Zamislite samo ironiju: Federacija je tada reagovala na nešto što RS još nije ni uvela, a RS danas uvodi “pomoćni” sastav jer joj navodno fali hiljadu policajaca, i to nakon godina upornog poricanja da im bilo šta slično treba

Ako ste se ikada zapitali koliko puta političari mogu prodati istu priču, samo zamotanu u drugi papir – odgovor je jednostavan: koliko god puta žele, dok god im to donosi političke poene ili bar malo pažnje. Najnoviji primjer dolazi iz Republike Srpske, gdje nas ministar unutrašnjih poslova Siniša Karan s ozbiljnošću doktora nauka uvjerava da pomoćni sastav policije nije ništa drugo do čista, humana i funkcionalna pomoć – “u kriznim i humanitarnim situacijama”.

A ako mislite da ste to već negdje čuli – niste se prevarili. Jer ste, tačno prije šest godina, u junu 2019, slušali gotovo identičnu retoriku s druge strane entitetske linije. Tada je federalno ministarstvo unutrašnjih poslova izradilo prednacrt Zakona o dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima FBiH kojim se predviđa – pogodili ste – rezervni sastav policije.

Obrazloženje? “Direktan odgovor na uvođenje rezervnog sastava u Republici Srpskoj.”

Zamislite samo ironiju: Federacija je tada reagovala na nešto što RS još nije ni uvela, a RS danas uvodi “pomoćni” sastav jer joj navodno fali hiljadu policajaca, i to nakon godina upornog poricanja da im bilo šta slično treba.

U međuvremenu – a to “međuvrijeme” sada traje više od pola decenije – nismo dobili ni rezervni, ni pomoćni, ni treći policijski sastav. Dobili smo samo beskonačne press-konferencije, saopštenja, i rasprave u parlamentima, sve dok ne naiđe neka druga “kriza” koja skrene pažnju, ili dok se ne pojave lokalni izbori na horizontu.

Zanimljivo je da rezervni, pomoćni ili kako god ga nazvali sastav policije, uvijek dobija svoje mjesto u javnom diskursu kada se neka druga tenzija ne može potpaliti dovoljno brzo. Kao da je uniforma najbolja maska za političku nemoć.

U FBiH su 2019. planirali primiti 110 novih policajaca – 55 u Specijalnu jedinicu i 55 u Jedinicu za podršku. Pominjalo se i milion KM za materijalno-tehnička sredstva, helikopter koji će “poletjeti” za sve moguće svrhe, od borbe protiv kriminala do dostave infuzije. I, što je najvažnije, sve je to bilo “reakcija na provokaciju” iz RS.

Danas, u julu 2025, RS uvodi pomoćni sastav jer, kako reče ministar Karan, “fali hiljadu policajaca” i ima “preko 40.000 ilegalnih migranata od 2017.”. Znači, od tada ih brojimo, ali tek sada smo shvatili da nam treba pomoć? I to pomoć koju, pazite sad, bira Vlada RS, a angažuje ministar “po prijedlogu direktora Policije”. U prevodu: imamo zakon o zapošljavanju koji se aktivira kad se nekome iz vlasti to učini politički korisnim.

Najbolji dio svakog ovog pokušaja formiranja “parapolicijskog” sastava jeste kada njegovi promotori krenu u defanzivu. Tako ministar Karan kaže da “svako ko u ovoj temi vidi skrivenu namjeru, zlonamjeran je”. I odmah dodaje da “kritičari nisu ni pročitali zakon”.

Isto to – samo s različitim imenima – govorilo se i 2019. u Federaciji. I tada su svi koji su propitivali svrhu rezervnog sastava bili “neprijatelji stabilnosti”. A danas, šest godina kasnije, ni rezervnog ni stabilnosti.

Ako je ičemu ova priča doprinijela, to je kolektivna zbunjenost građana. Jer jedni pričaju o rezervnim, drugi o pomoćnim policajcima. Jedni viču o prijetnjama, drugi o balansu snaga. A svi zajedno šute kada treba objasniti zašto se za šest godina nije uspjelo ni organizovati osnovna popuna redovnog sastava, a kamoli neki dodatni.