Nakon što su ga 2. augusta 2001. godine uhapsili specijalci Federalnog MUP-a i sa čarapom na glavi doveli u Sarajevo, odakle je deportiran u Hag kazao je: “Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice”.

General Mehmed Alagić ostaje upamćen kao jedan od najistaknutijih komandanata Armije Republike Bosne i Hercegovine tokom odbrambenog rata 1992–1995. Bio je briljantan strateg, odlučan lider i snažan simbol borbe za opstanak bosanske države tokom agresije 1992–1995. Njegovo ime vezuje se za strateški ključne operacije u oslobađanju teritorija te za vojno umijeće koje je pokazao u najtežim danima odbrane i borbe za opstanak Bosne i Hercegovine. Istovremeno, njegovo ime postalo je sinonim za nepravdu koju jedan velikan može doživjeti od zvaničnika države za koju se borio.

Rođen na današnji dan 1947. godine u Sanskom Mostu, Mehmed Alagić bio je profesionalni oficir Jugoslavenske narodne armije (JNA). Završio je prestižne vojne škole, uključujući i Komandno-štabnu akademiju. Prije početka rata u BiH, obnašao je visoke funkcije u JNA, ali je uoči agresije na BiH napustio tu vojsku i priključio se odbrani svoje domovine.

Tokom rata, Alagić se naročito istakao kao komandant 3. korpusa Armije RBiH, a kasnije i 7. korpusa. Njegovo komandovanje bilo je presudno u nizu uspješnih vojnih operacija, uključujući oslobađanje velikih dijelova zapadne Bosne, poput Donjeg Vakufa, Bugojna, Ključa i Sanskog Mosta. Veličanstvena pobjeda pod Alagićevom komandom bilo je oslobađanje planine Vlašić u mertu 1995. godine.

U saradnji sa Hrvatskim vijećem obrane (HVO) i u okviru šire vojne koordinacije sa Hrvatskom vojskom, Alagić je igrao ključnu ulogu u završnim operacijama koje su vodile ka okončanju rata 1995. godine.

Ratni saborci i svjedoci često opisuju Alagića kao čovjeka koji je “živio s vojskom” i “nije poznavao strah”. Pripadnici njegovih jedinica govore o njegovoj neposrednosti i prisutnosti na prvoj liniji, čime je ulijevao moral i sigurnost vojnicima.

Nakon rata, general Alagić se povukao iz vojske i posvetio političkom djelovanju. Izabran je za načelnika općine Sanski Most, gdje je ostao upamćen kao reformator koji je intenzivno radio na obnovi ratom uništenog grada.

Krajem jula 1999. godine odlukom tadašnjeg visokog predstavnika Carlosa Westendropa, smijenjen je sa mjesta načelnika Sanskog Mosta.

– Nije problem načelnik Alagić, nego general Alagić – kazao je tada visoki predstavnik.

U februaru 2001. godine, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu podigao je optužnicu protiv Alagića. Optužen je za komandnu odgovornost za ratne zločine u srednjoj Bosni. Nakon što su ga 2. augusta 2001. godine uhapsili specijalci Federalnog MUP-a i sa čarapom na glavi doveli u Sarajevo, odakle je deportiran u Hag kazao je:

– Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice.

Iz Haga je pušten da se brani sa slobode, a tadašnjoj glavnoj haškoj tužiteljici Carli del Ponte poručio je da ga “ovdje više nikad neće vidjeti”.

Nakon što mu je nakon nepune dvije godine od tog događaja u večernjim satima 7. marta prestalo kucati srce, dženaza mu je klanjana u rodnim Fajtovcima pred 20.000 ljudi koji su ga došli ispratiti iz čitave Bosne i Hercegovine.

Umjesto da, po islamskim običajima, pita vjernike da li mu “halale” tadašnji reis Mustafa Cerić kazao je: “Halališ li im?”.

Čuveni bosanskohercegovački autor Avdo Huseinović uradio je film o životu generala Alagića “Zagonetka Alagić – general koji je uspijevao nemoguće”.

Danas u sarajevskom naselju Nova Otoka jedna ulica nosi ime po generalu Mehmedu Alagiću.