Sjećate se u crtanim filmovima, pojavi se aždaha, i sad onaj mali ratnik najedanput dobije neku snagu i pođe prema njoj, a ona postane kao crvić. E tako su ove stvari, koje su nam izmakle ispod kontrole, napuhale ovog gorostasa u nama, a treba samo mala igla, tj. da se uhvatimo u koštac na pravi način sa našim strastima, da budemo svjesni o čemu se radi i, ako Bog da, ispuhat će ta neman.

”Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 4036 – 4078/III  (drugi dio)

Prilagodio i obradio: Šaban GADŽO

Časopis „Bosna“ u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu u Sarajevu.

Jednog takvog dušmana imaš skrivenog u sebi.
On je smetnja razuma i neprijatelj (tvojoj) duši i vjeri.

Znaj da i ti i ja imamo takvog neprijatelja; on je smetnja razumu i neprijatelj i tvojoj i mojoj duši i vjeri. Ne da ti da trezveno promisliš o nekom problemu, nego te čeka na krivoj nozi, ubacuje razne vesvese kako bi te skrenuo s puta hajra. Ne da, da ti trezveno i zrelo promisliš i da doneseš jednu pametnu odluku, kad si u brizi i dilemi, i kad sam sebe pitaš: šta da radim?! Šejtan te u tom času pokušava obmanuti i sa Pravog puta skrenuti.

Jednog trena nasrne kao gušter,
onda, bježeći, u rupu šmugne.

Vidi kako ga opisuje – izleti, a onda brzo se ponovo u svoju rupu vraća.

U srcu čovjeka, šejtan ima svoje rupe, ovog trena,
i iz svake rupe, on promalja svoju glavu van.

(Da vidi je li teren slobodan, može li stupiti u akciju, da napadne čovjeka.)

To njegovo skrivanje od ljudi i
odlazak u rupu, imenovano je „Hunūs“.

(Hunūs znači – onaj koji se povlači pa se pojavi.)

Jer njegov hunus je kao hunus ježa.
Jež glavu sad izvuče i sakrije, sad pokaže.
Bog je tog demona nazvao „Hannas“,
jer on glavi tog ježića nalikuje.

(Tako, povlači se i uvlači se unutra.)

U suri Kul euzu bi rabbin-nas, mi tražimo utočište: min šerril vesvasil hannas – od zla toga koji nabacuje ružne misli, onda se povlači, skriva – prosto čuči i čeka nad našim srcem, čeka povoljnu priliku da ubaci nešto, kakvu zlu misao, da čovjeka skrene.

Jedan od ashaba došao Poslaniku, s. a. v. s., i kaže: – Ja Resulallah, takve mi stvari nadolaze, takve mi se misli pojavljuju, volio bih više s neba pasti nego to izgovoriti! (Znači, nešto je tako ružno, tako nezgodno.) Kad je to čuo Poslanik, s. a. v. s., kaže dva puta Allahu ekber – Allah je najveći! Allah je najveći! I kaže:  –Elhamdulillah! – Hvala Allahu, kad je šejtanove spletke sveo na loše misli! Znači, hvala Allahu dragom, kad je šejtanova spletka samo na to došla! Šta je sad do nas? Ne dozvoli da se realizuju te misli! To nije ni tvoje ni moje, a šaptač, preko ovoga svog prijatelja, drugog svoga lica u nama što se zove nefs-ego, on pravi sebi prostor za ovo i dolaze tako ružne misli koje nas opsjedaju.

Taj jež glavu skriva iz trena u tren,
bojeći se grubog lovca.
I kad mu se prilika ukaže, glavu ispruži,
i od takvog mekra, zmija pred njim bude jadna.

