Govoreći o protestima protiv genocida u Gazi i problemima koje su demonstracije izazvale tokom završne etape biciklističke utrke Vuelta u Madridu, Ayuso je situaciju uporedila sa Sarajevom u ratu. „Turisti su morali bježati ulicama Madrida, davalo je to dojam Sarajeva u ratu“, rekla je, prigovarajući vladi zbog organizacionih propusta i protesta koji su pratili sportski događaj

Isabel Díaz Ayuso je predsjednica Autonomne zajednice Madrid i jedna od najuticajnijih političarki španske desnice. Kao članica Narodne partije (PP), od 2019. vodi regionalnu vladu glavnog grada Španije, gdje je profilisala sebe kao borbenu i medijski vrlo eksponiranu figuru, poznatu po direktnim izjavama, često na granici provokacije. Ayuso se ističe i kao ključna ličnost u suprotstavljanju socijalističkoj vladi Pedra Sáncheza, a njeni nastupi u javnosti redovno dobijaju veliku pažnju medija i društvenih mreža.

Upravo je jedan takav nastup, na radiju esRadio kod poznatog voditelja Federica Jiméneza Losantosa, izazvao buru reakcija i u Španiji i izvan nje. Govoreći o protestima protiv genocida u Gazi i problemima koje su demonstracije izazvale tokom završne etape biciklističke utrke Vuelta u Madridu, Ayuso je situaciju uporedila sa Sarajevom u ratu. „Turisti su morali bježati ulicama Madrida, davalo je to dojam Sarajeva u ratu“, rekla je, prigovarajući vladi zbog organizacionih propusta i protesta koji su pratili sportski događaj.

Time je, možda nesvjesno, posegnula za jednom od najtežih evropskih trauma s kraja 20. stoljeća. Sarajevo, grad pod opsadom duže od 1.400 dana, gdje su snajperi i granate Vojske Republike Srpske svakodnevno ubijali civile, postao je sinonim patnje, gladi i borbe za goli život. Upravo zbog te historijske težine, poređenje s madridskim saobraćajnim haosom i protestima izazvalo je val ogorčenja i osuda.

Jedan od najžešćih kritičara Ayusine izjave bio je Rubén Amón, kolumnista lista El Confidencial. U svom tekstu on je naglasio da Madrid ne može biti usporediv sa Sarajevom, jer Sarajevo nije tek retorička figura, već epitaf evropskog beščašća.

„Isabel Díaz Ayuso je imala namjeru pronaći sliku kojom bi pojačala dojam brutalnosti dana. Ono što je pronašla bila je opscena usporedba“, piše Amón. Podsjetio je da je Sarajevo gotovo četiri godine bilo pod najdužom opsadom u modernoj historiji. Građani su bili bez vode, bez struje, s hljebom koji je postao relikvija, bibliotekama pretvorenim u pepeo, i snajperima koji su sijali smrt na ulicama.

Za Amóna, suština problema nije u umanjivanju ozbiljnosti protesta tokom Vuelte, već u političkoj hiperboli koja prelazi granice pristojnosti kada instrumentalizira tragediju. „Madrid nije Sarajevo, jer u Madridu ljudi ne ginu dok kupuju hljeb. Nema snajpera na Castellani, niti minobacača na Atochi. U Madridu imamo politički sukob, a ne istrebljenje“, napisao je.

Posebno je naglasio da je Ayuso svojom izjavom uvrijedila ne samo inteligenciju, nego i sjećanje na žrtve. „Sarajevo pripada katalogu mučeničkih gradova. Njegovo ime priziva dostojanstvo otpora koje je preživjelo glad, bombe i šutnju svijeta. To ne može biti svedeno na predizborni slogan.“

Amón podsjeća da je Sarajevo odolijevalo barbastvu i kulturom: koncertima u podrumima, pozorišnim predstavama na poluglas, poezijom uz svijeću. „Zato je nepodnošljivo slušati kako se njihovo mučeništvo trivijalizira. U Madridu nema ruševina, nema improviziranih grobova, nema beskrajnog čekanja na konvoj pomoći koji nikad ne stiže. Imamo samo lošu politiku koja od Sarajeva pravi metaforu pobune“, zaključuje on.

Još oštriji je bio poznati ratni fotograf i novinar Gervasio Sánchez, koji je Agresiju na BiH pratio iz prve ruke i o Sarajevu objavio kapitalna svjedočanstva. On je Ayusinu izjavu nazvao neusporedivom i poslao niz svojih fotografija nastalih tokom Opsade Sarajeva, među kojima su slike krvavih civila, improviziranih grobnica, raznesenih automobila i mrtve bebe.

„Iskreno, mislim da to nema nikakve sličnosti. Ako treba, poslaću vam niz fotografija snimljenih tokom opsade“, napisao je Sánchez na društvenim mrežama. Njegov argument je bio jednostavan i neumoljiv: da bi se razumjela razlika, dovoljno je pogledati stvarne slike Sarajeva.

Za njega je Ayusina izjava primjer političke neprofesionalnosti i nepoštovanja prema žrtvama. „Našli ste ljude koji iz puke želje za naslovom posežu za glupim poređenjima. To je nedostatak ozbiljnosti i analitičke sposobnosti, a prije svega nedostatak poštovanja“, rekao je u razgovoru za El HuffPost.

Zanimljivo je da je Sánchez primijetio i da Ayuso nije posegnula za poređenjem s Gazom, iako je to sukob koji je danas u centru pažnje. „Možda zato što bi to otvorilo teže političke rasprave“, dodao je, upoređujući špansku indiferentnost prema ratovima devedesetih s današnjim neuspjehom Evrope da odgovori na tragediju u Palestini.

Na društvenim mrežama i u medijima niz javnih ličnosti reagovao je slično. Arturo Pérez-Reverte, poznati pisac i ratni reporter, napisao je da Ayuso „nema pojma šta je Sarajevo bilo“ i da je španski jezik dovoljno bogat izrazima da se izbjegnu takve hiperbole. „Više od svega, iz poštovanja prema stvarnim Sarajevima i stvarnim Gazama“, poručio je.

Mnogi građani podsjetili su da trivijalizacija Opsade Sarajeva nije samo španski problem, nego globalni fenomen u kojem se ratne traume pretvaraju u fraze i političke doskočice. U tom smislu, kritike su bile usmjerene i prema širem trendu u kojem političari koriste slike rata kako bi pojačali domaće političke poruke, bez osjećaja za realne patnje ljudi koji su kroz rat prošli.