Svijet se oprašta od Jane Goodall, legendarne britanske istraživačice čiji je rad sa čimpanzama u Tanzaniji promijenio tok nauke i otvorio nova vrata u razumijevanju prirode i ljudske vrste

Jane Goodall, koja je ušla u historiju kao najpoznatija primatologinja na svijetu, nikada nije skrivala da je prva lekcija o životinjskom svijetu došla iz njenog djetinjstva. Kao djevojčica u Bournemouthu, na jugu Engleske, odrasla je uz psa Rustyja, “najinteligentnijeg psa kojeg sam ikada upoznala”, govorila je često. Upravo on joj je pokazao da životinje posjeduju emocije, sposobnost rješavanja problema i jasne ličnosti. “Rusty mi je otvorio oči i pomogao da prepoznam ono što će mi kasnije biti presudno kada sam se našla među čimpanzama.”

Ta spoznaja bila je revolucionarna za vrijeme u kojem su naučnici još uvijek tvrdili da životinje ne osjećaju ništa slično ljudskim emocijama. Za Jane je, međutim, bilo očigledno da granica između ljudi i životinja nije tako čvrsta.

Rođena trećeg aprila 1934. u Londonu, Jane je odrasla u poslijeratnoj Britaniji, maštajući da ode u Afriku. Taj san ostvarila je sa 23 godine, kada je zahvaljujući antropologu Louisu Leakeyju otputovala u Keniju, a potom u Tanzaniju. Godina 1960. bila je prekretnica: poslana je u Nacionalni park Gombe da istraži divlje čimpanze, zadatak koji niko prije nje nije ozbiljno pokušao.

Bez univerzitetske diplome, samo s bilježnicom, šatorom i majkom kao pratnjom, Jane je počela ono što će postati jedno od najdužih terenskih istraživanja u historiji biologije. Nije koristila hladne naučne metode tog doba, dala je imena čimpanzama, promatrala ih s empatijom i strpljenjem, a zauzvrat dobila povjerenje životinja koje su je primile među sebe.

Najveće otkriće došlo je ubrzo: Jane Goodall je prva zabilježila da čimpanze koriste i prave alate, grane koje su pretvarali u štapiće za lov na termite. Time je srušila dotadašnji dogovoreni mit nauke da je čovjek jedino biće koje stvara alate. “Sada moramo ili redefinisati čovjeka, ili redefinisati alat”, komentarisali su tada stručnjaci.

Njena otkrića ubrzo su obišla svijet kroz dokumentarce National Geographica, koje je snimao njen prvi suprug, holandski fotograf Hugo van Lawick. Jane Goodall postala je simbol nauke dostupne svima, s prepoznatljivom sijedom kosom skupljenom u rep, tihim ali čvrstim glasom i neizostavnim plišanim majmunčićem Mr. H, koji ju je pratio na predavanjima.

Njena harizma i jedinstveni pristup učinili su je naučnicom prepoznatljivom gotovo poput zvijezde rocka. Kao što je Stephen Hawking popularizirao fiziku, Jane Goodall je svijet naučila da gleda u oči čimpanzi i u njima vidi nas same.

S vremenom, Goodall je shvatila da samo istraživanja nisu dovoljna. Godine 1977. osnovala je Institut Jane Goodall, posvećen očuvanju čimpanzi i njihovih staništa, a ubrzo je pokrenula i program Roots & Shoots, globalnu mrežu mladih koji djeluju u zaštiti prirode. Taj pokret danas obuhvata milione djece i mladih u više od 100 zemalja.

“Moja najveća nada su mladi. Svuda u svijetu vidim kako rade stvari za koje su im rekli da su nemoguće, obnavljaju uništene šume, spašavaju rijeke, grade zajednice otporne na pohlepu i ratove”, govorila je još ovog proljeća na festivalu Starmus na Kanarskim ostrvima.

Aktivizam Jane Goodall nije bio ograničen samo na ekologiju. Zabrinjavale su je ratovi i ljudska patnja. Gaza, Ukrajina, Sudan, to su bila mjesta o kojima je govorila s jednakim žarom kao i o prašumama Tanzanije. “Nema mira za ljude ako nema mira s prirodom”, znala je naglašavati.

Tokom karijere duge više od šest decenija, Goodall je napisala tridesetak knjiga, objavila desetine naučnih studija i predavala širom svijeta. Bila je doktor etologije s Cambridgea, i to bez prethodne univerzitetske diplome, izuzetak koji je univerzitet napravio jer je njen rad u Gombeu bio bez presedana.

Dobila je više od 100 međunarodnih priznanja: francusku Legiju časti, titulu Dame Britanskog carstva, Princ de Asturias nagradu za istraživanje, a prošle godine i Medalju slobode iz ruku američkog predsjednika Joea Bidena. Godine 2022. Ujedinjene nacije proglasile su je Glasnicom mira.

Jane se udavala dva puta. Prvi suprug, Hugo van Lawick, s kojim je dobila sina, pratio ju je na istraživanjima, ali se brak raspao. Drugi muž, Derek Bryceson, političar i direktor tanzanijskih nacionalnih parkova, preminuo je od raka 1980. godine.

Uprkos ličnim tragedijama, Jane je ostala posvećena radu. Do kraja života zadržala je jednostavne navike: svakodnevne šetnje, ljubav prema psima i čašicu viskija uvečer. Njen plišani Mr. H i fotografija psa Rustyja ostali su simboli djetinje vjere da životinje imaju dušu.

Jane Goodall je preminula prirodnom smrću u 91. godini, tokom boravka u Kaliforniji, gdje je bila na turneji predavanja. Vijest je potvrdio njen Institut: “Otkrića dr. Goodall revolucionirala su nauku, a njen neumorni aktivizam za zaštitu i obnovu prirodnog svijeta ostavio je neizbrisiv trag.” Mediji širom svijeta pišu da je s njenom smrću otišla najveća prijateljica Zemlje. Ali i da je ostavila bogato naslijeđe, mreže mladih, institute, knjige, dokumentarce, ali ponajviše osjećaj odgovornosti prema prirodi.

IZVOR: El Mundo, ABC, agencije