Zašto je rekao – zmija pred njim bude jadna? Ima gušter koji se zove hannas, u pustinji živi i lovi zmije. On dođe do rupe zmije i tu se umiri. U neka doba zmija izađe, vidi svoga neprijatelja (ko kad se i životinje prepoznaju, znaju o kom je riječ) i ne smije da potpuno izađe iz rupe, vraća se, a on se ne pomjera. Ona opet izađe, malo pogleda, pa se vrati. U neka doba se oslobodi i izađe napolje. On se nikako ne pomjera, i ona se ponovo vrati u rupu. Nakon toga, ona sigurna, ubijeđena da je sad bezopasno. E kad sada izađe, tako sigurna, on je onda zgrabi. Eto zašto je ova riječ hannas upotrijebljena – da nam opiše kako izgleda njegov napad na čovjeka. Tako izgleda njegov mekr – varka, spletka…

DOVA

Ve kul: „Rabbi eūzu bike min hemezatiš-šejatīn, ve eūzu bike Rabbi en jahdurūn!

= I reci: „Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš!“ (El-Mu'minun, 97, 98)

Da nije nefs, iznutra, presjekao tvoj put,
kako bi drumski razbojnici na tebe ruku spustili?

Dakle, da nije nefs, iznutra, presjekao put – otvorio put tvojim strastima, zar bi mogli sad šejtan i njegova vojska da ti priđu? Ne bi. Eto, to im biva prolaz, i onda on nastupa.

Potrebnu snagu nefsu daje strast, a to je nesreća
i propast za srce, koje je zarobljeno pohlepom
i gramzivošću.

Pogledajte kako nam ovo sve ovako lijepo iznosi, prosto da vidimo sliku svega toga! Potrebnu snagu nefsu daje strast, a to je nesreća i propast za srce, jer onda ovaj koji sada vreba, tu čuči, eto mu prilike. A onda upozorava na srce, koje je zarobljeno pohlepom i gramzivošću. Pogledajte sad ova dva svojstva: pohlepa i gramzivost. O svakoj riječi treba dobro razmišljati, da bi nam bila jasna slika šta hoće da nam kaže hz. Mevlana sa ovim, i probati to otkriti u sebi, i moliti Gospodara da nam pomogne da to otklonimo. Pa se podvrgnuti odgoju i terbijetu.

Putem tog unutrašnjeg tiranina, postao si lopov i pokvaren,
tako da je (vanjskim) tiranima otvoren put do tebe,
da te sruše i ponize!

Pogledajte ovog bejta! Putem tog unutrašnjeg tiranina, s kojim se ti nisi dobro upoznao, postao si lopov i pokvaren, jer on je otvorio puteve strasti, u tebi se pojavila i nadmenost, i rijaluk, i pohlepa, i gramzivost – postao si lopov i pokvaren, tako da je tiranima otvoren put do tebe, da te sruše i ponize!

Jedan od Allahovih robova, začuđen mnoštvom zla, pa kao da se pita: – Ja Rabbi, zašto ovo, zašto ovoliko zlo? Sa tom mišlju je zaspao, i na snu vidi meleka koji nosi jedan sjajan vijenac u ruci; tako on lijepo izgleda, i ovaj čovjek zna da će sad neko biti okrunjen tim vijencem. Nije to običan vijenac bio, i on bi volio da baš on bude taj koga će okruniti tim vijencem. I pita meleka: – Koji je uslov za to? Reci, šta treba uraditi da bi se dobio taj vijenac? Melek mu kaže: – Pogledaj iza sebe! On se okrene prema nebu, kad vidi svo nebo se zamračilo, taman oblak prekrio zemlju, i spušta se prema njemu. A onda se rastupi, a iz tog oblaka pojavi se ogromna vojska sićušnih, tamnoputih ljudi, a između njih jedan gorostas, do pod nebo! I kaže mu sad melek: – Evo, stupi u borbu sa ovom vojskom! Ako ih poraziš, tebi pripada ovaj vijenac. Čovjek odgovara: – Dobro, mogao bih sa ovim malim stupiti u borbu, ali kako sa ovim kome su noge na zemlji a glavom podupire nebo?! To ne mogu nikako. Melek mu kaže: – E moj slabašni čovječe, ti mali, to su male tvoje strasti, a iz njih je iznikao ovaj veliki. Ne trebaš se njim uopće baviti, on je prazan, šupalj. Uhvati se u koštac sa ovim malim, a onda ćeš vidjeti da i njega nema. A to što vidiš kao zlo, i što kao da imaš prigovor Gospodaru na to, razumi sad o čemu se radi, ja sam ti stvar pojasnio.

