Primjerom nam hz. Mevlana želi reći da su imetak i tijelo kao snijeg na Suncu, to su stvari koje se brzo tope, nemaju neku veliku vrijednost, ali Allah, dž. š., za žrtvu toga dvoga višestruko nagrađuje. Čime? Džennetom, Kućom vječnog užitka, gdje će džennetlije gledati u Lice svoga Gospodara.

”Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 4115–4158/III (prvi dio)

Prilagodio i obradio: Šaban GADŽO

Časopis „Bosna“ u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu u Sarajevu.

Euzubilla-Bismilla, elhamdulillah
Rabbi šrahli sadri…

NASTAVAK PRETHODNOG DERSA

Da ponovimo posljednji bejt iz minulog dersa:

Nema mahrema da bih govorio nedvosmisleno.
Ušutio sam! A Allah zna šta je najskladnije (najumjesnije).

Dakle, nema nekoga ko je blizak ovome što ja govorim pa moram da se poslužim primjerima, a ne onako direktno da to kažem, pa sam ušutio, a Allah zna šta je najskladnije (najumjesnije). Moglo bi se reći kako se na najskladniji način uspostavlja veza između učitelja i učenika pa da onda ono što teče preko usta učitelja na pravi način stigne do učenika. Vidite, on se zaustavio i ušutio.  A vidjeli smo da u ovom dersu hz. Mevlana na usta onoga ašika (zaljubljenika) kojeg upozoravaju oni koji mu savjete daju da bude oprezan, da ne ulazi u onaj mesdžid, da se ne bi rastao sa svojim životom, kazuje nam svoj hal. I onda, taj ašik, odnosno Mevlana, kaže da je on poput Ismaila, njega nije strah glavu žrtvovati na Allahovom putu. Evo, ovih dana, imali smo priliku da provedemo četiri dana Kurban-bajrama, i vidite kako ništa nije slučajno! Baš tad se tu hz. Mevlana zaustavio sa dersom i ušutio, pa smo i mi  ušutjeli. Kao da nam je rekao: Kurban-bajram je, pa sad uzmite živi primjer dok budete svetkovali ove mubarek dane. A oni  podsjećaju na veliku žrtvu koju su podnijeli i otac i sin – Ibrahim, alejhis-selam i Ismail, alejhis-selam. Svima nam je to dobro poznato kako je tri puta, u istinitom snoviđenju, poslaniku Ibrahimu, a. s., dolazila poruka da treba da zakolje svoga sina Ismaila, i kad je to rekao svom sinu, kojeg je toliko željno iščekivao, a on već prirastao da svome babi može da pomogne, pa mu babo kaže:  Moj sinak, usnio sam da te prinosim kao žrtvu, da te koljem, pa šta ti kažeš na to? A sin mu kaže: Babo, radi onako kako ti se naređuje, inšallah, naći ćeš me strpljivim, izdržat ću ja to. I kad je položio svoga sina i htio da učini to što mu je naređeno, dolazi od Gospodara glas koji mu veli: Ispunio si ono što je od tebe traženo! (v. Es-Saffat, 100–106)

Ovdje vidimo da  žrtva nije ni trebala da bude podnešena, bitno je bilo da se pokaže spremnost na žrtvu, i Allah je, u zamjenu za Ismaila, iz Dženneta poslao velikog ovna kao kurban! To je, zaista, bilo veliko iskušenje, pa čovjek ne zna kome bi se više divio, babi ili sinu! Hazreti Mevlana nam poručuje: Pogledajte, u ovim danima Bajrama i u danima hadža, dok ljudi tavafe Kjabu i čine jedan od glavnih obreda hadža, pogledajte – svaki put obilaze Ismaila, a. s., koji je ukopan u Kjabi kao i njegova majka, časna Hadžera!  Znači, od kad je tavaf uspostavljen, od tada ljudi tavafe Ismaila i tu žrtvu na koju je bio spreman! I spominju njegovog babu, velikog pejgambera, Halilullaha, Prijatelja Hakkovog! Nama ostaje poruka šta znači imati takvu vjeru.

