Više od 11.500 građana Sarajeva ubijeno je tokom 1.425 dana opsade, uključujući 1.601 dijete. Civili su ginuli u redovima za vodu, hljeb, na igralištima, tržnicama, mezarjima. Sarajevo je bilo grad koji je umirao svakog dana, a svijet je nijemo gledao.
U oružanoj agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu između 1992. i 1995. godine ubijanje civila nije prestajalo ni na mjestima gdje su ljudi dolazili da se oproste od svojih mrtvih. Jedan od najbrutalnijih zločina dogodio se 12. juna 1993. godine na mezarju u sarajevskom naselju Budakovići, gdje je granata ispaljena sa srpskih položaja prekinula dženazu i usmrtila deset, a ranila još troje građana Sarajeva.
Tada su ubijeni: Edhem Borovina, Salko Bradić, Osman Curić, Asim Džaferović, Amir Džanko, Asim Konaković, Sejdalija Kurtić, Kasim Pintol, Smail Sarač i Began Sarajkić.
Više od 11.500 građana Sarajeva ubijeno je tokom 1.425 dana opsade, uključujući 1.601 dijete. Civili su ginuli u redovima za vodu, hljeb, na igralištima, tržnicama, mezarjima. Sarajevo je bilo grad koji je umirao svakog dana, a svijet je nijemo gledao.
Opsada Sarajeva, započeta 5. aprila 1992. i okončana 29. februara 1996. godine, bila je najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji. Skoro 500.000 projektila ispaljeno je na grad, s prosjekom od 329 granata dnevno.
Posebno se pamte masakri na sarajevskoj pijaci Markale – 5. februara 1994. godine, kada je ubijeno 68 ljudi, i 28. augusta 1995. godine, kada je stradalo 43 civila, među njima i djeca. Masakri su se redali: u Ferhadiji, na Dobrinji, u Bakarevoj ulici, na Alipašinom Polju, u Halačima, u Boljakovom Potoku…
Zločinci koji su vodili i izvršavali ove napade danas su osuđeni, neki pravosnažno, poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića, dok mnogi drugi ostaju nekažnjeni.
Svaka granata ispaljena na Sarajevo imala je ime. Svaka žrtva imala je lice, porodicu, život. Mezarje u Budakovićima i danas svjedoči o danu kada su granate pale na molitvu, na suze, na tihu bol naroda koji je živio pod opsadom – ne zato što je prijetio, već zato što je postojao.
Ovaj i stotine drugih masakara ne smiju biti zaboravljeni.
