Dok Damask traži ukidanje kurdske samouprave i potpunu integraciju SDF-a u državnu vojsku, Kurdi strahuju za sigurnost i politička prava. Uz pritiske Turske, nejasnu politiku SAD-a i obnovljenu prijetnju Islamske države, sjeveroistok Sirije nalazi se na ivici novog sukoba čije bi posljedice mogle nadmašiti granice zemlje
Vrijeme ističe, napetosti rastu. Ostalo je malo vremena do isteka roka do kojeg bi trebalo biti riješeno ključno pitanje budućnosti sjeveroistočne Sirije: integracija kurdskih milicija, Syrian Democratic Forces (SDF), u državne sigurnosne strukture. Sporazum koji su Damask i kurdski predstavnici potpisali 10. marta, uz ocjene da je riječ o „historijskom dogovoru“, zasad je ostao bez preciznih rješenja. Dan prije isteka roka, suštinske nesuglasice i dalje traju.
Najcrnji scenarij podrazumijeva vojnu intervenciju sirijske vlade na sjeveroistoku zemlje, gdje su Kurdi tokom građanskog rata izgradili vlastitu samoupravu. Takav potez mogao bi dobiti i podršku Turske, koja SDF smatra produžetkom PKK-a i otvoreno im prijeti. Koliko je situacija zapaljiva pokazali su sukobi 23. decembra u Halepu, kada su se nakratko sukobile sirijska vojska i SDF, iako je primirje brzo uspostavljeno. Komandant SDF-a, Mazlum Abdi, poručio je da Kurdi i dalje žele dogovor o integraciji, ali pod jasno definiranim uvjetima.
SDF, čija se snaga procjenjuje na oko 50.000 boraca, izgradile su Sjedinjene Američke Države od 2014. godine kao ključnu lokalnu silu u borbi protiv Islamske države. Danas je, međutim, američka politika prema Kurdima ambivalentna. Predsjednik Donald Trump pokazuje razumijevanje za stavove sirijskog predsjednika Ahmeda al-Sharae i turskog lidera Recepa Tayyipa Erdoğana, dok njegov specijalni izaslanik za Siriju vrši pritisak na SDF da prihvati rješenje koje Damask zagovara.
Sirijska vlada želi ukidanje kurdske samouprave i individualnu integraciju boraca SDF-a u regularnu vojsku. Kurdi to odbijaju, insistirajući na očuvanju svojih jedinica unutar šireg vojnog sistema. U pregovorima se razmatra kompromisni plan u 13 tačaka, koji predviđa postepenu integraciju i privremeni opstanak nekoliko kurdskih divizija, prvenstveno radi kontrole logora s pripadnicima takozvanog ISIL-a i njihovim porodicama. Potpuni raskid između Kurda i Damaska, upozoravaju analitičari, bio bi upravo ono od čega bi Islamska država najviše profitirala.
Pitanje nije samo vojno. Spajanje civilnih struktura, od uprave i raspodjele prihoda od nafte do upravljanja vodama Eufrata, predstavlja dodatni izazov. Kurdi posebno strahuju za sigurnost etničkih i vjerskih manjina, podsjećajući na nasilje nad Druzima na jugu zemlje i napade na Alavite, često prikrivene retorikom osvete za zločine iz vremena Assadove vladavine.
U tom složenom kontekstu, budućnost sirijskih Kurda ostaje krajnje neizvjesna. Ishod pregovora u narednim danima mogao bi odrediti hoće li sjeveroistok Sirije krenuti putem bolne reintegracije ili ući u novu fazu nasilja s regionalnim posljedicama.
IZVOR: Der Standard
