U Pojasu Gaze banke su sravnjene sa zemljom, bankomati ne rade, a novih novčanica nema. Ipak, usred razaranja nastao je neobičan posao koji održava svakodnevni život: popravljanje oštećenog novca. Ljepilo, makaze i drvene bojice postali su osnovni alati preživljavanja, dok se poderane i izblijedjele novčanice vraćaju u opticaj. U ekonomiji bez gotovine, čak i krpljeni novac znači obrok ili lijek
Banke u Gazi pretvorene su u ruševine. Bankomati ne rade, novih novčanica nema, a kovani novac je gotovo nestao iz opticaja. Ipak, usred ratnog razaranja i dugotrajne ekonomske blokade, pojavio se neobičan, ali nužan posao: popravljanje oštećenih novčanica. Na improviziranim tezgama u Gazi, posebno na pijacama u gradu Gazi, ljudi pokušavaju vratiti u život papirni novac koji je rat učinio gotovo neupotrebljivim.
Zaglađivanje izgužvanih novčanica, lijepljenje poderanih dijelova, obnavljanje boje na izblijedjelim papirima, sve to postalo je svakodnevni prizor. Od napada 2023. godine Izrael je prekinuo dotok novih novčanica u Pojas Gaze, dodatno paralizirajući ionako razorenu ekonomiju. Bez funkcionalnog gotovog novca, stanovnici ne mogu kupiti osnovne potrepštine, hranu ili lijekove, čak ni kada ih ima na tržištu.
U takvim okolnostima potreba rađa snalažljivost. U uslovima krajnje oskudice, preživljavanje pokreće najosnovnije oblike kreativnosti. Novi „zanat“ ne zahtijeva sofisticirane alate ni moderne mašine. Najvrijednije stvari postali su ljepilo, makaze i drvene bojice, pomoću kojih se poderane i izblijedjele novčanice vraćaju u opticaj. Ono što se u normalnim okolnostima smatra bezvrijednim ili primitivnim, u Gazi danas znači razliku između gladi i obroka.
Redovi ljudi koji čekaju da unovče ono što su uspjeli izvući iz ruševina postali su beskrajni. Novčanice i kovanice, često oštećene bombama, vlagom ili vatrom, danas predstavljaju više od samog sredstva plaćanja. One su simbol opstanka, i za one koji žele nešto kupiti i za one koji pokušavaju nešto prodati.
Bankarski sistem u Gazi praktično ne postoji. Većina banaka je uništena, a tek nekolicina ih je djelimično otvorena nakon krhkog prekida vatre. Bankomata nema, elektronska plaćanja su ograničena ili nefunkcionalna, a gotovina je postala rijetka i dragocjena roba. U takvom okruženju, popravljanje novca postalo je posao koji doslovno održava ekonomiju na životu.
