Većina ih laže da ne trepne. Bez ustezanja. S druge strane, većina ljudi sve to vidi. Neki odobravaju. Drugi razumiju, ali ne odobravaju. Treći se pitaju ‘pa, kako mogu toliko lagati’. Mogu. Njihove vrijednosti i svjetonazor im to dopuštaju. Oni ne misle da čine grijeh, zlo ili nešto loše ako je njihova laž uvjetovana, ne toliko materijalnim intresima, već istinom da oni koje oni lažu smatraju manje vrijednim.
“Kao neko ko posmatra šta se dešava, ponekad, ne tako često, i sam sudjeluje u javnom prostoru, teško mi je to priznati, ali laž je postala preovladavajući i vodeći način komuniciranja politike i političara”, kaže stručnjak za komunikacije Adis Hasaković.
Na lokalnom nivou to i nije toliko izraženo, navodi on, a i teško je lagati kada se ljudi mogu jednostavno uvjeriti svojim očima da se radi o lažima. Ali, što je pozicija viša, to je laž veća, okrutnija i sa većim posljedicama.
“Većina ih laže da ne trepne. Bez ustezanja. S druge strane, većina ljudi sve to vidi. Neki odobravaju. Drugi razumiju, ali ne odobravaju. Treći se pitaju ‘pa, kako mogu toliko lagati’. Mogu. Njihove vrijednosti i svjetonazor im to dopuštaju. Oni ne misle da čine grijeh, zlo ili nešto loše ako je njihova laž uvjetovana, ne toliko materijalnim intresima, već istinom da oni koje oni lažu smatraju manje vrijednim. Za njih nije nikakav grijeh slagati ni pojedince ni čitave narode za koje smatraju da oni to zaslužuju”, kaže Hasaković.
E, to je stvarni problem, navodi on i dodaje: “Taj (zlo)duh kada jednom izađe iz boce, a izašao je, onda je kraj. Jer, nakon laži, ako se ne sankcionira, slijedi krađa, nakon krađe sukob”.
Sada je do nas, zaključuje Hasaković, želimo li posmatrati taj kraj mirno i spokojno ili ćemo se pripremati za njega, pa ga okrenuti u svoju korist.
