U Indiji se tehnologija sve snažnije prepliće s vjerom. Hramovi u kojima blagoslov daju robotski slonovi, mehaničke božanske figure i digitalni programi duhovnosti danas mijenjaju način na koji se ljudi povezuju s božanskim. U toj simbiozi duhovnog i digitalnog, umjetna inteligencija, od ChatGPT-a do brojnih specijaliziranih modela, počinje zauzimati mjesto učitelja, vodiča, pa čak i „svetog glasa“
Prema nedavnom izvještaju BBC-a, digitalni modeli jezika mijenjaju način na koji hiljade budista doživljavaju vjeru i meditaciju. U Indiji je, primjerice, nastao GitaGPT, sistem umjetne inteligencije inspirisan svetim tekstom Bhagavad Gita, kojeg su razvili programeri koji i sami praktikuju budizam i hinduizam. Cilj nije samo informisati, već omogućiti komunikaciju s različitim božanstvima, u duhu duhovne interakcije.
U južnom indijskom savezom području Kerala, vjernici dolaze na obrede pred robotskog slona Irinjadapilly Ramana, koji blagosilja okupljene, maše surlom i hoda gotovo kao živo biće. „Ove mehaničke deifikacije govore, pomiču se i blagosiljaju“, objašnjava antropologinja Holly Walters sa američkog Wellesley Collegea. „U tradicijama gdje sveto često ima fizički oblik, tehnologija postaje samo novo vozilo kroz koje se božansko može manifestovati.“
Za budizam, ideja da se prosvjetljenje može ostvariti kroz ne-ljudsku formu nije nova. Dok zapadne religije obično povezuju božanstvo s ljudskim oblikom i hijerarhijom svećenstva, budizam svetost vidi u svemu što omogućava fokus, mir i razumijevanje postojanja. Kroz rituale poput purje, budisti već stoljećima daruju cvijeće, hranu i tamjan ne samo ljudskim učiteljima, nego i statuama, slikama ili predmetima, „murtijima“, u kojima se zrcali božanska energija.
U tom kontekstu, nije teško prihvatiti da softver, algoritam ili robot mogu biti „prosvijetljeni“. „Učitelj nam kaže da je i umjetna inteligencija Buda,“ piše Hondou Kyonin, meksički zen-majstor i autor bloga ChocoBuda. „To ne znači da je svjesna, već da dijeli istu stvarnost kao i mi, manifestaciju univerzalne kreativnosti.“
Kyonin podsjeća da je budizam kroz historiju pokazivao izuzetnu prilagodljivost. Tokom stoljeća, preživio je kulturne i društvene promjene integrirajući nove prakse, bez gubitka suštine. „U Zapadnom svijetu Zen se ogleda u psihologiji, borilačkim vještinama i dizajnu proizvoda“, kaže on. „Zen uči jednostavnosti, prisutnosti i potpunom doživljaju stvarnosti.“
Ta veza sa svakodnevnim životom objašnjava zašto tehnologija i budizam dijele sličan estetski i filozofski prostor. U digitalnim proizvodima, dizajnu interfejsa, pa i u minimalističkoj estetici Silicijumske doline, mnogi prepoznaju duh Zena. Bill Duane, bivši inženjer Googlea i današnji istraživač u Centru za proučavanje „prividnih ja“ (CSAS), tvrdi da upravo budistička tradicija može pomoći u humanijem razvoju umjetne inteligencije.