To smo mi naručili, mi smo to pripremili. To je ta vojska, koja te tako straši, a taj među njima napuhan do neba, od te sitne vojske je nastao.

Sjećate se u crtanim filmovima, pojavi se aždaha, i sad onaj mali ratnik najedanput dobije neku snagu i pođe prema njoj, a ona postane kao crvić. E tako su ove stvari, koje su nam izmakle ispod kontrole, napuhale ovog gorostasa u nama, a treba samo mala igla, tj. da se uhvatimo u koštac na pravi način sa našim strastima, da budemo svjesni o čemu se radi i, ako Bog da, ispuhat će ta neman.

U haberu, poslušaj ovaj lijep savjet:
„Između vaših strana imate najopasnijeg neprijatelja!“

Dakle, poslušaj o ovome (o mjestu gdje je izvor strasti) šta ti Poslanik poručuje: Između vaših strana imate najopasnijeg neprijatelja! Možete misliti koliko smo prevareni kad ga tražimo vani, a ovaj u nama, deblja unutra i otvara prostor šejtanu i njegovoj vojsci da vršljaju poput krvi kroz naše tijelo, i da nam šapću i ovako nas varaju.

Ne slušaj dopadljive riječi ovog neprijatelja. Bježi
od njega! Jer on je, poput Iblisa, u nasrtljivosti i prepirci.

Evo kako sam ti opisao, kroz ove ajeti-kerime, Suraku – on tako nasrtljivo dolazi, gura te u tvoju propast. Bježi od njega! Nemoj slušati taj šapat, koji može izgledati lijep, jer će on uljepšati ružnu stvar.

Prenosi se da je Gospodar Uzvišeni rekao Davudu, alejhis-selam: Davude, ako hoćeš da te Ja volim, budi neprijatelj svome nefsu; i Mene voli kroz neprijateljstvo prema njemu.

On je tebi, radi dunjaluka i natjecanja,
taj trajni azab, lahkim učinio.

Ono što te čeka zbog toga što si izašao na teren da se boriš za ovaj prolazni svijet i za sve što je prolazno, on je sad tebi taj trajni azab/trajna patnja, to što te čeka kao posljedica takvog života i što je plod onoga što si posijao, on  ti svojim varkama to lahkim predstavlja. I tako to čovjeku predoči.

Kakvo je čudo, ako smrt lahkom predočava!
On, putem svoga sihra, na stotine takvih stvari čini.

(Misli na nefs: Kakvo je čudo ako smrt lahkom predočava! Osim toga, on putem svog sihira, svojih varki, čarolija, mađija, na stotine takvih stvari čini.)

Sihir, katkada, svojom vještinom slamku pokaže
kao planinu; a katkada, planinu pokaže kao slamku!

Rekli smo, ova riječ sihir od sahar, sehur – za sehur isti termin upotrebljava, a sehur je vakat kad se nije ni razdanilo potpuno, a niti je mrak otišao, znači jedna siva zona, e on te gura u tu zonu gdje je nejasna slika, i onda može da laž predstavi kao istinu.

Ružno krasnim predstavlja – varkom.
Divnō ružnim prikazuje – mišljenjem.

Ono mišljenje na osnovu požude, na osnovu onih negativnosti koje smo spomenuli, i onda ti, u vlasti toga, ružnu stvar vidiš lijepom; on je uspio da ti je tako prikaže i – ode svijet! Vdimo kako se vrlo lahko okliznemo i gurnemo, zakolutamo u tom smijeru.

Posao sihra je u tome, da – pušući,
svakim dahom činjenice izvrće.

(Znači, da prikazuje laž kao istinu i obratno.)

