Dok Hrvatsku potresa veliki špijunski skandal, prisjetili smo se nekih od najpoznatijih špijunki u povijesti. Neke od ovih dama su koristile i svoje seksualne vještine kao dio špijunskog repertoara, druge su se snašle i bez toga.

“U SSSR-u od žena ne tražimo da ustanu za svoju zemlju, nego da za nju legnu!”, poručio je, prema anegdotama, još u doba Hladnog rata jedan uvaženi KGB-ovac. U SSSR-u, kasnije i Rusiji, postojale su dame koje su do povjerljivih informacija dolazile preko kreveta. Agentice u tom poslu, zvanom “Honeytrap” (Medena zamka), djeluju okom cijele povijesti svijeta, pa tako i Rusije, koja je tu disciplinu dovela do savršenstva. Za to su u prošlosti postojale i škole. Postoje vjerojatno i danas, samo što se zovu “posebni trening centri” ili kako već… Dok Hrvatsku potresa veliki špijunski skandal, prisjetili smo se nekih od najpoznatijih špijunki u povijesti. Neke od ovih dama su koristile i svoje seksualne vještine kao dio špijunskog repertoara, druge su se snašle i bez toga.

Anna Vasilyevna Chapman postala je jedno od najpoznatijih imena u savremenoj špijunskoj povijesti. Odrasla je u porodici povezanoj s obavještajnim službama, njezin otac bio je ruski diplomat, koji je navodno radio i za KGB. S 19 godina Anna seli u London, gdje se 2001. udala za Britanca Alexa Chapmana. Brak joj je donio prezime i britanski pasoš. Par je živio u Londonu, a Anna je gradila karijeru u finansijskom sektoru. Radila je u Barclaysu i na projektima vezanim uz investicije, ali brak se ubrzo raspao, već 2006. godine. Nakon razvoda preselila se u New York. Tamo osniva kompaniju za posredovanje u nekretninama, živi na visokoj nozi, uživa u luksuzu, ni njenome bivšem mužu nije bilo jasno kako si to sad može priuštiti. U New Yorku se druži s elitom, ima kontakte s raznim uglednicima, ali našla se i na meti FBI-ja. U junu 2010. uhapšena je s još devet osoba pod optužbom za djelovanje kao neregistrirani agenti strane sile. Klasične špijunaže, poput krađe državnih tajni, nije bilo u optužnici, no slučaj je izazvao globalnu pozornost. Chapman je na sudu priznala krivnju i samo nekoliko sedmica kasnije bila deportirana u sklopu razmjene špijuna između SAD-a i Rusije. Po povratku u Moskvu dočekana je kao heroina. Ruski mediji pretvorili su je u zvijezdu: pozirala je u donjem rublju za časopis Maxim, snimala modne editorijale, dobila je i državni posao. Predstavljena je kao uzor mladima, sudjelovala je u programima u kojima se slavio patriotizam , postala je voditeljica. Danas Anna Chapman i dalje živi u Rusiji, aktivna je na društvenim mrežama i u javnom prostoru, koristi slavu stečenu skandalom iz 2010. godine. Nakon povratka u Rusiju Anna Chapman nije ostala samo medijska zvijezda. Počela se ‘petljati’ i u politiku. Posebnu pažnju privukla je 2016. i 2017. godine, kada su se u američkim i britanskim medijima počele pojavljivati njezine objave na društvenim mrežama u kojima je otvoreno podržavala Donalda Trumpa. Neki analitičari isticali su da su njezini pro-Trump istupi imali propagandnu funkciju. Ne samo da su učvrstili njezin status domaće ikone, nego su i širili narativ da se ruski interesi i Trumpovi politički stavovi preklapaju. Na Instagramu je jako aktivna, prati je oko pola miliona ljudi. Napisala je i knjigu o svojim špijunskim danima.