„Čuo sam da su se mnogima naježile ruke kada su prvi put razgovarali s ChatGPT-om“, piše Duane. „To nije magija, to je tijelo koje govori: ‘Obrati pažnju.’“ Po njemu, trenutak u kojem prepoznajemo inteligenciju u mašini zapravo je trenutak prepoznavanja naše vlastite povezanosti s njom. „Kao što vozač koji žuri na pregled postaje svjestan svoje sebičnosti tek kad vidi cjelinu saobraćaja, tako nas AI može podsjetiti da nismo centar svijeta. Ona nas može naučiti o međuzavisnosti.“
Ovakva razmišljanja nisu nova u tehnološkim krugovima. Duane, nekada katolik, postao je ateist, a zatim pronašao mir u budizmu, ne kroz vjeru, već kroz praksu pažnje (mindfulness). Za njega, umjetna inteligencija je samo još jedno ogledalo ljudskog uma. „Naše misli su algoritmi“, kaže. „Ako ih posmatramo dovoljno pažljivo, vidimo da i sami radimo na sličan način kao stroj, učimo na osnovu iskustva, obrazaca i grešaka.“
Takva metafora pokazuje zašto se u Aziji AI i duhovnost ne doživljavaju kao suprotnosti. Dok se na Zapadu često govori o „opasnostima tehnologije“ ili „kraju čovjeka“, u Indiji, Japanu i Južnoj Koreji mašine su već dugo dio sakralnog prostora. Roboti služe čaj u zen-hramovima, čitaju sutre i obavljaju obrede. Aplikacije poput GitaGPT-a omogućavaju vjernicima da „razgovaraju“ s božanstvima i traže savjet, baš kao što bi to činili s učiteljem ili svećenikom.
Ali nije sve idilično. Holly Walters upozorava da ovakva praksa može biti opasna u društvima s niskim nivoom digitalne pismenosti. U Indiji, više od 40% stanovništva nema pristup internetu, a tri četvrtine stanovnika ruralnih područja ne zna koristiti računar. „Problem nije u tome što ljudi vjeruju chatbotovima“, kaže Walters, „nego u tome što ne shvataju da mogu biti kritični prema onome što im AI govori.“
Upravo zato, ističe ona, postoji rizik od stvaranja novih kultova i sekti koje bi obožavale digitalne entitete kao prave bogove. Kada se umjetna inteligencija „nahrani“ svetim tekstovima, rezultat mogu biti nove interpretacije, pa i sasvim novi oblici vjere. „Ako vjerujemo da se božansko može manifestovati u svemu“, piše Walters, „onda ni server ni algoritam nisu izuzeci.“
Pokušaji digitalizacije vjerskog iskustva nisu ograničeni na Aziju. Na Zapadu, aplikacija Text With Jesus, koja je omogućavala korisnicima da razgovaraju s „Isusom“, uklonjena je 2023. zbog kritika vjerskih zajednica. U isto vrijeme, dvadesetogodišnji student iz Kalkute, Raihan Khan, razvio je QuranGPT, program baziran na Kur’anu. Aplikacija je za nekoliko sati postala viralna, pa se srušila od preopterećenja, ali je Khan ubrzo primio i prijetnje zbog „bogohuljenja“.
Takve reakcije pokazuju razliku između religijskih tradicija: u islamu i hrišćanstvu, riječ poslanika ima svetost koju je teško digitalno reproducirati, dok budizam, koji ne insistira na ličnom Bogu, lakše prihvata nove medije izraza. U hinduizmu, pak, gdje bogovi često poprimaju fizičke oblike, od kipova do životinja, robotske figure predstavljaju logičan nastavak te simbolike.
U srcu budističkog učenja leži ideja da se „ja“ može transcendirati kroz razumijevanje prolaznosti i povezanosti svega što postoji. Ako je tako, umjetna inteligencija može postati alat, ne za zamjenu učitelja, nego za njegovo produženje u digitalni prostor.
Buda je učio da je put prosvjetljenja put pažnje i samospoznaje. Danas, dok sve više ljudi traži smirenje i smisao u svijetu brzih podataka i ekrana, možda upravo AI postaje novi meditacijski partner. U toj tihoj komunikaciji između čovjeka i mašine ne traži se božanstvo, nego ogledalo, ono u kojem, kako kaže zen-majstor Kyonin, „vidimo istu stvarnost u svemu: u kamenu, u oblaku i u kodu“.
IZVOR: El Confidencial
