Opravdano se postavlja pitanje: kako je ista ta lokalna vlast mogla prošle godine odobriti građevinsku dozvolu, a sada tvrdi da je došlo do „spoznaje“ da se radi o državnoj imovini? Je li moguće da službe Grada Stoca nisu znale pravni status zemljišta u trenutku donošenja odluke? Ili je riječ o političkom manevru čija je jedina svrha onemogućiti Bošnjake da dostojanstveno sahranjuju svoje najmilije u vlastitom gradu?
Čini se kako u Stocu sistemska diskriminacija nad Bošnjacima postaje svakodnevna praksa. Odluka gradonačelnika Stjepana Boškovića da poništi vlastito rješenje iz juna 2024. godine o dodjeli parcele za izgradnju harema, uz obrazloženje da se radi o „državnom zemljištu“, duboko potresa i vrijeđa osjećaje svih onih koji vjeruju u jednakost pred zakonom i temeljna ljudska prava.
Opravdano se postavlja pitanje: kako je ista ta lokalna vlast mogla prošle godine odobriti građevinsku dozvolu, a sada tvrdi da je došlo do „spoznaje“ da se radi o državnoj imovini? Je li moguće da službe Grada Stoca nisu znale pravni status zemljišta u trenutku donošenja odluke? Ili je riječ o političkom manevru čija je jedina svrha onemogućiti Bošnjake da dostojanstveno sahranjuju svoje najmilije u vlastitom gradu?
Više od deset godina traje borba Medžlisa Islamske zajednice Stolac za izgradnju novog harema. U tom periodu su iscrpljene sve domaće pravne instance, uključene međunarodne organizacije, priloženi elaborati, dozvole, projekti, ali sve uzalud. Umjesto konačnog rješenja, Bošnjacima Stoca stigla je nova šamarčina – poništenje već izdate građevinske dozvole, uz obrazloženja koja vrijeđaju inteligenciju.
Da cinizam bude veći, u istom Stocu u proteklim godinama nikle su solarne elektrane širom općine – u Komanju brdu, Crnićima, Poplatu, Pješevici, Trijebnju – bez ikakvih sporova oko zemljišta. Nije se tada pitalo je li to državno ili poljoprivredno zemljište, nije se pozivalo na Ustavni sud, nije bilo protesta. Je li pravo na profit svetije od prava na dostojanstven ukop?
Odluka gradonačelnika Boškovića, podržana od strane Neformalne skupine građana naselja Poprati, ogoljava suštinu politike koja se vodi u ovom hercegovačkom gradiću – politike sistemskog isključivanja, etničke dominacije i administrativne opstrukcije kad god se radi o pravima manjinskog, bošnjačkog naroda.
U saopćenju Muftijstva mostarskog, koje je izrazilo ogorčenje zbog ovakvog poteza vlasti, naglašeno je da se ovdje ne radi o tehničkom pitanju urbanizma ili vlasničkih odnosa, već o nastavku višedecenijske diskriminacije i segregacije muslimana u Stocu. Ovaj slučaj nije izoliran, nego sistemski. I upravo zato zahtijeva ne samo osudu, nego i konkretnu reakciju.
SDA Stolac je također reagirala, poručivši da se ovom odlukom direktno negira pravo Bošnjaka da dostojanstveno sahranjuju svoje umrle. U svom saopćenju podsjetili su da pravo na ukop nije privilegija već univerzalno ljudsko pravo, zagarantirano međunarodnim konvencijama, domaćim zakonodavstvom i osnovama savremenih civilizacijskih standarda.
Poništenje građevinske dozvole za harem nije samo administrativni akt – to je jasna politička poruka. Poruka da se u ovom gradu pravila mijenjaju kada su Bošnjaci u pitanju. Da ono što vrijedi za solarne panele, ne vrijedi za muslimanske grobove. Da u Stocu svi nisu ravnopravni.
Je li to otvoreni apartheid? Je li to institucionalizirana diskriminacija manjinskog naroda? Sve ukazuje da jeste. Ako se Bošnjacima u Stocu uskraćuje i pravo na mezarje, gdje je onda kraj?
