Zastava se zasnivala na onoj iz srednjovjekovne Bosne i bosanske dinastije Kotromanića – bijela zastava s grbom u sredini. Grb je bio replika grba prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića i predstavlja zlatno obrubljeni plavi štit s kosom linijom i šest zlatnih ljiljana.
Zastava s ljiljanima i grb Republike BiH zvanično su usvojeni 4. maja 1992. godine, a 22. maja 1992. zastava je zvanično predstavljena ispred zgrade Ujedinjenih nacija u New Yorku. Zastava se zasnivala na onoj iz srednjovjekovne Bosne i bosanske dinastije Kotromanića – bijela zastava s grbom u sredini. Grb je bio replika grba prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića i predstavlja zlatno obrubljeni plavi štit s kosom linijom i šest zlatnih ljiljana. Prihvaćena je u Predsjedništvu BiH”, ispričao je profesor Enver Imamović, dodajući kako je prve tri zastave, od kojih je jedna bila postavljena na zgradu Predsjedništva, sašio zajedno s dizajnerom Zvonkom Bebekom u jednom podrumu u sarajevskom naselju Gorica.
Naime, 1991. godine historičar Enver Imamović predložio je da se za nova državna obilježja Bosne i Hercegovine prihvate ona iz doba njene srednjovjekovne samostalnosti. Tokom javne rasprave, vođene u novembru i decembru 1991. godine u nacionalnim kulturno-prosvjetnim društvima “Preporod”, “Napredak”, “Prosvjeta” i “La Benevolencia”, podršku ponuđenom rješenju dala su tri društva, dok je srpska “Prosvjeta” prijedlog odbila.
Grb Republike BiH, kojeg je predložio Imamović, službeno je usvojen 4. maja 1992. godine. Odabir grba i zastave s ljiljanima upućivao je na vjekovnu opstojnost naše države.
Najvrednije arheološko otkriće na kojem su prikazani državni simboli srednjovjekovne Bosne jeste plašt kralja Tvrtka. Pronađen je 1910. godine u njegovom grobu, u Arnautovićima kod Visokog, gdje se nalazio mauzolej bosanskih vladara. “Arheolozi su prilikom iskopavanja zatekli rijetko viđen prizor: preko kamenog stećka ispod kojeg je bio sahranjen kralj Tvrtko još je uvijek stajao prebačen njegov kraljevski plašt, u položaju kako je ostavljen u vrijeme sahrane prije više od 700 godina. Bio je ukrašen zlatom izvezenim grbovima sa ljiljanima. Zbog nestručnog rada i nemarnog odnosa osoblja koje je radilo na otkriću (u prvo vrijeme nisu bili svjesni šta su otkrili), nalaz nije u cijelosti sačuvan. Ostaci se danas nalaze u zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu”, piše Imamović u tekstu Bošnjaci i ljiljan, ističući da je ovaj omiljeni cvijet srednjovjekovne Bosne na tlu naše zemlje prisutan kao simbol već 2.000 godina.
“U Ilidži kod Sarajeva, u ruševinama jedne rimske zgrade, iskopan je ulomak zemljane posude iz rimskog doba, od prije 2.000 godina, na kojoj je utisnut lik ljiljana. To je do sada najstariji nalaz ljiljana u ovom dijelu Evrope”, piše Imamović. S obzirom na ukorijenjenost ovog simbola u bosanskohercegovačkoj kulturi, ne čudi što su ga brojni Bosanci i Hercegovci veoma brzo prihvatili kao autentični izraz bosanske državotvornosti. Ipak, zastava i grb s ljiljanima održali su se samo šest godina.
Država koja je tek priznata u Ujedinjenim narodima, koja je u tom trenutku trpila najstrašniju agresiju, trebala je svoja obilježja istaknuti u UN-u, simbole svoje nezavisnosti i državnosti. No, tih dana iz Sarajeva ni ptica nije mogla izaći. Pa kako onda poslati zastavu?
Iz Kabineta predsjednika Izetbegovića poslane su faksom Bebekove skice grba, a u New Yorku je Muhamed Sacirbey, ambasador BiH u UN-u, stupio u kontakt s grupom žena iz malobrojne bh. dijaspore. Dika Lemeš, rodom iz Krajine, sašila je uz pomoć prijateljica zastavu Republike Bosne i Hercegovine za jedan dan.
Zato, ako se danas pogledaju strai snimci primjetiće se da je zastava podignuta ispred zgrade UN-a u New Yorku malo manja. Ipak je ona bila ručni rad.
