Španski ministar vanjskih poslova José Manuel Albares upozorio je da rat protiv Irana ima potencijal da ozbiljno destabilizira Evropu, od rasta cijena energenata do novog izbjegličkog vala. U oštroj poruci naglasio je da evropski saveznici nisu bili konsultirani prije početka operacije, te da će upravo Evropa snositi najveći dio posljedica

Rat na Bliskom istoku, pokrenut napadima Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran, otvorio je novo poglavlje geopolitičke nestabilnosti koje bi, prema procjeni španskog ministra vanjskih poslova Joséa Manuela Albaresa, moglo imati dalekosežne posljedice za evropski kontinent.

U intervjuu za El Pais Albares je otvoreno izrazio zabrinutost zbog činjenice da evropske države nisu bile konsultirane prije početka operacije koja sada prijeti destabilizacijom šireg regiona. Istakao je da Evropa, iako nije bila inicijator sukoba, može postati jedan od njegovih glavnih gubitnika.

„Ovaj rat pogađa Evropu mnogo više nego onoga ko ga je pokrenuo, a koji nas nije ni obavijestio niti pitao za mišljenje“, izjavio je Albares.

Njegove riječi odražavaju rastuće nezadovoljstvo unutar Evropske unije zbog činjenice da ključne odluke o vojnoj eskalaciji donose akteri izvan evropskog političkog prostora, dok se posljedice, političke, ekonomske i sigurnosne, najdirektnije prelijevaju na evropske države.

Jedna od najvećih briga evropskih vlada odnosi se na potencijalni udar na tržišta energenata. Rat s Iranom otvorio je pitanje sigurnosti plovidbe kroz Hormuški tjesnac, jedan od najvažnijih pomorskih prolaza za globalnu trgovinu naftom.

Kroz ovaj uski morski prolaz svakodnevno prolazi približno petina svjetske nafte, a svaka ozbiljna destabilizacija u tom području odmah se odražava na globalne cijene energenata. Evropska unija, koja je nakon rata u Ukrajini već suočena s velikim promjenama u energetskom snabdijevanju, mogla bi se suočiti s novim talasom inflacije i ekonomskih potresa.

Albares je upozorio da bi eskalacija sukoba mogla dodatno pogoršati situaciju.

„Ako se sukob nastavi širiti, vidjet ćemo rast cijena energije koji će pogoditi evropske građane i industriju“, rekao je španski ministar.

Evropska ekonomija već je nekoliko godina pod pritiskom visokih troškova energije. Nakon prekida velikog dijela energetskih veza s Rusijom, evropske države su se okrenule alternativnim dobavljačima, uključujući zemlje Zaljeva, upravo one čiji izvoz prolazi kroz vode koje bi sada mogle postati poprište vojne konfrontacije.

Zbog toga bi svaka ozbiljnija blokada ili destabilizacija Hormuškog tjesnaca mogla imati domino-efekt na evropsku industriju, transport i cijene osnovnih životnih namirnica.

Osim ekonomskih posljedica, evropske vlade strahuju i od mogućnosti novog velikog izbjegličkog vala. Sukobi na Bliskom istoku historijski su često dovodili do masovnih migracija prema Evropi, a rat u Iranu mogao bi pokrenuti sličan scenario.

Albares je upozorio da bi humanitarne posljedice sukoba mogle biti dramatične.

„Postoji realna opasnost da se suočimo s izbjegličkom krizom još većom od one iz 2015. godine“, kazao je.

Evropa se još uvijek nije u potpunosti oporavila od migrantskog vala koji je prije deset godina zahvatio kontinent tokom rata u Siriji. Tada je više od milion ljudi stiglo na evropske granice, što je izazvalo duboke političke podjele unutar Evropske unije i potaknulo rast populističkih pokreta.

Ako bi rat u Iranu izazvao slične migracijske tokove, evropski politički sistem mogao bi se ponovo naći pod snažnim pritiskom.

Iran je zemlja s više od 85 miliona stanovnika i ključni akter regionalne politike. Svaka ozbiljna destabilizacija te države mogla bi izazvati lančanu reakciju u susjednim zemljama, uključujući Irak, Afganistan i države Kavkaza, što bi dodatno povećalo migracijski pritisak prema Evropi.

U svjetlu tih rizika, Albares je pozvao Evropsku uniju da zauzme aktivniju i samostalniju ulogu u međunarodnoj diplomatiji.

Prema njegovom mišljenju, EU mora razviti jasniji i snažniji politički glas, posebno u krizama koje direktno pogađaju evropski kontinent.

