„Vrijednosti koje su nam drage – Bog, nacija i porodica, i način života koji volimo – sve to može biti odbačeno. Ali ne mora biti tako. Gorka je istina da smo mi konzervativci, i američki i mađarski, bili gubitnici liberalnog svjetskog poretka. Ali taj poredak je završen. Novi dolazi. I moramo znati koji narativ i koje akcije će nas učiniti pobjednicima tog novog svjetskog poretka.”

U sedmicama nakon druge inauguracije Donalda Trumpa u januaru ove godine, komentatori su bili zatečeni količinom i raznolikošću izvršnih naredbi koje su stizale iz Bijele kuće. One su daleko prevazilazile bilo šta što je kandidat Trump obećavao, a ukazivale su na pažnju prema detaljima po kojoj nikada ranije nije bio poznat. Mnoge od tih inicijativa pogrešno su interpretirane kao pokušaj da se “preplavi teren” kako bi se paralizirala opozicija.

Ali možda je to sve bilo bolje shvatiti kao dio sveobuhvatnog plana da se izvršna vlast iskoristi za restrukturiranje američkih institucija. Gotovo nijedna sfera života nije bila izuzeta. Univerzitetima su uskraćivane donacije ako nisu ispunjavali zahtjeve predsjednika; advokatske firme su bile zastrašivane da besplatno zastupaju Trumpove ideološke projekte; medijske kuće su bile pod pritiskom da prihvate besmislene pravne nagodbe; maskirani službenici za migracije vršili su racije; kulturne institucije poput Kennedy centra u Washingtonu su, faktički, bile preuzete od ljudi bliskih Trumpu.

Plan za ovu radikalnu transformaciju bio je dokument od 900 stranica poznat kao Project 2025, nastao pod vodstvom predsjednika konzervativne Heritage Foundation Kevina Robertsa. Ova fondacija je jedna od najmoćnijih organizacija koje kombinuju funkcije think-tanka i lobističkog tijela, a godišnji budžet joj premašuje 100 miliona dolara.

Robertsovo preuzimanje upravljanja Heritage fondacijom u decembru 2021. označilo je napuštanje umjerenog republikanizma iz Bushove ere i prijelaz ka nečemu daleko radikalnijem. Od samog početka tražio je ideje za transformaciju američkog konzervativizma i Amerike same. Roberts, kao i mnogi američki konzervativci, našao ih je na neočekivanom mjestu – u kontinentalnoj, bezmorskoj evropskoj državi manjoj od Sjeverne Karoline.

“Mađarska,” izjavio je Roberts u novembru, “je model konzervativne vladavine.”

Septembar je 2024. godine, a britanski akademik u egzilu, dr Calum Nicholson, vodi skup u prostoru koji podsjeća na tamnicu. Mjesto događaja: Budimpešta. Nicholson, bivši predavač na Cambridgeu, sada je direktor istraživanja u mađarskom think-tanku Danube Institute. Povod je četvrti zajednički geopolitički samit Danube Institutea i Heritage Foundation. Među učesnicima su i Lord David Frost, simbol Brexita, bivši premijer Australije Tony Abbott i brojni Amerikanci.

Danube Institute, osnovan 2013. godine, vodi još jedan Britanac – bivši pisac govora Margaret Thatcher, John O’Sullivan. Ali stvarnu moć ima Balázs Orbán, politički direktor premijera Viktora Orbána – i čovjek koji upravlja njegovom “soft-power” infrastrukturom.

Kada Balázs Orbán uzme riječ, podsjeća prisutne na hitnost njihove misije: “Vrijednosti koje su nam drage – Bog, nacija i porodica, i način života koji volimo – sve to može biti odbačeno. Ali ne mora biti tako. Gorka je istina da smo mi konzervativci, i američki i mađarski, bili gubitnici liberalnog svjetskog poretka. Ali taj poredak je završen. Novi dolazi. I moramo znati koji narativ i koje akcije će nas učiniti pobjednicima tog novog svjetskog poretka.”

To je ponuda: da budemo pobjednici. Kao što su konzervativci u Mađarskoj već to postali. I način širenja te poruke nije ni misija od vrata do vrata ni vojne intervencije, već moć “meke sile” – dobro finansiranih think-tankova. Alatke su seminari, samiti, stipendije, podcasti i luksuzne publikacije.