Aliia Roza, bivša ruska državljanka, tvrdi da je radila kao špijunka. Njena priča o špijunskim danima ima rupa, za neke stvari se zna da je lagala, ali ona tvrdi to mora biti tako. Ispričala je svojevremeno da je rođena u mješovitoj, kazahstansko-tatarskoj porodici vojnog časnika Sovjetskog Saveza. Od ranog djetinjstva je učila borilačke vještine i bavila se drugim napornim fizičkim aktivnostima, da bi u 18. godini, kako tvrdi, postala dio ‘seks programa’. Izabrana je iz grupe od 350 učenika da sudjeluje u tajnom programu koji su razvili psiholozi i visoki časnici KGB-a. “Nije samo seks – to je vrlo daleko od seksa. Sve se vrti oko umjetnosti komunikacije. Učili smo kako da se obučemo, našminkamo, predstavimo, kako da razgovaramo s našim metama i kako da ih natjeramo da nam vjeruju. Radi se o psihologiji ljudi, kriminalaca, muškaraca. O razumijevanju perspektive muškaraca i šta tačno oni žele”, tvrdi Roza. “Kad zavodite, to je kao da započinjete s dobrim komplimentom. Nije to samo reći, na primjer, da mi se sviđa vaša jakna. To mora biti nešto zaista specifično i prikladno u tom trenutku. To će privući ljude k vama. Počet ćete im se sviđati. A kad znate kako voditi razgovor, ljudi će postati vrlo otvoreni prema vama. Postat će vrlo prijateljski raspoloženi. Učite kako biti druželjubivi i poštovani u društvu. Tu su i seksualne tehnike. To je ekstremno, ali će učiniti da vaša meta postane opsjednuta vama. To je potpuno drugačija igra”, ispričala je svojevremeno Roza, koja danas ‘lovi’ holivudske zvijezde za fotku na eventovima koje pohodi. “Na vojnoj obuci naučila sam osnove borilačkih vještina, ispitivanja, kao i rukovati oružjem. Nakon toga radila sam kao agentica u akcijama protiv trgovine ljudima i drogom. Nakon toga, nekoliko djevojaka i mene pozvali su sa strane. Na tom posebnom treningu naučili su nas zavođenju i manipulaciji. Imali smo i posebne seks-treninge. Ne u smislu priručnika ili knjiga, već su nam pokazali kako ‘izvršiti koju radnju’. Podučavali su nas kako možemo upotrijebiti naš izgled da izvučemo što više podataka iz osobe pod interesom. Seks je u tome jako važan. Ako ste uspješni u zavođenju, ali onda kad dođete u krevet ‘nestanete’, muškarac vam neće nikad odati svoje tajne po koje ste došli”, priča Roza. Ona za to, naravno, ima opravdanje. Govori da su takve informacije zaštićene i da ona i slične agentice djeluju tajno i da za njihovo postojanje tek rijetki znaju.

“Mogu žene podučiti umijeću zavođenja. KGB-ove metode zavođenja nisu za javnost, premoćne su, ali neke sam prilagodila za svakodnevni život. S njima žene mogu natjerati bilo kojeg muškarca da se zaljubi u njih”, priča ova dama, koja je danas Instagram zvijezda. “Najgora stvar koju možete napraviti dok zavodite nekoga je fokusirati se na provokacije, ovisnost ili opsesiju. To nikako ne savjetujem, jer onda će taj muškarac jako ovisiti o vama. Takve ekstremne tehnike koristim samo s kriminalcima, koji to vole. Običnog muškarca lagano uvlačite. Budite intrigantne, zainteresirajte ga”, tvrdi ova navodna ruska špijunka. Rado dijeli i savjete o zavođenju. “Muškarcima je više stalo do osobnosti, karizme, seksualnosti nego do samog izgleda. Nemojte ići na plastične operacije, osim ako to radite samo zbog sebe. Koristite svoj karakter, ne trošite vrijeme na muškarce koji se nikad neće promijeniti. Istražite svoju metu, natjerajte ga da za vas napravi neke stvari. Testirajte ga. Ako razočara, teško da će u budućnosti biti bolji. Krenite dalje”, kazala je svojevremeno.

