Od raskošnih proslava u čast izraelske države do šutnje pred Bardemovom kufijom i povicima „Slobodna Palestina“ Hollywood je prošao dug put. Promjena nije ni brza ni potpuna, ali je značajna

Hollywood, dugo smatran bastionom proizraelskog sentimenta i industrije u kojoj je spominjanje palestinskog pitanja gotovo uvijek nosilo rizik za karijeru, danas pokazuje znakove promjene. I to na crvenom tepihu i binama najvećih televizijskih i filmskih događaja.

Tokom nedavne dodjele Emmy nagrada, španski glumac Javier Bardem i američka glumica Hannah Einbinder, zvijezda serije Hacks i pripadnica jevrejske zajednice, izazvali su pažnju javnosti. Bardem je, podigavši pesnicu i noseći palestinsku kufiju, jasno označio svoj stav: nazvao je izraelske zločine u Gazi genocidom. Einbinder je, s pozornice, povikala: „Slobodna Palestina!“

Šokantno? Manje nego što bi bilo prije samo dvije ili tri godine. Reakcije unutar industrije bile su mlake, gotovo nepostojeće. Nije bilo ni cenzure ni oštrih osuda. To je pokazatelj da je Hollywood, inače podložan pritiscima lobija i ekonomskih interesa, počeo prihvatati realnost koju je međunarodna zajednica odavno artikulisala: ono što se dešava u Gazi jeste genocid.

Samo podsjećanje na 2023. godinu dovoljno je da se uoči kontrast. Nakon napada Hamasa sedmog oktobra, svako ko je postavljao pitanja o izraelskoj odgovornosti bio je stigmatiziran ili uklonjen. Najpoznatiji slučaj bio je onaj Mahe Dakhil, moćne agentice iz holivudske agencije CCA, koja je zastupala imena poput Toma Cruisea i Natalie Portman.

Dakhil je na Instagramu podijelila rečenicu: „Šta je strašnije od toga da svjedočiš genocidu? Svjedočiti njegovom poricanju.“ Samo nekoliko sati kasnije bila je prisiljena da napusti funkciju u agenciji. Iako se izvinila i povukla objavu, karijera joj je bila obilježena. Tada se činilo da je javna kritika Izraela u Hollywoodu ravna profesionalnom samoubistvu.

Narativ se počeo mijenjati u martu ove godine, kada je izraelska glumica Gal Gadot primila svoju zvijezdu na Stazi slavnih u Los Angelesu i otvoreno stala uz svoju domovinu. „Morala sam govoriti za taoce. Protiv mržnje, za humanost“, kazala je, predstavljajući poziciju koja je decenijama bila gotovo mainstream u Hollywoodu.

Međutim, dolazak Bardema i Einbinder, s potpuno suprotnim stavovima, pokazao je da se balans pomjera. I dok su nekada sve simpatije bile na izraelskoj strani , podsjetimo da je nakon osnivanja države 1948. Hollywood organizovao raskošne proslave, a 1967. poslije Šestodnevnog rata masovne skupove podrške, danas ta homogenost više ne postoji.

U pozadini individualnih gesta krije se masovni pokret. Više od 4.500 glumaca i filmskih radnika potpisalo je proglase koji zahtijevaju prekid rata i pravdu za Palestince. Platforme poput Artists4Ceasefire i Film Workers for Palestine okupljaju imena od Richarda Gerea i Emme Stone, do Jessica Chastain, Ben Afflecka, Mark Ruffala, Ariane Grande, Selene Gomez i Juliette Binoche.

Takav broj potpisnika, koji uključuje oskarovce, mlade zvijezde i veterane nezavisnog filma, čini da su pokušaji pojedinačnih osuda ili pritisaka gotovo nemogući. Industrija koja zavisi od javnog imidža svojih zvijezda danas mora tolerisati ono što je do jučer bilo tabu.

Iako su gesta Bardema i Einbinder odjeknule na društvenim mrežama i među publikom, glavni mediji su ih dočekali – šutnjom. Los Angeles Times, koji je ranije pisao o „opasnosti od dijeljenja mišljenja o ratu“, u izvještajima o Emmyjima nije posvetio ni redak spornim scenama.

Jedini ozbiljniji komentar došao je iz The Hollywood Reportera, i to kroz kolumnu gosta, izraelsko-američkog pisca Hena Mazziga, koji je istup Einbinder nazvao „opasnim“ i „populističkim“, tvrdeći da doprinosi antisemitizmu i ugrožava sigurnost Jevreja u SAD-u. No taj tekst prošao je relativno nezapaženo.

Promjena klime u Hollywoodu ne znači da je Palestina postala dominantna tema, niti da industrija odjednom zauzima jasan stav. Ali znači da kritički glasovi više ne nose automatsku kaznu. U zemlji u kojoj je sloboda govora formalno zaštićena Prvim amandmanom, ali sve više ograničavana algoritmima, pritiscima oglašivača i političkim kampanjama, činjenica da umjetnici mogu govoriti o genocidu bez straha za karijeru jeste novost.

Kao što primjećuju analitičari, Hollywood je odraz šireg društva: kada genocid nad Palestincima više nije moguće ignorisati ni na crvenom tepihu, to znači da se u američkom javnom mnijenju dešava tektonski pomak.

IZVOR: El Pais