Erdogan drži većinu aduta u rukama. Hiljade kurdskih političara i aktivista u Turskoj su iza rešetaka, često po neosnovanim optužbama za terorizam. Turske vojne ofanzive i udari dronovima su stisnuli PKK u planinskim oblastima sjevernog Iraka, njihovoj uporišnoj tački. Erdogan se također nada da će sporazum s Kurdima, koji bi predstavio kao pobjedu nad PKK-om, produžiti njegov mandat na vlasti, kroz novu ustavnu reformu ili prijevremene izbore

Spaljivanje pušaka je ono što je tridesetak boraca Radničke partije Kurdistana (PKK), od kojih je polovina žena, učinilo 11. jula ispred pećine na sjeveru Iraka, u malom ceremonijalnom činu. Nakon više od četiri decenije i 40.000 mrtvih, rat između Turske i PKK-a, jednog od najdužih sukoba na svijetu, izgleda da se bliži kraju. Očekuje se da će PKK nastaviti sa razoružavanjem tokom ljeta, po naredbi svog zatvorenog vođe, Abdullaha Öcalana. Procesom će upravljati parlamentarna komisija u Turskoj. Moguća je amnestija za neke vođe PKK-a.

Ovo je najbliže što su se Turska i pobunjenici približili miru otkako je PKK 1984. godine podigao oružje u borbi za kurdsku domovinu. Logika ranijih pregovora s PKK-om sada je okrenuta naglavačke. Turska, sa sadašnjom populacijom od 88 miliona, nekada je smatrala da ustupci prema oko 15 miliona Kurda u zemlji mogu nagovoriti PKK na razoružavanje. Ovoga puta, turska vlada na čelu sa predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom očekuje da se PKK raspusti prije nego što pristane na bilo kakve reforme.

Erdogan drži većinu aduta u rukama. Hiljade kurdskih političara i aktivista u Turskoj su iza rešetaka, često po neosnovanim optužbama za terorizam. Turske vojne ofanzive i udari dronovima su stisnuli PKK u planinskim oblastima sjevernog Iraka, njihovoj uporišnoj tački. Erdogan se također nada da će sporazum s Kurdima, koji bi predstavio kao pobjedu nad PKK-om, produžiti njegov mandat na vlasti, kroz novu ustavnu reformu ili prijevremene izbore.

No put ka miru s PKK-om djelimično koračaju i izraelski ratni avioni. Izraelske ponude podrške kurdskim pobunjenicima u Siriji i izraelski otpor rastućem turskom vojnog prisustvu tamo, praćeni zračnim napadima na sirijske baze koje bi trebale prijeći pod tursku kontrolu, drže političke krugove u Ankari u stanju napetosti. Mnogi od njih uvjereni su da će izraelski premijer Benjamin Netanyahu pokušati iskoristiti PKK i njegove podružnice, posebno u Siriji, ne samo protiv islamskih vlasti u Damasku, već i protiv same Turske. Nadaju se da bi sporazum s PKK-om mogao spriječiti tu prijetnju.

Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan već je upozorio Narodne zaštitne jedinice (YPG), sirijsku filijalu PKK-a, da ne koriste izraelske pokušaje destabilizacije Sirije. „Pokušaji da se iskoristi haos samo će dovesti do većih problema,“ rekao je 16. jula, nekoliko sati nakon što je Izrael bombardovao sirijsko ministarstvo odbrane, kao odgovor na sukobe između Beduina i Druza na jugu Sirije.

Strahovi da bi Izrael mogao napasti Tursku ne osjećaju samo turski teoretičari zavjere. Prateći ratove u Gazi, Libanu i Iranu, te uočavajući izraelsku neprijateljsku politiku prema novoj Siriji, Erdoganov uži krug smatra da Izrael želi potkopati turski suverenitet. To je izraženo i od strane Devleta Bahčelija, glavnog Erdoganovog koalicionog partnera i arhitekte vlade u dijalogu s PKK-om, nekoliko dana nakon izraelskih udara na Iran. „Turska je krajnji cilj,“ požalio se. Sve više Turaka se s tim slaže. Prema nedavnoj anketi Pew Research centra, 43% njih smatra Izrael najvećom prijetnjom svojoj zemlji. Amerika, NATO saveznik, označena je sa 30%, a Rusija sa 2%.

I Öcalan dijeli sličan pogled. Tokom razgovora sa kurdskim zakonodavcima u svom zatvoru na ostrvu ovog proljeća, tvrdio je da je Izrael pojačao napore da angažuje YPG u posredničkom ratu protiv Turske. Samo on može spriječiti takav scenario, rekao je, prema procurjelim zapisnicima sastanka.

Turci i Kurdi ne mogu da vjeruju svojim očima. Bahčeli i Öcalan, obojica u sedamdesetim godinama, bili su zakleti neprijatelji koliko se samo može sjetiti. Danas, zahvaljujući haosu koji potresa region, čovjek koji je u ime kurdske autonomije prizivao Marxa u rat i nacionalistički vatreni govornik koji je nekada pozivao na vješanje vođe PKK-a, odjednom su partneri u miru.

IZVOR: The Economist