Predsjednik Džaparov izazvao burne reakcije najavom vraćanja smrtne kazne, aktivisti upozoravaju na opasnost zloupotreba i sistemsku nepravdu
Kirgistanska javnost potresena je brutalnim ubistvom koje je krajem septembra šokiralo cijelu zemlju. Četrdesetjednogodišnji muškarac oteo je i silovao sedamnaestogodišnju Ajsuluu M. a zatim je ubio. Ubrzo nakon hapšenja, počinilac je priznao još jedan zločin, ubistvo djevojke iz 2014. godine, koje je godinama ostalo nerazjašnjeno.
Predsjednik Kirgistana Sadir Džaparov reagovao je oštro: najavio je vraćanje smrtne kazne za počinioce zločina nad ženama i djecom, tvrdeći da bi to „ako ne u potpunosti, onda barem značajno smanjilo“ nasilje. Međutim, domaće i međunarodne organizacije za ljudska prava upozorile su da je takva mjera pogrešna i opasna.
„Neophodno je boriti se protiv nasilja nad ženama, ali smrtna kazna nije rješenje“, poručilo je sedam organizacija za ljudska prava u zajedničkoj izjavi, prenosi portal Novastan.org. Prema njihovim navodima, istraživanja širom svijeta pokazuju da drakonske kazne, uključujući i egzekucije, ne djeluju kao stvarna prevencija. „Umjesto toga, vraćanje smrtne kazne u sistem obilježen korupcijom, nekažnjivošću i slabom vladavinom prava samo povećava rizik od zloupotreba.“
Upozorenja aktivista nisu bez osnova. Kirgistan se posljednjih godina suočava s pritiscima na novinarke, aktivistkinje i opozicione glasove. U septembru je poznata aktivistkinja Rita Karasartova osuđena na pet godina uslovno zbog „organizovanja masovnih nemira“, što organizacija Amnesty International smatra politički motivisanim procesom. Parlament je, osim toga, ukinuo i Nacionalni centar za prevenciju torture, jedino nezavisno tijelo koje je nadziralo postupanje u zatvorima.
Nasilje nad ženama u Kirgistanu nije izuzetak, nego svakodnevica. U narodu kruži cinična izreka: „Dobar brak počinje suzama.“ Iza nje stoji tradicija „Ala-Kachuu“, otmice nevjeste. Muškarac koji želi ženu, često uz pomoć prijatelja, otima je na ulici i odvodi u svoj dom. U većini slučajeva, djevojka otmičara ne poznaje. Tamo je podvrgavaju pritiscima, uvredama, pa i nasilju, dok joj žene iz porodice pokušavaju staviti tradicionalni veo, simbol „pristanka“.
Ako ga jednom stavi, povratka nema. Žena koja je provela noć u tuđoj kući bez braka, društveno je obilježena i gotovo nikada se ne vraća porodici. Prema procjenama, tek 17 posto otmica završava oslobađanjem žrtve. Mnoge počine samoubistvo, druge prihvate sudbinu. Iako je „Ala-Kachuu“ zakonom zabranjen od 2012. godine, policija i dalje često zatvara oči. „Vlasti rijetko primaju prijave žrtava, ne sprovode istrage i počinioce tretiraju blago“, upozoravaju organizacije za ljudska prava.
Svoj protest protiv nasilja iznijela je i kirgistanska manekenka Ajdžan Čanačajeva, na sceni izbora za „Miss World“ održanog ove godine u Indiji. Kao predstavnica Kirgistana, otvoreno je osudila tradiciju otmica. „Ala-Kachuu oduzima djevojkama osnovna ljudska prava“, napisala je na Instagramu. Predstavila je i projekat New Way, posvećen jačanju mladih žena u Kirgistanu i borbi protiv patrijarhalnog nasilja.
Dok vlasti najavljuju smrtnu kaznu, a međunarodna zajednica izražava zabrinutost, istina ostaje bolno očita: problem nasilja nad ženama u Kirgistanu ne leži u nedostatku kazni, nego u nedostatku pravde.
IZVOR: Der Standard
