Ibrišimović je duboko doživljavao i dobro razumijevao položaj i sudbinu Bosne i bošnjačkog naroda i, za razliku od mnogih njegovih savremenika, prepoznavao prijetnje, opasnosti i podvale koje su prijetile s različitih strana.  

Nedžad Ibrišimović jedan je od najvećih bošnjačkih umjetnika modernoga doba, pripovjedač, eseijsta i romansijer, pjesnik i dramatičar koji je pored književog stvaralaštva, za koje je dobio brojne nagrade, izvajao, iscrtao i naslikao brojne skulpture i platna.

Kao likovni stvaralac kombinirao je različite tehnike, a oni koji su ga dobro poznavali kažu da mu je cilj bio okameniti i prikazati sjenu, ljudsku ili bilo koju drugu, u materijalu koji je sam pravio. Koristio je plastičnu masu i obični metal kojim je dočaravao firgure, a ponekada je upotrebljavao i bronzu. Poznate su njegove skulpture Kentaur, Konjenik, Stepenice, Odraz i druge.

Bosanskohercegovački skulptor Adis Fejzić s privremenom adresom u Australiji za Ibrišimovića je rekao: “I da je bio samo književnik ili samo skulptor opet bi bio jedan od naših najboljih umjetnika, a ovako ‘dvostruk’ bio je i jedan od najtalentovanijih i najboljih koje smo imali. Možda je ispravnije reći jedan od najboljih koje imamo jer je Nedžadovo djelo dio kulturnog naslijeđa ove zemlje i imamo ga i sada i zauvijek. Njegovo stvaralaštvo posjeduje kvalitete koje ga definišu i kao ‘klasičnog’ i kao ‘modernog’ umjetnika”.

A prema riječima velikog pjesnika Sarajeva Abdulaha Sidrana “Bosna nije rodila darovitijeg književnika od Ibrišimovića”.

Govoreći na komemoraciji nakon Ibrišimovićeve smrti književnik Zilhad Ključanin je rekao da je “Ibrišimović spasio našu književnost da ne ode u mizantropiju i ispraznost, on je bh. književnost uključio u savremene tokove svjetske književnosti.”

Nedžad Ibrišimović rođen je 20. oktobra 1940. u Sarajevu. Osnovnu školu završio je u Žepču, a Školu za primijenjenu umjetnost u Sarajevu 1961. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu, na Odsjeku za filozofiju. Bio je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine i član Udruženja likovnih umjetnika BiH te dopisni član ANUBiH od 2008. godine.

Oružana agresija na njegovu domovinu zatekla ga je na Dobrinji, gdje je s porodicom živio. Odmah se kao borac uključio u odbranu zemlje, a kasnije je organizirao podružnicu Kulturnog društva Bošnjaka “Preporod”, koja je radila i u doba blokade ovog dijela grada Sarajeva. Bio je predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine od 1993. do 2001. godine.

Autor je knjiga priča, pripovijesti, drama, romana i pjesama koje su prevođene na češki, turski, albanski, španski, arapski, engleski, francuski, njemački i talijanski jezik. Ibrišimovićevo književno djelo počinje 1964. godine pripovjedačkom zbirkom Kuća zatvorenih vrata, a onda slijede romani Ugursuz, Karabeg, Braća i veziri. Početkom rata nastaje Knjiga Adema Kahrimana napisana Nedžadom Ibrišimovićem Bosancem. Roman Vječnik objavljen je (2005), a El-Hidrova knjiga (2011), kojom se zaokružuje njegov književni rad dug gotovo punih pet decenija.

Kao pisac dobio je veliki broj nagrada, među kojima svakako treba izdvojiti Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva za roman Ugursuz 1969. godine, ali i veliko priznanje Društva pisaca BiH, koje je 2005. godine donijelo odluku da roman Vječnik kandidira za Nobelovu nagradu za književnost.

Ibrišimović je duboko doživljavao i dobro razumijevao položaj i sudbinu Bosne i bošnjačkog naroda i, za razliku od mnogih njegovih savremenika, prepoznavao prijetnje, opasnosti i podvale koje su prijetile s različitih strana.  

Njegovi stavovi, pogledi, promišljanja, polemike na svojevrstan su način sakupljeni u knjigu eseja i intervjua Ruhani i šejtani inspiracija, prvi put objavljenu 1996. godine, neposredno nakon okončanja brutalne agresije na Bosnu i Hercegovinu. U knjizi se nalaze autorove misli o piscima, čitaocima, državi, narodu, vjeri, umjetnosti, međunarodnim odnosima, nepravdi, licemjerstvu, intelektualcima koje ga, jednako kao i njegovo umjetničko djelo, udaljavaju od klišeiziranih tokova mišljenja i odmiču od prosječnosti stereotipa.

Na Ahiret je preselio na današnji dan, 15. septembra 2011. godine u Sarajevu, u 71. godini života.