E sad će nam, u nastavku dersa, hz. Mevlana to pojasniti pa, uz Allahovu pomoć, pažljivo slušajmo ovih tridesetak bejtova.

Imetak i tijelo su kao snijeg koji se brzo topi
Hakk je njihov otkupitelj, jer Allah otkupljuje.

Ovdje je sa ove dvije riječi Allahe-štera, uputio na ajeti-kerim, esteizubillah: Allah otkupljuje od mu'mina (istinskih vjernika) živote njihove i imetke njihove dajući im u zamjenu Džennet (Et-Tevba, 111)

Ovim primjerom nam hz. Mevlana želi reći da su imetak i tijelo kao snijeg na Suncu, to su stvari koje se brzo tope, nemaju neku veliku vrijednost, ali Allah, dž. š., za žrtvu toga dvoga višestruko nagrađuje. Čime? Džennetom, Kućom vječnog užitka, gdje će džennetlije gledati u Lice svoga Gospodara.

Ovaj snijeg više ti vrijedi od cijene,
jer ti si u sumnji, ubjeđenje nije pri tebi.

Vidite, sad je ovo upozorenje svima nama. Moglo bi se reći – nakon ove šutnje – ponovo ti se vraćam, tebi koji me slušaš i sad ti velim: ovaj snijeg više ti vrijedi, dakle ovo tijelo i imetak, od cijene koju ti Allah plaća za to! A zašto je to tako?  Jer si ti u sumnji, ubjeđenje nije pri tebi, nisi došao na jekin – nemaš tog sigurnog znanja i nisi spreman na žrtvu.  Znači, svakom se sad pojedinačno obraća, pa da se preispitamo. Možemo i da vidimo to kod nas. Jelde, sve donosimo na mjesto, ali u neka doba nekako to pređe u nekakvu mehaniku; ponavljamo riječi, učimo virdove i tako, ali nam nešto fali tu.  Evo, fali nam ovaj jedan odgoj koji bi nas doveo u takvu situaciju da smo spremni, za ono što Allah obećava, dati ono što je najvrjednije. Međutim, kako nam hz. Mevlana kaže – ovaj snijeg ti više vrijedi od cijene. Ja Rabbi, pomozi nam pa da sa ovoga stepena sumnje dođemo na stepen ubjeđenja (jekina), da vjerujemo Gospodaru i Njegovom obećanju!

Pratimo ove bejtove i čujmo šta nam dalje kaže:

Čudnovato je ovo mišljenje u tebi, o jadniče,
jer ne leti bostanu ubjeđenja.

Ovo tvoje mišljenje u tebi, ta tvoja sumnja koju imaš u Božiji govor, čudnovato je, jer ti begenišeš svoju misao, svoju pamet, a ta tvoja misao ne leti u bostan ubjeđenja! Jedno takvo pogrešno mišljenje nema krila da bi te prenijelo u vrt jekina, istinskog ubjeđenja, onog sigurnog znanja, i da onda vidiš koliko vrijedi taj imetak i život nad kojim dršćeš.

Svako mišljenje žedno je ubjeđenja, o sinak,
i u smislu rasta, krila je otvorilo.

Svako mišljenje koje se rodi u tebi, ono je žedno ubjeđenja, želi da bude sigurno po pitanju toga što se rodilo u njemu, pa u smislu rasta, krila je otvorilo, onako – klepeće krilima, a još ne može da poleti…

Kad znanju stigne, onda krilo noga postaje.
Ubjeđenje, njegovom znanju, miris postaje.

