Spisateljica Siri Hustvedt tvrdi da ono što Trump predstavlja nije konzervativizam i da bi ga mediji trebali početi nazivati pravim imenom

„Fašizam se može definirati kao oblik političkog ponašanja koji karakterizira opsesija padom, poniženjem ili viktimizacijom zajednice, te kompenzacijski kult jedinstva, energije i čistoće; u kojem masovna stranka sastavljena od predanih nacionalističkih militanata s kojima tradicionalne elite sarađuju nelagodno, ali učinkovito napušta demokratske slobode i, uz iskupljujuće nasilje i bez pravnih ograničenja, slijedi ciljeve unutrašnjeg ‘čišćenja’ i vanjske ekspanzije.“
Robert Paxton, Anatomija fašizma, 2004.

Za Paxtona, jednog od vodećih teoretičara fašizma, nasilni napad na Kapitol šestog januara 2021. pretvorio je ono što je smatrao autoritarnim populističkim pokretom u otvoreni fašizam. Iako postoji obimna literatura o toj temi i iako je definicija fašizma sporna, mnogi stručnjaci ovaj fenomen ne ograničavaju na njegove manifestacije iz 20. stoljeća, već ga posmatraju kao generički, postdemokratski oblik politike koji nadilazi vrijeme i prostor.

Je li uopće važno hoćemo li režim koji je vrtoglavom brzinom konsolidirao vlast u Sjedinjenim Američkim Državama nazvati autoritarnim populizmom ili fašizmom?

Po mom mišljenju – da. Retorika oblikuje percepciju i prenosi emocije. Ratoborno oduševljenje na Trumpovim skupovima, poput masovnih mitinga u Italiji, Španiji i Njemačkoj, predstavlja neku vrstu kolektivnog egzorcizma. Unutarnji demoni raširenog kulturnog nezadovoljstva oslobađaju se i usmjeravaju prema vrlo pogodnoj meti: feministkinjama, intelektualcima, naučnicima, demokratima. Jevrejima, imigrantima, ljudima druge boje kože, LGBTQ zajednici, osobama s invaliditetom. Oni su krivi što se ja loše osjećam, a ne ja ili „moji“. Mi smo pravi Amerikanci, nevini, opkoljeni bijelci koji se počinju dizati kako bi zauzeli svoje „prirodno“ mjesto na vrhu hijerarhije, kako to nalažu Bog, priroda ili sam Veliki Vođa.

Trump je svojim sljedbenicima ponudio brzu transformaciju srama u ponos. Bijeli Amerikanci nisu izgubili status, ali je tačno da su se u posljednje vrijeme na pozicije moći podigli ljudi koji ranije nikada nisu učestvovali u političkom životu i oni taj uspon doživljavaju kao poniženje. Barack Obama, naš crni predsjednik s dva mandata, Kamala Harris, naša crna i azijska potpredsjednica, pa čak i Hillary Clinton, bijela, ali žena, bili su ozbiljan udarac uspostavljenom poretku. Kada Trump otvoreno pokazuje netrpeljivost i okrutnost, on drugima daje dozvolu da čine isto i, posljedično, oslobađa ih svakog osjećaja društvene krivnje zbog vlastitih predrasuda.

Ono što mnogi u štampi i takozvanim „tradicionalnim medijima“ nisu shvatili jeste koliko je to tješilo pripadnike MAGA pokreta. Da li su vjerovali sadržaju Trumpovih govora, jesu li Haićani zaista jeli kućne ljubimce ili ne, bilo je nevažno.

Paxtonovoj definiciji dodala bih još jednu riječ: fašizam karakterizira i kompenzacijski kult muškosti, jedinstva, energije i čistoće.

Sve verzije fašizma koje sam proučavala, prošle i sadašnje, uključujući fašističke elemente hindutve, hinduističkog nacionalizma koji je imao bliske veze s Italijom i Njemačkom tridesetih godina i koji je i danas živ u Modijevoj Indiji, opsjednute su strahom od kastracije te slavljenjem muževnog herojstva i brutalnosti. Sve evropske fašističke države nametnule su ideal rigidnih binarnih rodnih kategorija i oduzele ženama prava koja su ranije imale. Uvedene su i eugeničke politike kako bi se kontrolirala reprodukcija „podobnih“ ljudi, uz pravne varijacije od zemlje do zemlje. U Italiji i Španiji trebalo je umiriti Crkvu, ali ne i u Njemačkoj, gdje je država koristila sterilizaciju i ubistvo kao sredstva. Danas u SAD-u postoji 31 savezna država u kojoj su i dalje na snazi zakoni o prisilnoj sterilizaciji koji nikada nisu ukinuti.