Katkada, čovjeka pokaže kao magarca,
a katkada, magarca predstavi u liku pravog čovjeka!

(Predstavi magarca kao uglednog i uvaženog čovjeka!)

Ovom bejtu ja ne bih prišao shvatajući ga u njegovom doslovnom (bukvalnom) značenju pa da sad razgovaramo o tome kako se i u fizičkom smislu čovjek pretvara u magarca, a magarac u čovjeka. Allah najbolje zna, a mislim da hz. Mevlana hoće ovo da nam kaže: u ajeti-kerimu je rečeno, esteizubillah: Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slični su magarcu koji knjige nosi. O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! – Allah neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje. (Džumu'a, 5)

Riječ je o Benu Izraelićanima. Allah im objavio Tevrat, Svoj Kitab, Poslanicu poslao, a evo vidimo kako ih ajet opisuje. Znači, oni su kao magarci koji nose knjige! Nije riječ o neukim ljudima, ovi su puni znanja stečenog kroz knjige – tovari su to knjiga na njihovim leđima (ili, činjenica u njihovim glavama), ali oni ne postupaju po tome! Normalno, ovo se ne odnosi samo na Izraelićane. Isto i mi nosimo! I učenjaci, koji su dobro verzirani, pogotovo na polju islamskih nauka: možda su i hafizi Kur'ana, i hafizi raznih drugih djela…, sve je to sad taj balast, koji se može nositi na leđima. Ali, ako ne radiš po tome, onda si magarac! I sad šejtan priđe i jednog takvog magarca može da prikaže kao ugledna i učena čovjeka: znanje izuzetno, govor koji očarava; zadivljeni smo dok ga slušamo, a recimo – to je osoba ovog tipa! Ne može biti gora opasnost od ove! Vrlo lahko se tu postaje plijen! Sad neko drugi nema ovakvih stvari (naših kvaliteta!) a mi ga gledamo s visine, i još – ne dao Bog – s pozicije nadmenosti, pa kažemo: gdje će ovaj biti neko ko govori o vjeri! Nije, naprimjer, završio teologiju, nije hafiz, nema znanja nikakvog – gdje će on pričati o vjeri!? A taj je možda neko u kome je Allah sakrio Svoga prijatelja! E tako šejtan došaptava! Zamislite ovu varku, kad nas ovako prevari i odemo na tu kapiju, gdje ćemo možda cijeli život biti ubijeđeni da smo na pravom putu, a ono – na kraju će ispasti – kako kaže Omer Hajjam: da muzemo vola, a hoćemo mlijeka! Nema tu mlijeka!

Jedan takav sihribaz je u tebi, sakriven!
Zaista, u vesvesama je pritajeni sihir!

Dakle, u tebi je jedan takav rječit, vješt sihribaz! A u vesvesama je pritajeni sihir, u ovom šaptanju njegovom, ovom bajanju, gdje ti prikazuje izvrnute stvari.

Ali sad u ova četiri bejta što su nam ostala do kraja (hz. Mevlana nije završio ovdje, nego nam pokazuje jednu drugu stranu ove borbe) kaže ovako:

Na ovom svijetu, u kom su prisutni ovakvi sihiri,
ima i takvih koji umiju poraziti sihribaze.