„Evropa mora govoriti snažnije i jedinstvenije u ovakvim situacijama“, naglasio je.

Tokom posljednjih godina često se postavlja pitanje geopolitičke autonomije Evropske unije. Dok Sjedinjene Američke Države i Kina djeluju kao globalne sile s jasnim strateškim ciljevima, EU se često nalazi u ulozi posmatrača ili posrednika, bez kapaciteta da značajnije utiče na tok događaja.

Rat u Iranu ponovo je otvorio raspravu o tome da li Evropa ima dovoljno političke težine i institucionalnih mehanizama da zaštiti vlastite interese.

Mnogi evropski diplomati smatraju da EU mora razviti snažniju zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku kako bi izbjegla situacije u kojima ključne geopolitičke odluke donose drugi akteri.

Albares je također naglasio da je jedini održivi put za rješavanje krize povratak diplomatiji. Španska vlada, kao i nekoliko drugih evropskih država, smatra da bi međunarodna zajednica trebala obnoviti pregovore s Iranom i pokušati spriječiti dalju vojnu eskalaciju.

„Moramo učiniti sve da se sukob ne proširi i da se ponovo otvori prostor za pregovore“, rekao je.

Evropska unija je već imala ključnu ulogu u pregovorima o iranskom nuklearnom sporazumu iz 2015. godine. Taj sporazum, poznat kao Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (JCPOA), trebao je ograničiti iranski nuklearni program u zamjenu za ukidanje međunarodnih sankcija.

Međutim, sporazum je 2018. godine napustila administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa, nakon čega je proces diplomatskog rješavanja iranskog pitanja praktično zamrznut.

Današnji sukob mnogi analitičari posmatraju kao direktnu posljedicu raspada tog sporazuma i neuspjeha međunarodne diplomatije da pronađe održivo rješenje za napetosti između Irana i Zapada.

Rat protiv Irana ponovo je otvorio i staru dilemu evropske politike: koliko Evropa može djelovati samostalno u odnosu na svoje transatlantske saveznike.

Sjedinjene Američke Države ostaju ključni sigurnosni partner evropskih država, posebno kroz NATO. Ipak, mnogi evropski lideri sve češće upozoravaju da kontinent mora razviti vlastite kapacitete za donošenje strateških odluka.

Albares je u tom kontekstu naglasio da Evropa mora štititi vlastite interese, čak i kada se oni razlikuju od interesa drugih saveznika.

„Naš prioritet mora biti stabilnost našeg kontinenta i sigurnost evropskih građana“, rekao je.

Ova izjava odražava širu debatu koja se vodi unutar Evropske unije o budućnosti evropske sigurnosne politike. Pitanje nije samo kako reagovati na trenutnu krizu, već i kako izgraditi dugoročnu strategiju koja će omogućiti Evropi da djeluje kao relevantan globalni akter.

Sukob s Iranom ne predstavlja samo regionalnu krizu. On ima potencijal da promijeni širu geopolitičku ravnotežu, posebno ako u njega budu uvučene i druge velike sile.

Iran ima snažne političke i vojne veze s Rusijom i Kinom, dok su Sjedinjene Američke Države i Izrael ključni akteri na suprotnoj strani. Takva konfiguracija povećava rizik od šire konfrontacije koja bi mogla destabilizirati globalni poredak.

Evropska unija u toj situaciji pokušava zadržati prostor za diplomatiju i deeskalaciju, ali njen utjecaj često ostaje ograničen.

Albares smatra da upravo zbog toga EU mora djelovati odlučnije.

„Ne možemo biti samo posmatrači u krizama koje direktno utiču na našu sigurnost i našu ekonomiju“, poručio je.

U trenutku kada rat na Bliskom istoku prijeti da preraste u širi regionalni sukob, Evropa se nalazi pred složenim izborima. Kontinent mora balansirati između savezništva sa Sjedinjenim Američkim Državama, vlastitih ekonomskih interesa i potrebe da spriječi novu humanitarnu katastrofu.

Izjave Joséa Manuela Albaresa odražavaju sve veći osjećaj zabrinutosti među evropskim diplomatima. Rat koji Evropa nije pokrenula mogao bi duboko utjecati na njenu ekonomiju, sigurnost i političku stabilnost.

U takvim okolnostima, pitanje više nije samo kako zaustaviti trenutnu eskalaciju, nego i kako osigurati da evropski glas bude snažnije prisutan u međunarodnim krizama.

Jer, kako je upozorio španski ministar vanjskih poslova:

„Ovaj rat će imati posljedice koje će Evropa osjećati mnogo duže nego oni koji su ga započeli.“