Sada JD Vance i Elon Musk promoviraju pronatalizam. Predsjednik stalno govori o „defektnim genima“ i „niskom kvocijentu inteligencije“, oživljavajući stare ideje koje, čini se, nikada ne umiru. Manosfera vrije od prezira prema ginokratiji, „soy boysima“, navodno nemuževnim muškarcima i svemu što se smatra ženstvenim: od naručivanja salate umjesto odreska do studiranja umjetnosti umjesto fizike, a da se i ne govori o velikim apstrakcijama poput suosjećanja, pregovaranja i same demokratije.

Ne smijemo zaboraviti da su se mnogi napadači šestog januara odjenuli kao ratnici ili nekakve zvijeri: Vikinzi, kauboji, revolucionarni doseljenici, pećinski ljudi, rogate životinje, lovci i Marvelovi superjunaci. Ratoborna muškost i mizoginija koja je prati nisu sporedni aspekti fašizma. Kostimi su hranili fantaziju o muškom tijelu koje je istovremeno neprobojno i natprirodno.

Plakati, privjesci, šolje, donje rublje i druga MAGA roba prikazuju Trumpa kao Supermana, Iron Mana, vestern-junaka, viteza u sjajnom oklopu i u mnogim sličnim oblicima. Sve slabijeg, pretilog i intelektualno propadajućeg starca iznova izmišljaju kao mišićavo, neprobojno biće iz stripova i filmova. Fašizam ne poštuje princip stvarnosti. On uspostavlja vlastiti hermetički svijet s vlastitom alternativnom logikom.

Provjera činjenica, iako svakako korisna, ne može probušiti MAGA balon. Štaviše, prilično je patetično kada novinari ukazuju na greške nadajući se da će ih „druga strana“ primijetiti.

Glavni tok medija, zbunjen time što su mnogi MAGA pristalice odbile prihvatiti Trumpov poraz od Joea Bidena 2020. godine, nije uzeo u obzir rodne razlike kao ključan faktor. Izgubiti od dvije žene jedno je, ali izgubiti od bijelog muškarca nešto sasvim drugo. Ako je Trump nepogrešiv, gotovo svemoćno biće, on je morao pobijediti. Priznavanje poraza uništava mitologiju, a bez nje MAGA ne postoji. Ona kompenzira strahove od kastracije.

Trumpov drugi mandat i njegovo okruženje moramo nazvati pravim imenom.

Američki mediji moraju prestati koristiti riječ „konzervativni“ za krajnje desne ličnosti i politike, kao i za think-tankove koji ih podržavaju. Ti ljudi ne čuvaju ništa. Njihov je cilj uništiti državu, napasti univerzitete, ukinuti slobodu govora, pluralizam i vladavinu prava, ilegalno zatvarati i deportirati i nedokumentirane imigrante i legalne građane, te beskonačno fabricirati službene laži. Šta oni žele? Mnogi od njih žele uspostaviti patrijarhalnu, kršćansku i bijelu naciju.

Mediji moraju prestati s retorikom o polarizaciji i sentimentalnim apelima na dijalog. Amerikanci su polarizirani s razlogom. Danas niko ne bi sugerirao da bi se holokaust mogao spriječiti da su jevrejske zajednice sjele na prijateljske razgovore s Hitlerom.

ICE provodi unutrašnje „čišćenje“. Ljudi umiru.

Vojska je fokusirana na vanjsku ekspanziju. Sjedinjene Države „upravljaju“ Venecuelom i već su zaprijetile Kubi, Meksiku, Kolumbiji i Grenlandu.

Sjećam se vremena kada je Donald Trump bio klaun, šala.

I međunarodna štampa smatrala je Adolfa Hitlera klaunom sve dok to više nije bio.

Pukotine se počinju pojavljivati unutar MAGA-e. Preuzeti vlast nije isto što i zadržati je. Nada može potaknuti promjenu. Otpor je ključan i u ovoj zemlji postoji širok i istrajan pokret koji će nastaviti borbu čak i dok opasnosti rastu. Ali ključno je znati čemu se suprotstavljamo: to nije konzervativizam. To je novi oblik fašizma koji pogađa cijeli svijet.

Siri Hustvedt je američka književnica i esejistkinja. Ovaj je komentar objavio današnji El Pais.