Ako koristite TikTok, vjerovatno ste naišli na neki video u kojem mladi zapadnjaci ili latinoamerikanci hvale politiku predsjednika Burkine Faso. Ibrahim Traoré, oficir koji je došao na vlast pučem 2022. godine, danas je u online svijetu predstavljen kao nova zvijezda antikolonijalnog pokreta

Njegove fotografije, govori i navodne „reforme“ preplavile su društvene mreže, a hashtag #ibrahimtraore na TikToku broji više od 96.000 objava, od lažnih govora i montaža napravljenih uz pomoć vještačke inteligencije, do viralnih priča poput one o „prvom električnom automobilu“ proizvedenom u Burkini Faso.

Ipak, stvarnost je daleko složenija. Automobil koji se predstavlja kao burkinski proizvod zapravo je kineski model kojem je lokalni poduzetnik promijenio marku, praksa česta u afričkim zemljama. Uprkos tome, internet je od Traoréa napravio gotovo mesijansku figuru, nasljednika legendarnog Thomasa Sankare, „afričkog Che Guevare“.

Primjer koji je skrenuo pažnju javnosti jeste video latinoameričkog influensera @dannyelcomunista, sa 170.000 pratilaca. Njegov snimak o „električnom automobilu iz Burkine Faso“ skupio je više od tri miliona pregleda. U jednom od najsiromašnijih i međunarodno najzaboravljenijih dijelova svijeta, odjednom se stvorila priča o obnovi, ponosu i otporu Zapadu  i ona je postala viralna.

Za istraživačicu Beatriz Mesu, doktoricu međunarodnih odnosa i stručnjakinju za Sahel, ovaj fenomen je začuđujući: „Novinari me stalno zovu da pričam o Traoréu, često s vrlo pozitivnom slikom o njemu, a on zapravo nema veliko unutrašnje uporište.“ Ona podsjeća da Traoré samo nastavlja put kojim je već krenuo Assimi Goïta, predsjednik Malija, ali da zahvaljujući pametnoj strategiji komunikacije i estetici koja podsjeća na Sankaru dobija daleko veću pažnju.

Traoréva popularnost pokazuje kako se geopolitika danas seli na internet. Ranije su viralni lideri bili Donald Trump ili Nayib Bukele, političari s demokratskim legitimitetom. Sada istu logiku koriste i vojni diktatori. Traoré i njegovi saradnici vješto kombinuju antikolonijalnu retoriku, deepfake videe, AI-montaže i simboliku kako bi kreirali sliku novog „panafrikanističkog junaka“.

Sličnosti s Thomasom Sankarom nisu slučajne: Traoré je u godinama kada je Sankara ubijen (37), preuzima njegovu retoriku samodovoljnosti, nacionalizacije resursa i borbe protiv francuskog uticaja, pa čak i vizualno podsjeća na njega. Taj element nostalgije čini ga prihvatljivim i onima koji simpatiziraju revolucionarne ideale s ljevice, ali i onima koji traže snažne „antizapadne“ lidere.

Uspon Traoréa ne bi bio moguć bez šireg konteksta: decenije francuskog i zapadnog prisustva u Sahelu koje nisu donijele stabilnost, već siromaštvo i rast nasilja. Od 2021. do 2023. region je potresen nizom pučeva: u Maliju, Burkini Faso i Nigeru. Sve tri zemlje protjerale su francuske trupe, a u istom smjeru se kreće i Čad, iako bez puča. Na tom vakuumu dobijaju Rusija i Kina, koje nude podršku novim režimima.

U maju ove godine Traoré je bio počasni gost u Moskvi na proslavi Dana pobjede, gdje se pojavio uz Vladimira Putina i nosio rusku lentu sv. Đorđa. Nije teško zaključiti da propaganda i savez s novim geopolitičkim partnerima igraju veliku ulogu u njegovom usponu.

Iza digitalne slave krije se i mračna realnost. Prema izvještajima organizacija za ljudska prava i Ujedinjenih nacija, vojska Burkine Faso pod Traoréovom komandom odgovorna je za masovne masakre civila. Kritičare njegov režim šalje na prvu liniju bojišta u ratu s islamističkim militantima. Od njegovog dolaska na vlast nasilje se nije smanjilo, naprotiv, bilježi se porast broja napada i zločina.

No, u digitalnom prostoru takvi detalji lako blijede. Propaganda se oslanja na retoriku antikolonijalizma, estetiku inspirisanu Sankerom i muževnu vojničku sliku koja dobro „radi“ na mrežama. Za mnoge internet zajednice, međunarodna politika je „igra“ nalik video-igrama, pa Traoré postaje junak, a stvarnost njegove zemlje ostaje nevidljiva.

Burkina Faso zajedno s Malijem i Nigerom danas čini jezgro onoga što se već naziva „Revolucijom beretki“. To su novi vojni režimi Sahela koji nastoje nacionalizirati resurse, odbaciti francuski utjecaj i tražiti oslonac u partnerima s Istoka. Njihovi narativi rezoniraju s publikom izvan Afrike, naročito među onima razočaranima Zapadom i sklonima romantičnom pogledu na „treći svijet“.

Fenomen Ibrahima Traoréa pokazuje koliko su se promijenila pravila igre: diktatori mogu postati digitalne zvijezde, a TikTok i Instagram mogu oblikovati sliku o njima brže nego što to čini tradicionalna diplomatija. On nije novi Sankara, niti lider s masovnom unutrašnjom podrškom, ali jeste vješto iskonstruiran simbol jedne generacije koja na internetu traži „heroje“ po mjeri svojih očekivanja.

U stvarnosti, Traoré je vođa s krvavim rukama, ali u digitalnom prostoru postaje „mesija“, što je primjer koliko propaganda, nostalgija i algoritmi mogu preoblikovati globalnu percepciju.

IZVOR: Der Standard