Danas je daleko od svijeta špijunaže kojem je navodno pripadala. Sad je na crvenom tepihu, stiže na modne eventove i premijere filmova. “Ja sam bivša špijunka koja je danas govornica, life coach i modna kolumnistica”, predstavlja se na Instagram profilu gdje je prati više od milion ljudi. Bila špijunka ili ne, svoju je priču dobro naplatila.

A.M. Hrvatsku ovih dana potresa veliki špijunski skandal. Vojni pilot Hrvatske vojske završio je u istražnom zatvoru zajedno s partnericom A.M., državljankom Srbije, koja živi i radi na Kosovu. Sumnjiče ih za špijunažu. Navodno je pilot podatke koje je prikupljao dok je bio na Kosovu prenosio djevojci, a ona ih je prosljeđivala čelnicima Srpske liste na Kosovu koja blisko sarađuje sa srpskom vladom i Aleksandrom Vučićem. Jedan od slučaja uključuje odavanje tajnih podataka o KFOR-ovim snagama na sjeveru Kosova. Obrana je stava da nisu ispunjeni uvjeti za kazneno djelo špijunaže. “Mislim da nedostaju elementi koji to djelo čine djelo. Nacionalna sigurnost sigurno nije bila ugrožena”, rekla je za 24sata odvjetnica uhićene A.M. iz Kosovske Mitrovice. Paru je određen istražni zatvor. “Kada pročitate kazneni zakon onda će te vidjeti da bi se ostvarilo obilježje špijunaže mora postojati materijalni dokaz o kakvoj se vrsti špijunaže radi. Postoje stupnjevi tajnosti. S druge strane mora nastati posljedica, dokaz na koji je način ugrožena Republika Hrvatska” – rekla je odvjetnica.

Kako je objavila Slobodna Dalmacija, špijunsko klupko počelo se odmotavati nakon što je par uhapšen prije mjesec dana na Visu, gdje su bili na godišnjem odmoru. Premda razlozi tog prvog privođenja nisu službeno poznati, pilot je ubrzo pušten na slobodu. Njegova partnerica dobila je rješenje da će biti smještena u Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj, nakon čega je trebala biti prognana iz Hrvatske na 10 godina. Međutim, pretraga njihovih mobilnih telefona otkrila je komunikaciju koja je ukazivala na prenošenje povjerljivih informacija srpskim političarima. Riječ je o podacima koje je J. I. prikupljao tokom službe na Kosovu kao pripadnik hrvatskog kontingenta (HRVCON) u sklopu mirovne misije KFOR-a pod vodstvom NATO-a. Nakon tih otkrića, oboje su ponovno uhapšeni. Cijela istraga je tajna.

Olga Kolobova. Na Facebooku je bila Adela Serein, kasnije je bila Maria Adela Rivera Kuhfeldt, a zapravo je riječ je o Olgi Kolobovoj. Živjela je u Italiji, bila vlasnica kompanije koja se bavi prodajom luksuzne robe i nakita. Postala je članica visokog društva, omiljena u javnosti, uvijek spremna pomoći organizaciji dobrotvornih zabava. U Italiji, najviše u Napulju, provela je gotovo desetljeće. A onda je jednostavno nestala 2018. godine. Njezin široki krug prijatelja nije imao pojma gdje je. Znaju da je često zbog posla putovala, da u Moskvi ima bolesnu majku, ali nije tipično za njihovu Mariju Adelu da tako “ispari”. Onda se dama oglasila preko Facebooka i tvrdila da je teško bolesna, da ide na hemoterapije. Ali dok je obavještavala prijatelje o zloćudnoj bolesti s kojom se bori, nije to radila iz bolničkoga kreveta nego iza volana novog Audija A3, koji je upravo bila kupila u Moskvi. I bila je potpuno zdrava. I dobro zbrinuta, jer dokumenti koje je pribavio istraživački kolektiv Bellingcat pokazuju da posjeduje više nekretnina u glavnom gradu Rusije. Identitet Maria Adela Rivera Kuhfeldt stvoren je u glavnoj ruskoj obavještajnoj službi (GRU) 2005. godine. S njim se pokušalo nabaviti dokumente u Peruu za “davno izgubljenu državljanku”. Izrađen je rodni list, izrađen je dokument o krštenju, navedeni su svi datumi. Ali sve je odrađeno vrlo amaterski. Primjerice, crkva u kojoj je navedeno da je Adela krštena sagrađena je devet godina nakon navodnoga krštenja. Uglavnom, Peru je shvatio prevaru i njihove službe objavile su kako su “presrele” tri lažna zahtjeva za izdavanje državljanstva te godine.

