Napad u Dohi je također pokazao da je besmisleno pokretati bilo kakvo rješavanje ili čak procese prekida vatre sa SAD-om i Izraelom. Izrael je napao grupu ljudi koji su pozvani da razgovaraju o uslovima mogućeg prekida vatre između Izraela i Hamasa. Jasno je da izraelska vlada ne želi prekid vatre u Gazi i želi da rat nastavi. Što je još važnije, kredibilitet SAD-a je ozbiljno narušen, budući da su SAD zatražile od Katara da sazove zvaničnike Hamasa i razgovara o uslovima mogućeg prekida vatre. Od sada će sve zemlje koje pregovaraju sa SAD-om dvaput razmisliti.

Izraelske snage napale su metu Hamasa u Dohi 10. septembra 2025. godine, čime je Katar postao sedma zemlja koju je Izrael jednostrano napao, očigledno kršeći suverenitet i osnovne principe međunarodnog poretka. Ovaj napad bio je posljednji val izraelske agresije u prethodne dvije godine. Izrael uporno i ilegalno napada okupirane palestinske teritorije, Liban, Siriju i Jemen od 7. oktobra 2023. godine. Napadao je Iran, uz podršku SAD-a i nekih drugih zapadnih zemalja, 12 dana u ljeto 2025. godine. Izrael je 9. septembra dronovima napao humanitarne brodove u tuniskim lukama. Konačno, istog dana napao je i zgradu u Dohi.

Većina država smatra i prihvata da je izraelska vlada iznad međunarodnog prava. Posebno za zapadne zemlje, uključujući SAD, izraelska politika i njeni napadi se ne dovode u pitanje. Nakon nekoliko službenih osuda, zapadne zemlje nisu poduzele nikakve revolucionarne korake. Međutim, isto se ne može reći za zemlje regije, koje su direktno ili indirektno pogođene ovim napadom. Čini se da će, iz mnogo razloga, izraelski napad na Katar postati prekretnica na Bliskom istoku.

Prije svega, Katar nije tipična bliskoistočna država koju Izrael može ciljati. Katar ne predstavlja nikakvu prijetnju Izraelu, a Izrael historijski nije doživljavao nikakvu prijetnju iz Dohe. Nadalje, Katar je jedan od najbližih saveznika SAD-a u regiji. Najveća američka vojna baza, al-Udeid, nalazi se u Dohi. Katar se uveliko oslanja na ovu vojnu bazu za svoju nacionalnu sigurnost i odbranu. Osim toga, ne samo SAD, već i većina zapadnih zemalja pridaju veliki značaj katarskoj efikasnosti u posredničkim naporima s regionalnim akterima poput talibana i Hamasa. To jest, zapadne zemlje pozdravljaju katarske posredničke napore.

Napad u Dohi je također pokazao da je besmisleno pokretati bilo kakvo rješavanje ili čak procese prekida vatre sa SAD-om i Izraelom. Izrael je napao grupu ljudi koji su pozvani da razgovaraju o uslovima mogućeg prekida vatre između Izraela i Hamasa. Jasno je da izraelska vlada ne želi prekid vatre u Gazi i želi da rat nastavi. Što je još važnije, kredibilitet SAD-a je ozbiljno narušen, budući da su SAD zatražile od Katara da sazove zvaničnike Hamasa i razgovara o uslovima mogućeg prekida vatre. Od sada će sve zemlje koje pregovaraju sa SAD-om dvaput razmisliti.

Štaviše, napad je bio očigledna poruka drugim zemljama Perzijskog zaliva. Sada svi znaju da moraju biti uznemireni napadom u Dohi. Također moraju biti svjesni činjenice da će i oni uskoro biti meta napada, budući da Izrael ne želi stabilnost u regiji. Izrael je odlučan da stvori regionalni haos, koji će uticati na sve regionalne države. Prema proračunima Izraela i Zapada, što regija postaje nestabilnija, to će regionalne države postati ovisne o zapadnim državama i to će Izraelu biti lakše da se ponaša onako kako se ponaša. Međutim, ovo očekivanje se možda neće ostvariti zbog neočekivane reakcije koja bi mogla uslijediti nakon napada u Dohi.