Ima protuotrov za to, imaju Božiji ljudi. Jedan od Džunejdovih učenika koji je bio napredan: bio je plaho učen, mnogo je znanja sakupio i pomislio je – nemam više potrebe biti kod svog učitelja; ja bih danas trebao da druge ljude podučavam i da ih vodim duhovnom stazom. Odvojio se od svog učitelja i malo poslije toga čudna stvar se desila. Navečer, dođe deva. On vidi to i kaže mu se: – Uzjaši na nju! I on je uzjaše, i sad nastaje putovanje kroz perivoje, a tamo, lijepe žene ga dočekaju, dvore ga, i on tako provede cijelu noć, sve do sabaha. To je još više u njemu pojačalo ubjeđenje da je postao veliki čovjek: dakle, on već uživa u džennetskim perivojima! I kazao je to nekima koji su se već počeli kupiti oko njega, jer su bili oduševljeni takvim stvarima. Došlo je to do hz. Džunejda i on je rekao, recite mu da dođe. Dolazi on kod Džunejda, a on mu kaže: – De mi ispričaj šta sam to čuo, šta viđaš. I on mu ispriča šta sve doživljava. Džunejd mu kaže: – Sljedeći put kad budeš odveden tamo u te perivoje, reci: La havle ve la kuvvete illa billah! (Nema moći niti snage osim sa Allahom!) On u sebi osjeti jednu odbojnost prema ovom savjetu, kô – šta ja imam tu govoriti! Međutim, kad se to putovanje desilo i sljedeću noć, sjeti se on u tom perivoju ovih riječi i prouči: La havle ve la kuvvete illa billah! Kad najedanput – nigdje perivoja, nigdje tih ljepotica! On na bagdadskom bunjištu, na balegi sjedi i kosti nekakve oko njega! E onda se vratio učitelju, zamolio ga da mu oprosti, jer je vidio kako je prevaren. I sreća njegova pa se na vakat spasio. Ovo je samo jedan primjer kako šejtan varke pravi.

Isto je tako jednog drugog Džunejdovog murida probao na drugi način prevariti. On je učinio neko loše djelo, pa se postidio i zaključio da je bolje da pobjegne, da ga nikad učitelj ne vidi. I nije ga bilo jedno vrijeme. Istom jednog dana vidi ga Džunejd u čaršiji i pođe za njim, a on počne bježati. Džunejd kaže svojim pratiocima: – Vidi, hoće ptičica da pobjegne! I on za njim, a ovaj bježi i u slijepu ulicu zađe – došao do zida, okrene se i kaže Džunejdu: – Zašto me progoniš, zašto me slijediš?! A Džunejd mu kaže: – Vidiš, kad murid dođe do zida, šejh je tu da mu pomogne da ga preskoči! E onda se on vratio u tekiju.

Ovako nam se sigurno dešavaju stvari, ali nemojmo zaboraviti da ima ovih koji pomažu kad dođeš do zida.  Jer kad si ovako drastično prevaren, oni će razbiti tu varku, ali valja im prići na pravi način.

U ovoj pustinji, gdje je izrastao ovaj svjež otrov,
također, raste i protuotrov, o sinak!

U ovoj pustinji, tj. na ovom svijetu, dunjaluku, gdje je izrastao ovaj svjež otrov, tj. sihri i varke, ove prevare, raste i protuotrov – ima lijek protiv ovoga.

Protuotrov ti govori: „Od mene traži štit,
jer od otrova ja sam tebi bliži!

Kako se i u ajeti-kerimu govori: Allah zna šta nam šapće ovaj naš šaptač, nefs; a Allah nam je bliži od vratne žile kucavice… E sad, ovi Allahovi robovi, koji imaju prolaz do naših srca, pa kad ti jedan od njih kaže: Mene postavi kao štit! Ja ću otrov od tebe odbiti, jer od otrova ja sam tebi bliži! Onda trebaš tako da postupiš, da poslušaš!

I posljednji bejt:

Njegove riječi su sihir i tvoja viranija.
Moje riječi su opčinjavanje i odbijanje njegova sihra.“

Riječi tvoga nefsa su varka i tvoja viranija, tvoja ruševina – ono što će te srušiti i upropastiti! A riječi ovih koji su protuotrov, istinskih Allahovih robova – pejgambera i evlija, (to je jedna vrsta protuudara) ona ruši sihir nefsa i šejtana.

In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji Hakk-vallahu ea-lem bis-savab!

Ovo nije gatanje po zvijezdama,
niti čvaranje po pijesku, niti je san;
ovo je ,,vahji-hakk” (božansko otkrovenje);
A Allah, dž. š., najbolje zna šta je pravo!

El-Fatiha!

Drugi dio 95. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je h. hafiz Mehmed Karahodžić održao 21. 06. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.