Ovaj model je počeo da se razvija 2010. godine, kada je bivši liberal Viktor Orbán s konzervativnim Fideszom osvojio dvotrećinsku većinu. Iskoristio je tu moć da promijeni ustav, potčini državne institucije, pritisne medije da ih prodaju njegovim saveznicima, zatvori nezavisni univerzitet i penzioniše nepodobne sudije.

Ove mjere su ga učvrstile na vlasti, ali su mu istovremeno pogoršale odnose s partnerima, naročito u EU. Njegova bliskost s Vladimirom Putinom i ekstremna antimigrantska politika izazvale su ogorčenje. U 2024. Fidesz je postao osnivač novog bloka Patriots for Europe u Evropskom parlamentu, zajedno s Le Peninim Nacionalnim okupljanjem i otvoreno rasističkom strankom Geerta Wildersa iz Nizozemske. No, to nije bilo dovoljno da spriječi finansijske sankcije Evropske komisije. Mađarskoj su trebali novi saveznici.

“Mi ih zovemo gongo, skraćenica za vladine nevladine organizacije,” kaže istraživački novinar Zalán Zubor iz Budimpešte. “Izgledaju kao think-tankovi ili NVO-i, ali su u potpunosti finansirani od strane države.” Najveći među njima je upravo Danube Institute. “To je zapravo produžena ruka Orbánove politike, čiji je cilj izvoz njegove ideologije,” kaže Zubor. “Novac dolazi preko raznih državnih agencija, i zbog načina na koji su registrirani, nije moguće tačno pratiti koliko novca završava kod pojedinih aktera.”

Zubor i njegova istraživačka mreža Átlátszó uspjeli su ipak prikupiti neke brojke. U tri godine do oktobra 2024, institut je potrošio više od 1,2 miliona eura na istraživače, gostujuće predavače i pisce – mnogi od njih su strani državljani. Izvršni direktor Danube Institutea, István Kiss, tvrdi da je riječ o nezavisnoj fondaciji.

Institut je projekt druge fondacije – Batthyány Lajos Foundation – koja je pod direktnom kontrolom mađarske vlade. Jedan od korisnika te velikodušnosti bio je i američki konzervativac Christopher Rufo, kojem je 2023. godine isplaćeno 35.000 dolara da održi dva predavanja, učestvuje na panelu, podcastu i napiše tekst za provladinu publikaciju.

Mnoštvo je sličnih slučajeva – samo potražite ime bilo kojeg poznatog desničarskog komentatora i vjerovatno ćete naići na njegovo gostovanje u Budimpešti.

Drugi veliki “gongo” je Matthias Corvinus Collegium (MCC), čiji je predsjednik upravnog odbora – ponovo – Balázs Orbán. MCC je u novembru 2022. otvorio kancelariju u Briselu, s ciljem lobiranja za desni blok u EP i odbrane Orbánovih stavova o migraciji i “woke” kulturi. Na čelo te kancelarije sa 20 zaposlenih postavljen je britanski akademik mađarskog porijekla Frank Furedi – bivši trockista i lider Revolucionarne komunističke partije, danas zagovornik krajnje desnice.

Furedi je nedavno opravdavao Orbánovu zabranu Povorke ponosa u Budimpešti, nazivajući evropske prigovore “novim kolonijalizmom”. Ali građani Mađarske nisu se složili – 28. juna, više od 100.000 ljudi je prkosilo zabrani.

Uoči parlamentarnih izbora u aprilu 2025, ankete pokazuju da Fidesz gubi podršku. Ekonomija je u krizi, inflacija visoka, javne službe urušene, a aktuelna strategija – borba protiv “woke” ideologije – ne daje rezultate. No, čak i ako izgubi izbore, Orbánov ideološki aparat može doživjeti svoju pravu ekspanziju tek nakon njega. Ako Le Pen osvoji francusko predsjedništvo, Farage ili Jenrick postanu britanski premijeri, ako JD Vance naslijedi Trumpa – tada će svijet možda biti vođen po pravilima čije je porijeklo jasno: iz Budimpešte.

IZVOR: The Observer