Gideon Levy o paradoksu izraelskog vojnog pravosuđa i padu generalice Jifat Tomer-Jerušalmi, koja je cijelu karijeru provela opravdavajući zločine sve dok sama nije postala žrtva sistema kojem je služila

Kada je noć dan, vojni tužilac može postati mučenica, osoba koja se, navodno, borila za zakon i ljudska prava dok nije spaljena na lomači kao nevina žrtva zlog desničarskog režima. Kada je noć dan, i kada vojni tužilac prvi (i posljednji) put u karijeri napravi odvažan korak, tada biva smijenjena.

No to je sudbina onih koji služe „nezajažljivom čudovištu“. Možete braniti genocid, generalice Jifat Tomer-Jerušalmi, možete zatvarati oči pred zločinima, zataškavati istrage i opravdavati zlodjela izraelskih vojnika i sve to činite kako biste zadovoljili svoje nadređene.

Ali na prvoj pogrešci, to isto čudovište pojede i vas. Je li vrijedilo, generalice Tomer-Jerušalmi, služiti s tolikim sluganstvom jednoj kriminalnoj vojsci, samo da bi vaš kraj bio ovako jadan? Zar ne bi bilo dostojnije izvršiti dužnost, govoriti istinu i pasti s makar trunkom časti? Kako kaže stara jevrejska poslovica: „I pojela si pokvarenu ribu, i istjerali su te iz grada.“ Je li vrijedilo?

Godinama ste dijelili presude u vojnim sudovima koji s pravdom nemaju nikakve veze. Bili ste i tužilac i sudija, slali ste hiljade ljudi u zatvor bez poštenog suđenja. Sprječavali ste svaku istragu o hiljadama zločina koje su vojnici počinili nad Palestincima, u Zapadnoj obali i Pojasu Gaze. Svako ubistvo djeteta „zbog ničega“ i svaki slučaj vojnog zlostavljanja dobio je vašu pravnu podršku i blagoslov sistema koji vodite. U tom sistemu, pa ni poslije svih užasa u Gazi, vojnici ne čine zločine, nikada.

Pomagali ste da se održi najodvratniji teatar od svih, onaj koji se naziva „vojno pravosuđe“. U njemu je dovoljno da je neko Palestinac da bi bio osuđen. To je aparthejd-sud u kojem optuženi nemaju prava, ni oslobađajuće presude, samo jeftina predstava u lažnom sistemu pravde. Tako ste napredovali kroz činove, da biste na kraju postali vojna pravna zastupnica, advokat genocida. Dan će doći kada će vam se to staviti na teret. Sada vam se sistem vraća istom mjerom: smijenjeni ste, ali iz najpogrešnijih mogućih razloga.

Teško je znati šta je natjeralo Tomer-Jerušalmi da odjednom skrene s kursa i zgrozi se nad video-snimkom u kojem sadistički čuvari, ne „borbeni vojnici“, kako ih inače nazivaju, brutalno zlostavljaju nemoćnog palestinskog zatvorenika. Prema optužnici, petorica stražara, „smeće zemlje“, svojoj su žrtvi zadali povrede koje su mu probile pluća, polomili rebra i nožem mu razderali rektum.

Bilo je važno pokazati Izraelcima šta njihovi vojnici rade, pogotovo u atmosferi u kojoj je od sedmog oktobra postalo dozvoljeno sve što „IDF“ (Izraelske odbrambene snage) učini. I u tom trenutku generalica je, makar na tren, doprinijela da se pokaže djelić istine. Shvatila je da su šanse za osudu zlostavljača minimalne u javnom raspoloženju koje veliča nasilje. Zbog toga je objavila video, jedini postupak za koji zaslužuje medalju.

Takvi se događaji u vojnim zatvorima ponavljaju godinama. Zar nije čula za 80 pritvorenika koji su umrli u zatočeništvu, neki i od ruke vojnika? Šta ste uradili povodom tih smrti? Šta povodom vojnika koji je prije dvije sedmice ubio devetogodišnjeg dječaka u selu al-Rihija na Zapadnoj obali? Vojni portparol je rekao da je „slučaj proslijeđen Vojnom tužilaštvu na razmatranje“. Istraga će trajati godinama a vojnik je i dalje na slobodi. To je odgovor.

U zemlji u kojoj je noć dan, petorica optuženih za mučenje u logoru Sde Teiman već su proglašeni žrtvama. Njihova pomilovanja su već na putu, dok je prava „krivica“ svaljena na vojnu tužiteljicu. Ona je, po njima, „ta koja je zabola nož u leđa“. Ministar odbrane Izrael Kac već oblizuje usne od želje za osvetom. Uživanje u moći, smjenjivanju visokih oficira, postalo je dio političkog folklora. Čak i takozvani „umjereni“ komentatori, poput Nadava Ejala, osuđuju „teško curenje informacija“. To je, tvrde oni, zločin i njegov počinitelj.

Ali jedno ne treba činiti ne treba od nje praviti mučenicu. Jer ona to nije. Njen pad jeste posljedica licemjernog sistema koji je sama pomagala održavati, ali on ne briše godine poslušnosti, zataškavanja i moralne propasti koje su joj prethodile.