No u čelništvu GRU-a u Moskvi, samo iz njima poznatih razloga, odlučili su nastaviti s projektom “Adele”. Previše su se potrudili da bi ih objava na malo posjećenoj peruanskoj web stranici odvratila od nauma. Na to ime izdana joj je ruska putovnica, dobila je lažni identitet, u kojem stoji da je radila kao vodeći specijalist na sveučilištu u Moskvi, kao i moskovsku adresu. Ali niko je na toj adresi nije vidio. Tu je bila prijavljena do 2010. godine. Nekad u to vrijeme počela su i njezina putovanja u inozemstvo. Pojavljuje se na nekoliko fotografija na društvenim mrežama nastalim u Rimu, Parizu, na Malti. “Moje ime je Maria Adela Rivera Kuhfeldt. Rođena sam 1. rujna 1978. u Peruu kao plod ljubavi Nijemca i Peruanke u gradu Callao. Odgajala me majka. Godine 1980. majka me odvela na Olimpijske igre u Moskvu. Ondje je dobila poziv da se hitno vrati u državu, a mene je ostavila kod jedne sovjetske porodice koju je upoznala. Kod njih sam ostala. Zlostavljali su me. To je razlog zbog kojeg ne želim živjeti u Rusiji niti imati ruskog muža”, predstavljala se ljudima. Identitet Marije Adele Olga je vrijedno gradila. Godine 2012. udala se za Italijana s rusko-ekvadorskim korijenima. Živjeli su na relaciji Rusija-Italija, ali on je ubrzo preminuo – 2013. u Moskvi u dobi od samo 30 godina. Razlog smrti – lupus. Njegov prijatelj, koji je tražio da mu se prikrije identitet, smatra da je brak bio lažan kako bi Adele dobila “europske papire”. Rekao je kako i niko od prijatelja mladoženje nije bio pozvan na vjenčanje. Nakon smrti muža, koja ju nije baš pogodila, odselila je u Napulj i počela špijunirati NATO dužnosnike. Unajmila je i stan u luksuznoj napuljskoj četvrti Posillipo, otvorila butike, pretvorila ih u klubove. I tu je njezina špijunska karijera procvjetala. Sve ono što je godinama gradila i za što je trenirana sad će iskušati u akciji. Napulj nije slučajno odabran. Tamo se nalazi NATO-ov zapovjedni centar, u kojem borave visoki dužnosnici organizacije. S njima se ona brzo sprijateljila. Dolazili su na njezine zabave, postali su kućni prijatelji, neki bi, priznali su, završili i u njezinoj spavaćoj sobi. Postala je i tajnica Lions Club Napoli Monte Nuovo. Ova podružnica kluba bila je mnogo utjecajnija od “običnih” podružnica po svijetu. Nju je osnovao baš NATO-ov časnik. Iako je imala “pristup” mnogim članovima NATO-a, iako je posjećivala zabave koje su organizirali oni i američka vojska, ne zna se je li ikad fizički ušla u bazu te čemu je sve imala pristup. Ni što su joj sve ispričali kad bi se malo popilo. Luksuzni život prepun zabava i druženja u Italiji prestao je 15. rujna 2018. godine. Maria je kupila jednosmjernu kartu za Rusiju i tamo je sletjela kao Olga. Od tog trenutka, prema dostupnim informacijama, Rusiju nije napustila.

