hercegovine, armirani genocidom i masovnim ratnim zločinima, danas u Kirku prepoznaje odraz sopstvene ideologije: negiranje, mržnju i nasilja. Slaviti Kirka znači slaviti politiku koja opravdava diskriminaciju i nasilje, politiku koja je u devedesetima proizvela logore, etnička čišćenja i masovne grobnice.
Pokušaj kanonizacije Čarlija Kirka od strane Dodikovih Srba nije samo groteskan, on jasno pokazuje da vladajuća struktura u entitetu ne vidi ništa problematično u povezivanju sa ekstremistima, jer se to uklapa u njihov narativ mržnje i izolacije. Oni koji su se sinoć okupili sa svijećama ispred Palate Republike nisu odali počast nekoj nevinoj žrtvi. Oni su odali počast ideologiji koja je u temelju suprotna demokratiji, ljudskim pravima i samoj ideji suživota.
Suprotna svemu onome što Bosna i Hercegovina jeste već hiljadu godina.