Napad je pokazao da američki saveznici nisu imuni na izraelske napade i da svi oni mogu biti meta, čak i uz podršku SAD-a. Vojnu bazu odgovornu za sigurnost katarske države koristile su zapadne vlade tokom izraelskog napada. Prema međunarodnim vijestima, američki i britanski avioni pomagali su izraelskim avionima. To bi moglo utjecati na vanjskopolitičku orijentaciju zaljevskih država. Barem će pokušati diverzificirati svoju vanjsku politiku, posebno svoje obrambene opskrbe.

Na kraju, napad u Dohi promijenit će percepciju drugih zaljevskih država i drugih regionalnih zemalja, koje se osjećaju obaveznima reagirati na napad. Za sada je jasno da bilo koja zemlja može biti sljedeća meta izraelske agresije i ekspanzionizma. Prije ili kasnije, sve arapske države koje spadaju u periferiju takozvane “obećane zemlje” mogu biti pogođene od strane Izraela. Ako ne uspiju surađivati i razviti zajednički odgovor, i one će biti meta. Stoga se moraju ujediniti protiv izraelske agresije i ekspanzionizma. Čak i ako najproizraelskije arapske države nastave pružati podršku Izraelu na visokom nivou, bit će meta napada kada za to dođe vrijeme.

Arapske države su uništile svoju liniju odvraćanja kada su prodale palestinski cilj za pregovaračkim stolom tokom procesa Abrahamovog sporazuma. Posebno kada su zaljevske države i neke druge arapske zemlje koje su normalizirale svoje odnose s Izraelom proglasile Muslimansku braću, najveći nenasilni arapski društveni i politički pokret, i Hamas, glavnog aktera palestinskog otpora, terorističkim organizacijama, one su indirektno uništile vlastitu regionalnu liniju odbrane i tampon zonu između stabilnog Zaljeva i nestabilnih ili propalih država regije. Drugim riječima, arapski režimi su zaboravili da njihov obrambeni front počinje u Palestini. Kada su izgubili Palestinu, počeli su gubiti svoj teritorijalni integritet i političku neovisnost. Drugim riječima, kada su arapske države prodale Palestinu za pregovaračkim stolom, prodale su svoju nacionalnu sigurnost.

Slično tome, ako arapske države ostanu ravnodušne prema upornim izraelskim napadima na Liban i Siriju, indirektno će utrti put Izraelu da ih i njih kazni. Mnogi izraelski zvaničnici su više puta izjavili da će spriječiti bilo koju regionalnu silu da obnovi državnu strukturu u bilo kojoj od dvije države.

Kao rezultat toga, ako Katar ne reagira na napad iz Dohe, mogao bi izgubiti svoj utjecaj i učinkovitost u regionalnoj politici, baš kao Kuvajt, koji je izgubio utjecaj nakon što ga je 1990. godine napao Irak svrgnutog iračkog vođe Sadama Huseina. Stoga se mora poduzeti konkretan korak; u suprotnom, nijedna regionalna ili globalna država više neće uzimati Katar u obzir.

S obzirom na to da Izrael ne želi da bilo koja regionalna država postane moćna i ostane stabilna, sve regionalne države moraju biti na oprezu zbog izraelske prijetnje. Više nije tajna da Izrael ima dugoročnu ekspanzionističku političku i vojnu strategiju. Prije ili kasnije, sve države u regiji će biti pod utjecajem ove strategije. Stoga moraju djelovati zajedno i odvratiti Izrael, posebno njegove pristalice.

Autor teksta Muhittin Ataman je profesor na Odsjeku za međunarodne odnose na Univerzitetu društvenih nauka u Ankari. Također je glavni urednik časopisa Insight Turkey, koji objavljuje SETA fondacija.