Maria Butina danas sjedi u Dumi, a prije sedam godina osuđena je na 18 mjeseci zatvora u SAD-u jer je radila kao tajna agentica za Rusiju. “Odgulila” je samo 14 mjeseci. Ukratko, ova bivša pomoćnica Putinova stranačkoga kolege Aleksandra Toršina od 2013. posjećivala je priredbe NRA u SAD-u kako bi “promicala prijateljstvo između naroda”. Ona je imala svoju verziju NRA u Rusiji, pa je to bila poveznica. Marija i Toršin postali su omiljeni na tim okupljanima, pa se Aleksandar čak susreo i razgovarao s članovima porodice Trump. Na jednom skupu Butina je Trumpa, koji je držao govor, upitala o Putinu, a on je odgovorio kako smatra “da sankcije nisu potrebne”. Pitanje i odgovor navodno su unaprijed dogovoreni. Cijelo to vrijeme Butina lobira za Trumpa i piše članke o tome kako je on jedini koji može spasiti odnos SAD-a i Rusije. Tokom 2016. ekspedicija NRA posjećuje Rusiju i upoznaje Sergeja Lavrova, Dimitrija Rogozina.

A jedan od “jačih” članova NRA, Paul Erickson, već je ozbiljno zatreskan u Butinu, koja je bila u pratnji američke ekspedicije. Dvojac (on tad 56, ona 26) ubrzo je ušao u ljubavnu vezu i ona se seli u SAD sa studentskom vizom. Ondje nastavlja družiti se s elitom, odlazi na Trumpove gala večere i hvali se kako je dio ruskog Trumpova tima. FBI ju je uhapsio 2018. godine pod sumnjom da je prikrivena ruska agentica koja je u saradnji s neimenovanim političkim operativcem (Erickson) radila na širenju ruskih interesa dogovarajući tajne sastanke s utjecajnim pojedincima u SAD-u. Priznala je krivicu i nakon kraće zatvorske kazne napustila je Ameriku. Putin je rekao kako nije znao za nju i njezine aktivnosti i da je sve to izmišljotina Amerikanaca kako bi uništili odnos dviju država. Ona tvrdi da nikad nije bila špijunka.

Darija Ostapenko iz Bjelorusije uhapšena je 2024. godine u Poljskoj zbog sumnje da radi za bjeloruski KGB. Darija je zvijezda filmova za odrasle, pornografski sadržaj prodavala je online, nudila je i escort usluge. “Tokom istrage utvrđeno je da je žena nekoliko mjeseci bjeloruskoj agenciji pružala informacije o pripadnicima bjeloruske dijaspore koji borave na području Republike Poljske i organizacijama koje okupljaju Bjeloruse i Poljake bjeloruske nacionalnosti”, poručili su istražitelji nakon hapšenja. Navodno je bila ucijenjena da špijunira, piše se da su joj bjeloruske vlasti prijetile zatvorom ako ne pristane. U Poljskoj se Ostapenko predstavljala kao aktivistica opozicije koja želi srušiti Aleksandra Lukašenka. No onda je jednu večer pretjerala s pićem te je ‘kolegama’ priznala koji je njezin pravi razlog boravka u Poljskoj. Da ih špijunira. Čim se izlanula, prijatelji su obavijestili nadležne službe koje su sve ‘pohvatale’ u dva dana… Nakon privođenja je navodno na njezinom mobitelu pronađen materijal povezan s KGB-om, s kojim, kažu izvori upućeni u istragu za poljske medije, surađuje još od 2017. godine. Gdje je danas, je li deportirana, u zatvoru…nije poznato.

