Riječi koje su posredstvom turskog jezika došle iz arapskog jesu ćenifa i hala, a lekseme porijekom iz nekih evropskih jezika i uglavnom novijeg postanja jesu klozet, toalet te WC. Tako je klozet došao iz engleskog closet, toalet iz francuskog toilette, a WC je skraćenica od engleskog oblika Water Closet. U slengu se oblik WC s intencijom humorističkog sadržaja naziva i veseli centar
U bosanskoj pa i u južnoslavenskoj jezičkoj praksi centralnog područja bilježe se različiti oblici kojima se određuje prostor ili mjesto za obavljanje male ili velike nužde. Među nizovima riječi kojima se označava spomenuti prostor, izdvaja se nekoliko nivoa leksema s obzirom na njihovo porijeklo. Tako u jednu skupinu spadaju riječi slavenskog postanja, kakve su recimo nužnik i zahod.
Riječi koje su posredstvom turskog jezika došle iz arapskog jesu ćenifa i hala, a lekseme porijekom iz nekih evropskih jezika i uglavnom novijeg postanja jesu klozet, toalet te WC. Tako je klozet došao iz engleskog closet, toalet iz francuskog toilette, a WC je skraćenica od engleskog oblika Water Closet. U slengu se oblik WC s intencijom humorističkog sadržaja naziva i veseli centar.
Leksema hala, kako je navedeno, arapskog je porijekla i znači što znači, vodeći porijeklo iz osnove koja nema veze s imenicom hal, a leksema ćenifa izvedena je iz arapskog oblika känīf, što je izvedeno iz značenja zaštite od pogleda. U medresanskom žargonu zabilježen je i neologistički arapski oblik bejtu-rahat, tj. “kuća rahatluka”.
Slavenskog je postanja nužnik, u čijoj je osnovi korijen nužd–a (nastao od *nud–j–a,jer je početna korijenska morfema ove lekseme nud-, što se nalazi i u savremenom glagolu nuditi), pa je u tvorbi riječi i pod utjecajem promjena skupina –ždn– pojednostavljena, pri čemu je jasno da je značenje dovedeno u vezu s vršenjem nužde, tj. fiziološke potrebe izbacivanja štetnih sadržaja iz organizma, iako ova riječ u apstraktnom smislu znači “obaveza, nužnost, prijeka potreba” i sl., jer nužda ima više značenja, pa i apstraktnih.
Leksema zahod u formi postverbala izvedena je iz glagola zahoditi, što znači “zalaziti, zapadati”, pa je to ujedno i oznaka zalaska sunca, odnosno zapada (kako to npr. navodi Abdulvehab Ilhamija u svom Bosanskom ilmihalu s početka 19. st., kada objašnjava da nije džaiz klanjati kada je Sunce na zahodu), a prema čemu se ustvari može ustanoviti veza s korijenskom osnovom –hod-, koja je semantički povezana s hodanjem, odakle korespondira čuvena izreka: “Đe car ide pješke”, pa je zahod prvobitno podrazumijevao mjesto do kojega se dolazi hodom, tačnije izvan doma, pa je ova leksema u neposrednoj značenjskoj podudarnosti s ćenifom.
Kako se kaže, bitno je da se krene navakat. Ali, to nije sve…
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
