Godine 2014., iz Bengazija, Haftar je pokrenuo “Operaciju Dignitet”, vojnu kampanju protiv islamista i ratnih zapovjednika koji su u haosu nakon Gadafijevog pada zavladali dijelovima Libije. Danas, deset godina kasnije, Haftar drži pod nadzorom veći dio zemlje – istok, jug i većinu zapadnih teritorija. No Libija je i dalje podijeljena: Tripoli, glavni grad, ostaje u rukama međunarodno priznate Vlade nacionalnog jedinstva (GNA), dok je Haftar de facto gospodar ostatka zemlje

Centar Bengazija još uvijek nosi ožiljke nedavne prošlosti. Okoštali kosturi zgrada izrešetanih mecima i granatama, ulice koje zjape prazne, i muk koji tek povremeno prekida lavež pasa lutalica – prizor je to koji jasno govori o cijeni sukoba.

No, izvan ograđenog i ruševnog središta, Bengazi se ponovno rađa. Dizalice, nove avenije i trgovine signaliziraju užurbanu obnovu. U toj kontradikciji ogleda se i Libija sama: zemlja rastrgana ratom, ali i žilava u svojoj potrazi za novim poretkom.

Ova istočnolibijska metropola oduvijek je igrala ključnu ulogu u historiji zemlje. U njoj je 1951. kralj Idris I proglasio nezavisnost. Iz nje je 1969. krenuo vojni udar pukovnika Moamera Gadafija, koji je potom vladao 42 godine. A iz istog grada 2011. započela je pobuna koja je srušila njegov režim.

Nije stoga slučajno što je upravo Bengazi izabran za početak nove epizode libijske historije – one u režiji maršala Kalife Haftara.

Godine 2014., iz Bengazija, Haftar je pokrenuo “Operaciju Dignitet”, vojnu kampanju protiv islamista i ratnih zapovjednika koji su u haosu nakon Gadafijevog pada zavladali dijelovima Libije. Danas, deset godina kasnije, Haftar drži pod nadzorom veći dio zemlje – istok, jug i većinu zapadnih teritorija. No Libija je i dalje podijeljena: Tripoli, glavni grad, ostaje u rukama međunarodno priznate Vlade nacionalnog jedinstva (GNA), dok je Haftar de facto gospodar ostatka zemlje.

Za njegove pristaše, vođa je samo jedan. “Haftar je razoružao milicije, istjerao džihadiste i donio sigurnost. Podržava nas i rješava naše probleme. Uskoro ćemo imati jednu Libiju”, kaže Mastan Ibrahim, zapovjednik moćne jedinice blizu granice s Alžirom.

No, analitičari su oprezni. “Iako Haftar ima veliku moć, ne vjerujem da će preuzeti cijelu Libiju u skorije vrijeme. Nijedna frakcija u Tripoliju to ne želi. Aktuelno stanje vjerojatno će se zadržati sve dok Haftar ne umre”, smatra Wolfram Lacher, stručnjak za Libiju. Pitanje je, dodaje, hoće li njegov najmoćniji sin, Sadam Haftar, imati snage očuvati postojeći poredak kada otac ode sa scene.

Kalifa Haftar rođen je 1943. u Ajdabi. Bio je Gadafijeva desna ruka prilikom prevrata 1969., ali je kasnije postao njegov neprijatelj. Tokom rata protiv Čada 1980-ih, Gadafi ga je javno ponizio zbog vojnog poraza i dao uhapsiti. Haftar mu to nikada nije oprostio. S vremenom se priključio protivrežimskom pokretu koji je podržavala CIA i nakon neuspješnog puča sklonio se u SAD. Dvije je decenije proveo u Virginiji, što su mu protivnici kasnije zamjerali, nazivajući ga američkim igračem.

Kada je 2011. izbio ustanak protiv Gadafija, Haftar se vratio u zemlju – i u pravi trenutak. U haotičnoj Libiji, njegov red i čvrsta ruka dobili su podršku brojnih plemena, posebno u bogatom južnom dijelu zemlje.

Libijska nafta – 1,5 miliona barela dnevno – učinila je zemlju ključnim poljem interesa svjetskih sila. Dok Vlada u Tripoliju ima podršku Katara i Turske, Haftar uživa podršku Egipta, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije, Rusije, Francuske i Sjedinjenih Država. Za Lachera, upravo ta međunarodna dimenzija čini Haftara neizostavnim: “Haftar se etablirao kao nezaobilazna figura. SAD mu se približio već prije Trumpa, kako bi spriječio Rusiju da zauzme poziciju. Danas Trump to čini bez ustručavanja. Italiji je potreban Haftar kako bi kontrolirao migracije… mnoge zemlje imaju interes održavati dobar odnos s njim”.

Haftar to zna. I koristi. Svojim savezništvima, ratnom karizmom i diplomatskim manevrima, gradi sliku vladara koji može donijeti red. U zemlji umornoj od ratova i podjela, takva slika može biti moćnije oružje od tenkova.

Je li Kalifa Haftar novi kralj Libije? Formalno, još ne. No u praksi, već sada se ponaša kao suveren veće polovice zemlje. U njegovim rukama su oružje, plemenske veze, energenti i ključne međunarodne poluge. Ako uspije objediniti Libiju pod jednom vlašću, historija će ga možda upisati uz Idrisa I. i Gadafija – kao trećeg “monarha” zemlje vječnog uspona i pada.

Do tada, ostaje gospodar Bengazija – grada iz kojeg se, još jednom, ispisuje sudbina Libije. (IZVOR: La Vanguardia)