Vanya Gaberova, 30-godišnja bugarska stručnjakinja za ljepotu, našla se u središtu jedne od najvećih špijunskih afera u Velikoj Britaniji posljednjih desetljeća. Donedavno poznata po vođenju kozmetičkog salona, Gaberova je u maju ove godine na londonskom sudu osuđena na gotovo sedam godina zatvora zbog sudjelovanja u ruskoj obavještajnoj mreži. Prema optužnici, bila je dio skupine od šestero Bugara koji su godinama prikupljali informacije o političkim disidentima, novinarima i diplomatskim predstavništvima u Europi, sve u korist Moskve. Britanski istražitelji mrežu su nazvali “špijunažom na industrijskoj razini“, otkrili su skrivene kamere, sofisticiranu elektroničku opremu i planove za kompromitaciju protivnika Kremlja. Jedan od ciljeva bio je i istraživački novinar Christo Grozev, poznat po tekstovima o ruskoj tajnoj službi. Prema dokazima iznesenima na sudu, Gaberova je trebala poslužiti kao “honeytrap“, zavodnički mamac kojim bi se Grozev namamio u kompromitirajuću situaciju. Iako se plan nikada nije u potpunosti proveo, upravo je ta uloga bila središnji element optužnice protiv nje. Obrana je pokušala prikazati Gaberovu kao žrtvu manipulacije. Tvrdila je da ju je u mrežu uvukao Biser Dzhambazov, s kojim je bila u ljubavnoj vezi, i da je zbog emocionalne ovisnosti pristala na opasnu igru. Sud to nije prihvatio, naglasivši kako je Gaberova svjesno sudjelovala u aktivnostima koje su ugrožavale britansku nacionalnu sigurnost. Gaberova priznaje da je sudjelovala u tajnom nadzoru, ali tvrdi da nije znala da radi u korist Rusije.

Josephine Baker (1906. – 1975.) bila je američko-francuska pjevačica, plesačica i glumica, simbol pariške umjetničke scene međuratnog razdoblja. Rođena je u Saint Louisu u siromašnoj porodici, a u ranim dvadesetima preselila se u Pariz gdje je svojim nastupima u pozorištu Folies Bergère očarala publiku. Postala je kulturna ikona “doba jazza“ i muza mnogih umjetnika, a njezin egzotični nastup u suknjici od banana ušao je u povijest. No, iza glamurozne pozornice krila se i špijunska epizoda. Kada je 1939. izbio Drugi svjetski rat, Baker je odlučila stati na stranu Francuske, zemlje koja ju je prihvatila i dala joj državljanstvo. Koristila je svoj status slavne umjetnice kako bi postala agentica francuske obavještajne službe, sarađujući s francuskim pokretom otpora. Često je prisustvovala diplomatskim prijemima i zabavama gdje je skupljala informacije od Nijemaca, Italijana… Zapisivala je podatke na tijelo, koristila nevidljivu tintu… Putujući Europom i sjevernom Afrikom u sklopu koncertnih turneja, njezina umjetnička reputacija štitila ju je od sumnji i omogućavala joj nesmetan prolazak granica. Za svoje zasluge nakon rata odlikovana je Legijom časti. Povijest je pamti kao sjajnu izvođačicu i jednako kvalitetnu špijunku.

Anna Wolkoff (1902. – 1973.) bila je kći ruskog admirala i dio ugledne porodice koja je nakon Oktobarske revolucije pobjegla u London. Odrasla je u britanskoj prijestolnici, gdje je obitelj otvorila ruski restoran, mjesto okupljanja imigranata, ali i kasnije proruskih i pronacističkih simpatizera. Wolkoff je tijekom 1930-ih postala aktivna u britanskom fašističkom pokretu, povezana s Right Clubom, organizacijom koju je osnovao kapetan Archibald Ramsay kako bi promicao pronacističke ideje unutar Ujedinjenog Kraljevstva. Upravo kroz te krugove počela je sarađivati s njemačkom obavještajnom službom. Umalo je uspjela tajno dopisivanje Winstona Churchilla i Franklina D. Roosevelta isporučiti nacistima. Anna Wolkoff uhapšena je u maju 1940. i na suđenju proglašena krivom za kršenje zakona o službenim tajnama. Osuđena je na 10 godina zatvora, no puštena je nakon rata. Do smrti 1973. godine živjela je povučeno.

