Dok su ostale tri koalicijske stranke bile voljne razgovarati, pregovarati i tražiti rješenja, Wilders je, čini se, odlučio isprovocirati kraj vlade u trenutku kada mu popularnost opada. Četiri ministra iz njegove stranke juče su podnijela ostavke, a premijer Schoof i ostali koalicijski partneri ostat će na dužnostima do raspisivanja novih izbora. Za to se vrijeme traže zamjene za upražnjene ministarske funkcije

Nije prošla ni puna godina otkako je Dick Schoof postao premijer Nizozemske, u julu 2024., a njegov kabinet već se raspao. Glavni krivac: krajnje desni lider Geert Wilders, koji je juče napustio konzervativnu koaliciju koja je vladala zemljom, tvrdeći da se ne provodi dovoljno stroga politika prema imigraciji – njegova centralna politička agenda. Nekoliko sati nakon Wildersove objave, premijer Schoof, karijerni državni zvaničnik bez stranačke pripadnosti, podnio je ostavku.

„Zadatak ovog kabineta bio je rješavati probleme Nizozemske. U posljednjim mjesecima Vlada je uložila veliki trud kako bi ispunila preuzete obaveze, ali ako jedan od partnera više ne želi nastaviti, tada više nema temelja za nastavak vladavine“, izjavio je Schoof, sada u ulozi premijera u tehničkom mandatu.

Geert Wilders i njegova Stranka za slobodu (PVV) pobijedili su na izborima 2023. godine s otvoreno islamofobnim i antiimigrantskim programom. Nakon izuzetno dugih pregovora, uspjeli su sastaviti najkonzervativniju vladu u modernoj nizozemskoj historiji zajedno s još tri desne stranke: liberalima bivšeg premijera Marka Ruttea, demokršćanskom formacijom i agrarnim populistima iz Pokreta seljaka-građana (BBB). Koalicija je konačno postignuta tek kada je Wilders pristao odreći se pozicije premijera. Na to je mjesto postavljen nezavisni kandidat, Dick Schoof, bivši šef nizozemnih tajnih službi i kontraterorističkih snaga.

Unatoč tome, PVV je u novoj vladi kontrolirao pet ključnih ministarstava: zdravstvo, privredu, infrastrukturu i vodoprivredu, vanjsku trgovinu i razvojnu pomoć, te, najvažnije za Wildersa – ministarstvo azila i migracija. Upravo to ministarstvo bilo je ključno za provođenje njegove politike usmjerene protiv prava na azil.

No, kako su mjeseci odmicali, podrška Wildersu i njegovoj stranci počela je opadati. Iako PVV i dalje vodi u anketama, razlika u odnosu na zelene i socijaldemokrate, predvođene Fransom Timmermansom, sve se više smanjuje.

Prošle sedmice, Wilders je uputio ultimatum premijeru Schoofu: napustit će vladu ako se odmah ne usvoji radikalni plan za drastično smanjenje prihvata izbjeglica. Tvrdio je da se s implementacijom “najstrože politike imigracije u historiji zemlje” odugovlači predugo.

Među zahtjevima koje je iznio našli su se: angažiranje vojske za zaštitu granica, potpuno odbijanje svih zahtjeva za azil, zatvaranje svih prihvatnih centara, prisilni povratak svih sirijskih izbjeglica u domovinu i privremena obustava spajanja porodica.

Wilders je poznat po svojoj saradnji s ekstremno desnim strankama na evropskom nivou – član je istog bloka u Evropskom parlamentu kao i španski Vox te talijanska Liga Mattea Salvinija. Njegov radikalni pristup i odbijanje kompromisa izazvali su krizu u vladi, koja sada praktično prestaje postojati.

Dok su ostale tri koalicijske stranke bile voljne razgovarati, pregovarati i tražiti rješenja, Wilders je, čini se, odlučio isprovocirati kraj vlade u trenutku kada mu popularnost opada. Četiri ministra iz njegove stranke juče su podnijela ostavke, a premijer Schoof i ostali koalicijski partneri ostat će na dužnostima do raspisivanja novih izbora. Za to se vrijeme traže zamjene za upražnjene ministarske funkcije.

Wildersovo prisustvo na vlasti u Nizozemskoj bilo je tabu tema još od 2012., kada je srušio tadašnju vladu Marka Ruttea povlačenjem parlamentarne podrške. Rutte je nakon toga vodio četiri uzastopna kabineta, a neformalni veto na Wildersa ostao je na snazi sve do izbora 2023. godine.

Unatoč dosadašnjoj neuspješnoj avanturi na vlasti, Wilders ne odustaje. „Pripremam se da budem idući premijer“, poručio je novinarima nakon izlaska iz vlade. Dodao je: „Naš je cilj provesti najstrožu azilantsku politiku u historiji, kao što to čine i druge zemlje koje poduzimaju vanredne mjere.“

Ipak, ministrica za azil i migracije, Marjolein Faber – takođe iz PVV-a – dobila je ozbiljne kritike Vijeća državne uprave zbog zakonskih prijedloga koji nisu bili jasno formulirani niti su nudili rješenja za poboljšanje sistema azila.

S obzirom na pad podrške u anketama – PVV je prema procjenama izgubio deset mjesta u odnosu na 37 koliko ih trenutno ima – Wildersova politička budućnost ostaje neizvjesna. No jedno je sigurno: čak i ako ponovo pobijedi na izborima, put do formiranja vlade u nizozemskom sistemu uvijek vodi kroz mukotrpne pregovore i kompromis.