Golim rukama je razoružao teroristu i spasio živote, ali je ubrzo postao meta algoritamskih laži. Umjesto Ahmeda el Ahmeda, sirijskog izbjeglice i muslimana, internetom se proširio izmišljeni „pravi heroj“, proizvod dezinformacija koje je širila Muskova umjetna inteligencija. Zašto stvarni muslimanski heroj ne odgovara ideološkim narativima?

Suprotno onome što se munjevito proširilo internetom, čovjek koji je golim rukama razoružao jednog od terorista tokom napada u Sidneju nije bio izmišljeni „australski inženjer Edward Crabtree“, već Ahmed el Ahmed, 44-godišnji Sirijac, musliman i otac dvoje djece. Ipak, upravo je lažna verzija, koju je kao „činjenicu“ ponudila umjetna inteligencija u vlasništvu Elona Muska, postala jedan od najjasnijih primjera kako ideološki filtrirane dezinformacije danas pokušavaju prepraviti stvarnost.

Prema informacijama koje su se pojavile nakon napada na Bondi Beach, Muskova AI je podatke preuzela s novokreiranog portala, nastalog tek nakon masakra, koji je plasirao izmišljenu priču o „pravom heroju“, Edwardu Crabtreeju, Australcu čija je porodica tamo već generacijama. Zašto bi neko izmislio tako nespretnu laž, i zašto bi je algoritam, među hiljadama tačnih izvora, izabrao baš takvu? Odgovor nije tehnički, nego ideološki.

Ako je islam unaprijed definiran kao „smrtni neprijatelj“, onda se u narativ o terorističkom napadu ne uklapa figura „dobrog muslimana“. Musliman kao heroj koji spašava Jevreje od muslimanskih terorista ruši jednostavnu, crno-bijelu sliku svijeta. A savremene dezinformacije, naročito one koje se šire pomoću umjetne inteligencije, ne služe više tome da budu istinite nego da budu „umirujuće“ za već formirane predrasude.

U toj logici ne postoje pojedinci, nego samo kategorije: muslimani, Jevreji, migranti, sudije, navijači. Svi su kolektivno dobri ili loši, zavisno od ideološkog filtera. Ahmed el Ahmed, stvarna osoba od krvi i mesa, u tom svijetu ne smije postojati jer njegova priča razara konstrukciju.

Stvarna priča, međutim, snažnija je od svake algoritamske laži. Ahmed se u nedjelju zatekao u blizini Bondi Beacha, gdje su otac i sin, povezani s ekstremističkom ISIS ideologijom, pucali na okupljene Jevreje koji su slavili Hanuku. Umjesto da pobjegne ili snima napad mobilnim telefonom, Ahmed je prišao parkiranim automobilima, prišunjao se s leđa i razoružao jednog od napadača. Nije pucao. Oružje je odložio, a zatim krenuo prema drugom teroristu, koji ga je teško ranio u ruku i šaku.

„To je najnevjerovatnija scena koju sam ikada vidio“, rekao je premijer Novog Južnog Walesa Chris Minns, koji je Ahmeda posjetio u bolnici. Snimak njegovog čina postao je simbol nade u zemlji potresenoj antisemitskim nasiljem.

Tek nakon nekoliko sati otkriven je njegov identitet: Ahmed el Ahmed, sirijski izbjeglica, vlasnik male prodavnice duhana u predgrađu Sidneja. I tada je počeo pokušaj „otimanja heroja“, od tvrdnji da je Jevrej, da je maronitski kršćanin, do potpune izmišljotine s Edwardom Crabtreejem, uz lažnu bolničku „intervju-priču“ generiranu pomoću umjetne inteligencije.

Upravo ta činjenica, da je stvarnost složenija, hrabrija i „neurednija“ od ideoloških šablona, ono je što nijedan Muskov algoritam, niti bilo čija umjetna inteligencija, ne može u potpunosti kontrolirati. Priča o Ahmedu el Ahmedu podsjetnik je da stvarni život još uvijek posjeduje „resurse mašte“ koje dezinformacije ne mogu izbrisati.

Ahmed el Ahmed ima 44 godine, otac je dviju djevojčica i vlasnik male trgovine u predgrađu Sutherlanda, dvadesetak kilometara južno od Sidneja. U Australiju je stigao kao izbjeglica iz Sirije, bježeći od rata koji je razorio njegovu domovinu. Njegov život prije napada na Bondi Beach bio je, prema svemu sudeći, život običnog čovjeka: rad, porodica, svakodnevna borba za stabilnost u zemlji u kojoj je, čak i nakon dolaska, morao dokazivati da zaslužuje pripadati.

Prema pisanju The Sydney Morning Heralda, Ahmed je godinama vodio pravnu bitku kako bi dobio australijsko državljanstvo. Njegov advokat Sam Issa, stručnjak za migracijsko pravo, svjedoči da mu vlasti isprva nisu željele odobriti državljanstvo, te da je slučaj morao završiti pred Federalnim sudom. „On je dobar čovjek“, rekao je Issa, dodajući da je Ahmed, poput mnogih izbjeglica, bio opterećen sumnjom i birokratskim nepovjerenjem.

U prošlosti je Ahmed bio kratko doveden u vezu s optužbom za posjedovanje navodno ukradene robe, ali su te optužbe kasnije u potpunosti odbačene. Taj detalj, koji su pojedini mediji i korisnici društvenih mreža pokušali iskoristiti kako bi relativizirali njegov herojski čin, u sudskom smislu ne nosi nikakvu težinu. Ahmed nije imao nikakvo iskustvo s oružjem, niti bilo kakvu sigurnosnu ili vojnu obuku. Upravo zato njegov čin, odluka da se golim rukama baci na naoružanog teroristu, dobija dodatnu dimenziju lične hrabrosti.

U trenutku napada Ahmed se nalazio u blizini Bondi Beacha kako bi s rođakom Jozayem Alkanjom popio kafu. Kada su počeli pucnji, nije znao ko su napadači, niti koga ciljaju. Prema svjedočenju rođaka, prije nego što je krenuo prema teroristu, Ahmed je izgovorio rečenicu koja danas zvuči gotovo proročki: „Umrijet ću. Recite mojoj porodici da sam sišao spasiti ljudske živote.“ Nekoliko minuta kasnije bio je teško ranjen, s prostrijelnim ranama na ruci i šaci, ležeći na tlu, s bijelom majicom natopljenom krvlju, ali, kako pokazuju fotografije, smirenog izraza lica.

Njegova priča pokrenula je val solidarnosti kakav Australija rijetko pamti. Putem platforme GoFundMe, u kampanji koju je pokrenula kompanija CarHub Australia, prikupljeno je više od 570.000 dolara pomoći. Među donatorima se našao i američki milijarder Bill Ackman, koji je uplatio 100.000 dolara.

Ahmed el Ahmed, sirijski izbjeglica i musliman, postao je, mimo svoje volje, moralna tačka oko koje se prelamaju pitanja hrabrosti, pripadnosti i istine u vremenu masovnih dezinformacija.

IZVOR: Corriere della Sera, El Mundo