Vidite kako nam crta postupak, taj put do ubjeđenja. Prvo se pojavi misao, pa onda sumnja, a to je pozitivna sumnja, jer se pitaš: je li to sad dobro, je li dobra ta informacija koja je doprla do tebe i do mene; sad to podrazumijeva tvoje traganje za znanjem – skupljaš znanje (dolazi ti znanje) i onda, kad ono bude došlo do izvjesnog nivoa koji je potreban: Ubjeđenje, njegovom znanju, miris postaje; sad tom znanju, najedanput, počinje da miriše jekin (ubjeđenje), prosto ga vuče sebi.

Zato što na putu kušnji, znanje manje
vrijedi od ubjeđenja, a više vrijedi od mišljenja.

Jer ovaj naš život – to je put pun tegoba, staza kušnje na ovom našem proputovanju dunjalukom. Na tom putu kušnji, znanje manje vrijedi od ubjeđenja, a više vrijedi od mišljenja. Dakle, ponovo izlaže ovaj poredak: mišljenje, znanje, pa onda ubjeđenje. Najprije nas prati sumnja, onda, stičući znanje, oslobađamo se sumnje, potom proširujući okvire znanja dolazimo do čvrste vjere, do ubjeđenja. A ima i nešto dalje od toga, nije tu kraj.

Znaj, da znanje traži ubjeđenje,
a to ubjeđenje traži viđenje i otkrivenost.

Isto tako kao što naša misao počne da se pokreće sa svojim krilima ne bi li poletjela prema znanju, sad to zadobiveno znanje isto tako, na takav način, pokreće se u smjeru jekina (ubjeđenja), a to ubjeđenje traži viđenje i otkrivenost. Hoće sada da vidi stvari onakve kakve jesu. Kad Ibrahim, a. s., traži od Gospodara da mu pokaže kako stvara i Gospodar ga pita: Zar sumnjaš, o Ibrahime! On odgovara: Ne sumnjam, Gospodaru, samo želim da mi se srce smiri. (v. El-Bekara, 260)I Allah mu pokazuje, tu pred njegovim očima, da gleda i vidi kako Allah stvara. Vidite kako hz. Mevlana u Kur'ani-kerimu nalazi dokaz za ovo što nam govori, sve što kaže, on potkrijepi nepobitnim dokazima, kao što je Kur'ani-kerim:

U „El-hakum“ potraži to sada, gdje iza
riječi „kella“ dolaze riječi „lev ta'lemun“.

Za ovo što ti ja govorim, potraži dokaz u suri El-haku, kaže hz. Mevlana. Svi znamo tu kratku suru iz 30. džuza, pa ćemo njen prijevod pročitati:

„Vas upropaštava gomilanje (imetka); želite da što više toga sakupite; Sve dok ne posjetite grobove (dakle dok ne umrete); A ne valja tako, saznat ćete to! I još jednom: ne valja tako, saznat ćete to! Saznat ćete to sigurno! Ne valja tako! Kad biste vi imali sigurno znanje (evo ovdje je ilmul-jekin); vi biste vidjeli Pakao! I još jednom, sigurno ćete ga vidjeti jasno i očigledno; zatim ćete biti pitani za ni'mete, koje ste uživali.“ (Et-Tekasur, 1-8)

Eto šta čovjeka upropaštava! Gomilanje imetka, i Gospodar upozorava: Ne valja to što radiš, robe Moj!  Ti skupljaš ovaj snijeg, koji će tako brzo da se istopi! I mi svi vidimo kako se to topi: kako ko odlazi sa ovog svijeta, ništa ne nosi sa sobom. Pa jednom Gospodar kaže: Ne valja to tako, saznat ćete!  Pa opet: Ne valja tako, saznat ćete to sigurno! A onda, vidite ovo: Kad biste vi imali sigurno znanje, vi biste vidjeli Pakao! Dakle, vi biste bili u situaciji da sa stepena jekina pređete na ovo što jekin traži, a jekin traži viđenje i otkrivenost, i vidjeli biste ga. Ne dao Bog da ga vidimo sutra, u smislu odlaska u to stanište, nego da nam Allah pomogne da se probudimo, da steknemo ovo sigurno znanje koje će nas dovesti u situaciju da vidimo stvari onakve kakve jesu, i onda čovjek neće biti prevaren.

