Na svojoj društvenoj mreži Truth Social, Trump je objavio poruku u kojoj je Rusiju nazvao „tigrom od papira“. Ovaj izraz, posuđen iz hladnoratovskog rječnika, jasno pokazuje da je američki predsjednik razočaran u Vladimira Putina, kojem je, kako sam kaže, „udovoljio na sve načine“ bez ikakvih rezultata. Poruka se može shvatiti i kao odustajanje od dosadašnje politike traženja kompromisa, odnosno kao signal da Washington nije više spreman ulagati politički kapital u pregovore koji nemaju realne šanse

Pitanje može li Ukrajina pobijediti Rusiju u ratu koji traje već više od tri i po godine ponovo je došlo u fokus svjetske javnosti. Razlog je neočekivani zaokret u retorici predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa, koji je do sada često govorio o „neminovnoj pobjedi Rusije“ i nužnosti pregovora. Ovaj put, međutim, poručio je da Kijev ne samo da može izdržati pritisak Moskve, već ima realnu šansu vratiti sve okupirane teritorije, uključujući i Krim, koji je anektiran 2014. godine.

Na svojoj društvenoj mreži Truth Social, Trump je objavio poruku u kojoj je Rusiju nazvao „tigrom od papira“. Ovaj izraz, posuđen iz hladnoratovskog rječnika, jasno pokazuje da je američki predsjednik razočaran u Vladimira Putina, kojem je, kako sam kaže, „udovoljio na sve načine“ bez ikakvih rezultata. Poruka se može shvatiti i kao odustajanje od dosadašnje politike traženja kompromisa, odnosno kao signal da Washington nije više spreman ulagati politički kapital u pregovore koji nemaju realne šanse.

No, Trump je istovremeno poručio da najveći teret vojne i finansijske pomoći Ukrajini treba snositi Evropa i NATO, dok se Sjedinjene Države ograničavaju na isporuku oružja i to u formi prodaje, a ne donacija. Ovakav stav jasno mijenja dinamiku međunarodne podrške Kijevu.

Ukrajina je do sada pokazala izvanrednu otpornost. Uprkos početnim prognozama o brzom ruskom trijumfu, ukrajinska vojska je uspjela stabilizirati front i uvesti nove oblike ratovanja. Posebno se ističe upotreba dronova, gdje Kijev postaje pionir i lider u razvijanju novih vojnih taktika. Upravo zbog toga, NATO planira slati svoje vojnike i inženjere u Kijev na obuku, dok je Evropska unija nedavno odobrila šest milijardi eura za industrijsku saradnju u proizvodnji bespilotnih letjelica.

Ovaj razvoj događaja Ukrajini daje stratešku prednost, jer omogućava vođenje rata uz relativno manje troškove i veću fleksibilnost. Ujedno, to mijenja ravnotežu snaga i pokazuje da se rat ne vodi samo tradicionalnim metodama.

S druge strane, rat sve teže opterećuje rusku ekonomiju. Procjene govore da Moskva za vođenje rata troši oko 50% BDP-a, što znači približno 500 miliona eura dnevno. Prihodi od nafte, glavnog izvora deviza, pali su za gotovo 20% u prvoj polovini godine, dok su sankcije dodatno smanjile mogućnosti izvoza. Istovremeno, ukrajinski napadi na rafinerije i ključne energetske infrastrukture dodatno ugrožavaju ruski budžet.

Međunarodne institucije, poput MMF-a, predviđaju da će ruski ekonomski rast u 2025. iznositi svega 0,9%, dok je inflacija već sada iznad 8%. Povećanje PDV-a s 20 na 22% i najavljeno rezanje socijalnih programa mogli bi izazvati dodatno nezadovoljstvo građana. Uprkos ogromnim izdvajanjima za vojsku, rezultati na frontu nisu proporcionalni troškovima.

Istoričar Phillips P. Obrien sa Univerziteta St. Andrews tvrdi da je „Rusija uveliko precijenjena moć“, te da slabosti njenog sistema postaju sve vidljivije. Prema njegovim riječima, Trump je „konačno rekao naglas ono što se odavno znalo“. Institut za proučavanje rata (ISW) iz Washingtona također smatra da „ruska pobjeda nije neminovna“ i da su Ukrajina i njeni saveznici ti koji kontrolišu ishod sukoba.

Ono što ostaje ključno jeste nastavak spoljne pomoći. Dok je američka podrška u opadanju, Evropska unija je preuzela vodeću ulogu: više od polovine ukupne pomoći Ukrajini, uključujući vojnu, ekonomsku i humanitarnu, dolazi upravo iz Evrope.

Dok ekonomski pritisci rastu, Moskva pribjegava provokacijama. Tokom septembra zabilježeni su brojni incidenti na granicama NATO-a: dronovi su ušli duboko u teritorij Poljske i Rumunije, a ruski avioni povrijedili su zračni prostor Estonije i Njemačke. Osim toga, izvedene su i velike vojne vježbe u Bjelorusiji, uz pojačane sajber napade na aerodrome u Berlinu, Bruxellesu i Londonu.

Analitičari smatraju da se radi o „probnom balonu“ kojim Moskva testira spremnost NATO-a na odgovor. Kako upozorava Instituto Elcano iz Madrida, cilj ovih akcija je dvostruk: ispitati tehničke kapacitete zapadne odbrane i istovremeno izazvati političke podjele unutar EU i NATO-a.

Trump je tokom susreta s Volodimirom Zelenskim u sjedištu UN-a u New Yorku izjavio da NATO treba obarati ruske avione koji povrijede zračni prostor saveza. Ipak, naglasio je da se SAD neće direktno vojno angažirati i da odluka zavisi od „okolnosti“. Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte ostavio je mogućnost takvog odgovora otvorenom, dok je francuski predsjednik Emmanuel Macron zauzeo oprezniji stav.

Sličan incident dogodio se 2015. kada su turski lovci srušili ruski avion zbog povrede zračnog prostora. Iako je tada izgledalo da će doći do šire eskalacije, spor je ubrzo prevaziđen. Danas, međutim, rizici su veći jer sukob u Ukrajini ima globalne implikacije.

Ukrajina je pokazala izdržljivost, inovativnost i sposobnost da preživi i adaptira se na neviđene pritiske. Rusija, iako i dalje vojno nadmoćna, plaća visoku cijenu u ekonomiji i međunarodnoj izolaciji. Ako se nastavi sadašnji trend evropske pomoći i ukrajinskih vojnih inovacija, sve je više argumenata za to da pobjeda Kijeva nije nedostižna.

Trumpova izjava možda je motivisana političkim kalkulacijama, ali ona otvara prostor za novo promišljanje rata: Rusija nije nesavladiva sila, a Ukrajina je već dokazala da je mnogo jača nego što su mnogi vjerovali.

IZVOR: La Vanguardia