Ono što ga posebno izdvaja jeste činjenica da je rođen i odrastao u Kijevu, gradu koji danas ruska vojska svakodnevno napada. Dmitrijev, sin sovjetskih naučnika, pohađao je prestižni kijevski Licej 145, specijaliziran za matematiku i fiziku. Njegovi bivši profesori i školski drugovi svjedoče da je kao mladić ispoljavao prozapadne stavove, divljenje prema demokratiji i optimizam u pogledu ukrajinske nezavisnosti


Do prije tri godine ime Kirilla Dmitrijeva uglavnom se povezivalo sa Sputnikom, ruskom vakcinom protiv covida-19 koju je neumorno promovirao širom svijeta. Šef Ruskog fonda za direktne investicije (RDIF), obrazovan na američkim univerzitetima i vješt engleskom jeziku, slovio je kao tehnokrata blizak Kremlju, ali ne kao neko ko će jednog dana postati ključni pregovarač o ratu u Ukrajini. Međutim, povratkom Donalda Trumpa u Bijelu kuću, Dmitrijev se iz drugog plana izdigao među najistaknutije ruske posrednike.

Ono što ga posebno izdvaja jeste činjenica da je rođen i odrastao u Kijevu, gradu koji danas ruska vojska svakodnevno napada. Dmitrijev, sin sovjetskih naučnika, pohađao je prestižni kijevski Licej 145, specijaliziran za matematiku i fiziku. Njegovi bivši profesori i školski drugovi svjedoče da je kao mladić ispoljavao prozapadne stavove, divljenje prema demokratiji i optimizam u pogledu ukrajinske nezavisnosti.

Jesse Doiron, američki profesor engleskog jezika koji je podučavao Dmitrijeva početkom 1990-ih, i danas se živo sjeća učenika koji je, kaže, izgledao kao neko ko će svoj život graditi na otvorenosti prema svijetu, a ne na imperijalnim projektima. “Nisam sretan zbog toga što je postao ono što jeste danas”, kazao je Doiron. “Bio je dobro dijete. Nikada ne biste pomislili da će jednog dana moći opravdavati uništavanje mjesta u kojem je odrastao.”

Dmitrijev u svojim čestim objavama na platformi X, koja je u Rusiji zvanično blokirana, sebe opisuje kao “mirotvorca”. Uvjerava da ga u zaustavljanju rata ometaju “evropski ratni huškači”, dok ruske zahtjeve, uključujući teritorijalne ustupke i trajnu neutralnost Ukrajine, predstavlja kao “realističnu osnovu” budućeg mira.

Njegov radikalni zaokret prema ulozi posrednika postao je posebno vidljiv nakon što je, zajedno s američkim specijalnim izaslanikom Steveom Witkoffom, prošlog mjeseca na Floridi učestvovao u izradi mirovnog prijedloga sa 28 tačaka. Plan bi, prema objavljenim detaljima, eksplicitno zabranio ulazak Ukrajine u NATO, zahtijevao predaju dijela teritorije Rusiji i garantirao amnestiju ruskim državljanima optuženim za ratne zločine. Dmitrijev i Witkoff, obojica bez diplomatskog iskustva, predstavljeni su kao glavni arhitekti ovog dokumenta.

Iako danas zagovara stavove bliske kremaljskoj interpretaciji rata, raniji tragovi Dmitrijevljeve biografije govore drugačije. Tokom školskog putovanja u SAD, nekoliko mjeseci prije raspada Sovjetskog Saveza, petnaestogodišnji Dmitrijev je pred američkim novinarima govorio kako Ukrajina “uvijek imala snažnu demokratsku tradiciju” i kako će nezavisnost pomoći da se “slomi moć komunističkog sistema”.

Doiron se sjeća i trenutka kada je učenicima donio američke časopise. “Bili su oduševljeni reklamama. Morao sam im objašnjavati šta je kapitalizam, jer za njih je to bio potpuno novi svijet”, prisjetio se.

Nakon završetka srednje škole, Dmitrijev odlazi u Sjedinjene Države gdje studira na Stanfordu i Harvardu. Karijera ga potom vodi u Moskvu, u Delta Private Equity Partners, američko-ruski investicijski fond, a kasnije i u Kijev, gdje postaje direktor Icon Private Equityja, investicijske firme povezane s ukrajinskim biznismenom Viktorom Pinčukom.

Godine 2011. imenovan je na čelo RDIF-a, ruskog državnog fonda osnovanog radi privlačenja zapadnog kapitala. U istom periodu upoznaje i svoju buduću suprugu Nataliju Popovu, blisku prijateljicu Katerine Tihonove, Putinove mlađe kćerke, što će dodatno ojačati njegovu poziciju u sistemu.

Njegovi bivši prijatelji iz školskih dana tvrde da je bio ambiciozan i proračunat. Oleksandr Lisničenko, s kojim je igrao odbojku, ispričao je kako su posjećivali američke evangelističke crkve u Kijevu samo da bi mogli govoriti engleski s izvornim govornicima. “Kupovali su im pizzu i Coca-Colu, ali Dmitrijev bi nam govorio da ne uzimamo ništa, ‘ne smijemo ništa dugovati Amerikancima’”, kazao je.

Između dječaka koji se radovao nezavisnosti Ukrajine i današnjeg Putinovog “čovjeka za novac” koji pregovara o budućnosti razorene zemlje prostire se jaz koji mnogi koji su ga poznavali ne mogu objasniti. Oni koji ga pamte iz kijevskih dana vjeruju da je svoju izuzetnu ambiciju jednostavno usmjerio tamo gdje je vidio najveću mogućnost za moć i da sada igra jednu od ključnih uloga u najosjetljivijim pregovorima današnjice.

IZVOR: The Times