Znanje dovodi do viđenja, o ilum-sahibija!
Ako ubjeđenje postane, vidjet ćeš Pakao!

O, ilum-sahibijo! (O, ti koji si nešto naučio!) Ako to znanje dođe na stepen ubjeđenja, vidjet ćeš Pakao!

Leterevunnel-džehim! – Sigurno ćete Džehennem vidjeti! Ovo viđenje, vidite kako se to spominje, a čovjek lahko pređe preko toga. Na koliko se mjesta u Kur'ani-kerimu kaže: imaju sluh, a ne čuju; imaju vid, a ne vide; ili: nisu slijepe oči, već su slijepa srca u prsima – nema tog basireta, srčanog vida, koji bi stvari vidio onakve kakve jesu. U suri Vakia u ajeti-kerimu se govori o umirućem, pa Allah, dž. š., kaže: Mi smo mu bliži od vas (od vas, koji ste sada tu pored njegovog ležaja, gdje se sprema da napusti ovaj svijet) ali vi to ne vidite! Pogledajte: Ve la kin la tubsirun – Ali vi to ne vidite. Nije ovdje rečeno ali vi to ne znate, ili vi to ne poimate – znači, to se može vidjeti, ali za to treba basiret. Pogledajte sad kako nam je hz. Mevlana izložio postupak kako se dolazi do viđenja: rodi se mišljenje, mišljenje te potiče prema znanju, znanje želi ubjeđenje (jekin), a onda jekin traži viđenje i otkrovenje. I sad razmislimo iz ove pozicije o onoj dovi na koju nas upućuje Božiji Poslanik, s. a. v. s.:  Gospodaru, pokaži mi stvari onakve kakve jesu, ne onakve kakve se nama doimaju! Koliko mi vidimo ovo što držimo da je realno, koliko je to uopće realno?! Šta je to što mi vidimo? Zato neprijatelj iskoristi, ovaj nevidljivi, opasni neprijatelj, koji je tu da kuša naš din, pa nam uljepša ružnu stvar, jer nemamo kriterij koji bi nam pokazao jasnu sliku.

Viđenje se rađa neposredno iz ubjeđenja,
baš kao što se fantazija rađa iz sumnje.

Sumnja je ovdje u smislu nesigurnog mišljenja, nagađanja, iz čega se rađa fantazija, jedna nestvarna, nerealna slika, a to je prostor za djelovanje šejtana i našeg nefsa, pa na taj način bivamo prevareni i dovedeni u zabludu.  Onda se mi, sa tom fantazijom, borimo za „istinu“, za našu „istinu“ kako je mi vidimo! Pogledajte koliko su ljudi žestoki kad je ta borba u pitanju, ubijeđeni da je to istina što vide! Međutim, istinsko viđenje javlja se iz ubjeđenje, iz jekina.

Pogledaj u suri „El-Haku“ objašnjenje ovog fenomena:
kako sigurno znanje, postaje viđenje očima i osvjedočenje.

U ovom bejtu spomenuta su obadva termina: ilmul-jekin (sigurno znanje) i ajnul-jekin (viđenje). A znamo da nam je u hadisi-šerifu rečeno: Nije isto čuti i vidjeti. Jer, na osnovu tvoje mertebe, tvog stanja, rađa se i slika u tebi i zaključuješ da je to tako, ali dok ne budeš vidio jasno stvari, ne budi siguran u to – nije to tako kako se tebi čini.

Sad se hz. Mevlana vraća na govor onoga ašika, nakon što nam je ove nasihate kazao.

Prvi dio 97. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je h. hafiz Mehmed Karahodžić održao 13. 07. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.