Krystyna Skarbek (1908. – 1952.), poznata i pod pseudonimom Christine Granville, bila je poljska špijunka koja je stekla svjetsku slavu kao jedna od najhrabrijih i najkarizmatičnijih agentica britanske Specijalne izvršne organizacije (SOE) tokom Drugog svjetskog rata. Britanski mediji često su je nazivali “Churchillovom najdražom špijunkom” i “najglamuroznijom britanskom špijunkom”, ističući njezinu hrabrost, šarm i nevjerojatnu sposobnost improvizacije u opasnim situacijama. Njezina životna priča, obilježena avanturama, rizikom i tragičnim krajem, učinila ju je legendom špijunaže. Nakon njemačke invazije na Poljsku 1939., Krystyna je pobjegla u London, gdje se pridružila britanskoj obavještajnoj službi. Postala je jedna od prvih žena regrutiranih u SOE, organizaciju zaduženu za špijunažu, diverzije i podršku pokretima otpora u okupiranoj Evropi. Njezina poljska pozadina, poznavanje više jezika (tečno je govorila poljski, francuski i engleski) i prirodni šarm učinili su je idealnom kandidatkinjom za opasne misije. Jedna od njezinih najpoznatijih akcija je bila kad je iz Gestapo zatvora spasila dva agenta SOE-a. Koristila je prijetnje, laži, ali i mito (kojeg nikad nije isplatila) kako bi ih izvukla iz zatvora noć prije nego što su trebali biti pogubljeni. Djelovala je po Evropi, ali i po Egiptu, zbog svojih je djela kasnije odlikovana u Velikoj Britaniji i Francuskoj. Nažalost, umrla je 1952. godine… Ubio ju je muškarac koji je bio opsjednut s njom, kojeg je ona odbila. Kažnjen je smrtnom kaznom za ubistvo.

Mata Hari. Za kraj, najpoznatija od svih. Mata Hari, rođena kao Margaretha Geertruida Zelle 1876. godine u Leeuwardenu u Holandiji, ostala je upamćena kao jedna od najslavnijih i najkontroverznijih figura špijunskog svijeta. Njezino ime postalo je sinonim za zavodljivu špijunku, premda povjesničari i danas raspravljaju o stvarnom opsegu njezina špijunskog rada i o tome je li uopće posjedovala informacije od strateške važnosti. Neki stručnjaci navode da ste jednake informacije mogli dobiti iz novina i od same Mata Hari. Nakon nesretnog braka s holandskim časnikom, s kojim je živjela na području današnje Indonezije, Zelle se preselila u Pariz gdje je početkom 20. stoljeća stvorila egzotični scenski identitet Mata Hari, u prijevodu s malajskog “Sunce” ili “Oko dana“. Nastupala je kao plesačica i brzo je postala međunarodna senzacija. Uz slavu došli su i utjecajni ljubavnici: diplomati, časnici i aristokrati. A kasnije će njezin glamur i društveni krug postati temeljem optužbi da je djelovala kao dvostruka agentica. Kad je počeo Prvi svjetski rat, Mata Hari se kretala između Pariza, Berlina i neutralne Holandije. Njezina česta putovanja, kontakti s njemačkim i francuskim časnicima te luksuzni način života pobudili su sumnje. Njemačke vlasti tvrdile su da je bila njihova agentica „H-21“, dok ju je Francuska optužila da je prenosila vojne tajne neprijatelju. Sama je priznala kontakte s njemačkim obavještajcima, ali je tvrdila da nikada nije odala važne informacije i da je zapravo željela raditi za Francusku. Francuska vojska, suočena s nizom poraza 1916. i 1917., tražila je žrtvenog jarca.

Uhapšena je u Parizu u februaru 1917., a njezino suđenje bilo je obilježeno medijskim senzacionalizmom i političkim pritiscima. Iako su dokazi bili tanki i uglavnom temeljeni na presretnutim porukama koje su i Nijemci sami kodirali tako da ih Francuzi mogu pročitati, Mata Hari proglašena je krivom za špijunažu. Strijeljana je 15. oktobra 1917. u Vincennesu, navodno odbivši povez preko očiju i gledajući vojnike u lice. Prije smrti im je navodno i poslala poljubac. Većina stručnjaka je složna: Mata Hari nikad nije bila njemačka špijunka. Ako i je, bilo je to na dosta niskoj razini.

Izvor: 24sata