Pakistanski parlament usvojio je amandman koji dramatično širi ovlasti vojnog vrha, daje armijskom generalu Asimu Muniru novu funkciju šefa odbrambenih snaga i dodjeljuje mu doživotni imunitet od krivičnog gonjenja. Istovremeno, ograničava se nezavisnost vrhovnog suda stvaranjem novog ustavnog suda pod kontrolom izvršne vlasti. Pravnici i analitičari upozoravaju da ove promjene formaliziraju vojnu dominaciju i guraju Pakistan prema “doživotnoj diktaturi”

Pakistanski parlament usvojio je amandman na ustav koji dramatično proširuje ovlasti vojnog vrha i otvara put onome što stručnjaci već nazivaju “ustavnim temeljem za doživotnu diktaturu”. Usvojene izmjene jačaju položaj armijskog generala Asima Munira, osobe koja je već dugo percipirana kao stvarni vladar zemlje, te ograničavaju nezavisnost vrhovnog suda, jedine institucije koja je u proteklim godinama predstavljala krhku branu nad mogućim zloupotrebama izvršne vlasti.

Prema amandmanu, Munir će biti unaprijeđen u novoformiranu poziciju šefa odbrambenih snaga (Chief of Defence Forces), funkciju koja će objediniti rukovođenje vojskom, mornaricom i zračnim snagama. Uz to, dobit će i doživotni imunitet od krivičnog gonjenja, privilegiju bez presedana u pakistanskoj historiji.

“Munir je sebi i budućim generalima osigurao neviđenu, ustavno zaštićenu poziciju moći”, ocijenio je Aqil Shah, profesor na Univerzitetu Georgetown i autor knjige Vojska i demokratija. Dodao je da doživotni imunitet “ismijava ideju civilne nadređenosti i stavlja ga iznad svake odgovornosti”.

Najviše zabrinutosti izazvale su odredbe koje potkopavaju ulogu vrhovnog suda. Amandman predviđa stvaranje federalnog ustavnog suda, hijerarhijski iznad vrhovnog, u kojem će suce birati izvršna vlast. Salahuddin Ahmed, istaknuti ustavni pravnik, ocijenio je da izmjene “uništavaju svaki trag nezavisnog sudstva u Pakistanu” i označavaju “jasan put ka doživotnoj diktaturi”.

Kritičari tvrde da nova legislativa formalizira ono što je u praksi odavno realnost: vojnu dominaciju nad političkim sistemom. Od osnivanja 1947. godine Pakistan je godinama živio pod direktnim vojnim režimima, u periodima kada su generali suspendirali ustav. Nakon 2008. zemlja je formalno prešla u civilnu upravu, ali vojska je ostala ključni arbitar iz sjene, često utičući na političke procese, kadrovske postavke i sudske odluke.

U posljednjim godinama taj utjecaj postao je još vidljiviji. Munir, koji je preuzeo dužnost 2022., putovao je međunarodnom scenom u ulozi nalik šefu države, uključujući i dva sastanka u Bijeloj kući s Donaldom Trumpom. Njegov politički uspon i konsolidacija moći poklopili su se i s sistematskim slabljenjem najveće opozicione partije, Pakistan Tehreek-e-Insaf (PTI). Iako PTI uživa snažnu podršku javnosti, većina njenog rukovodstva nalazi se u pritvoru, dok je stranka marginalizirana kroz pravne i institucionalne mehanizme.

Amandman je prošao kroz oba doma parlamenta neviđenom brzinom. Dok su prethodne ustavne promjene zahtijevale sedmice debate, ovaj put tekst je usvojen za samo nekoliko sati. Tek četiri zastupnika glasala su protiv. Analitičari to vide kao znak duboke slabosti vladajuće koalicije, saveza nekada zavađenih stranka, kao i nepobitnog autoriteta Asima Munira.

Vladajući blok, predvođen premijerom Shehbazom Sharifom, tvrdi da su promjene nužne radi modernizacije vojske i pravosuđa. No široka opoziciona alijansa Tehreek-e-Tahaffuz-e-Ayeene-Pakistan (TTAP) optužuje vlast da “ruši temelje ustava” i omogućava formalnu militarizaciju političkog sistema.

Više od stotinu advokata i aktivista građanskog društva potpisalo je zajedničko pismo u kojem upozoravaju da se radi o “manipulaciji ustavom” i žale da nije bilo nikakve ozbiljne javne rasprave, niti konsultacija sa stručnjacima.

Pakistani politički sistem sada se nalazi na historijskoj raskrsnici. Sa armijskim generalom koji dobija doživotni imunitet i ustavno cementiranu nadmoć, mnogi se pitaju hoće li se zemlja uopće moći vratiti na put krhke demokratije koju je posljednjih godina pokušavala graditi.

IZVOR: The Guardian