Izraelska ekonomija ulazi u novu fazu usporavanja: procjene rasta za narednih pet godina znatno su snižene, troškovi odbrane rastu, reputacija zemlje na međunarodnoj sceni slabi, a dugoročne posljedice gubitka radne snage i porasta broja ranjenih postaju sve vidljivije. Iako se 2026. očekuje snažniji oporavak, srednjoročni izgledi, posebno od 2027. do 2030. godine, ostaju znatno sumorniji.

Nakon više od dvije godine rata u Gazi i stalnih tenzija na sjevernoj granici, ekonomska slika Izraela postaje jasnija i zabrinjavajuća. Predviđanja rasta, koja su prije rata bila stabilno optimistična, sada su znatno revidirana naniže. Dok je prosječan godišnji rast u prethodnoj deceniji iznosio oko četiri posto, nova predviđanja za period između 2027. i 2030. spuštaju očekivanja na raspon između tri i tri i po procenta.

Iako će 2026. vjerovatno donijeti nešto snažniji skok, prividni „povratak“ nakon ratnog pada, ta brojka više govori o kompenzaciji izgubljene aktivnosti nego o istinskom zamahu ekonomije. Kada se zavjesa ratne statistike pomjeri, ostaje slika dubokih strukturnih oštećenja.

Najdublji negativni trag rata odnosi se na ljude. Izraelska vlada procjenjuje da je oko dvije hiljade poginulih, većinom mladih, predstavljalo generaciju koja bi u narednim decenijama učestvovala u stvaranju nove vrijednosti. Uz njih je oko stotinu hiljada ranjenih, od fizičkih povreda do teških psihičkih trauma. Stručnjaci očekuju da će se taj broj povećavati, jer se mentalne posljedice traumatičnih događaja često aktiviraju tek nakon dužeg vremena.

Takav gubitak ima dvostruki ekonomski učinak. Prvo, smanjuje se ukupan broj ljudi koji mogu aktivno doprinositi rastu. Drugo, teret brige za ranjene često pada na članove porodica, smanjujući i njihovu radnu produktivnost. Kada se sve sabere, procjenjuje se da je Izrael izgubio oko jedan posto svoje radne snage u tehnološki intenzivnoj ekonomiji, to je udar koji se mjeri godinama, a ne mjesecima.

Uz to, troškovi liječenja i socijalne podrške ubrzano rastu. Ministarstvo odbrane već izdvaja dodatnih šest milijardi šekela godišnje za rehabilitaciju, dok Nacionalni zavod za osiguranje povećava svoje budžete za još dvije milijarde. To su iznosi koji će iz godine u godinu pritiskati državnu kasu.

Novi podaci potiču usporedbe s ekonomskom krizom nakon Jomkipurskog rata 1973. godine, koji je obilježio deset godina stagnacije, inflacije i visokih vojnih rashoda. Danas se situacija ni izbliza ne ponavlja istim intenzitetom, tada je vojni budžet dosezao gotovo trećinu BDP-a. Ipak, sličnosti postoje u osnovnoj strukturi udara: visoki troškovi odbrane, gubitak radne snage i opterećenje javnih finansija.

Bank of Israel zauzima posebno oprezan ton. U posljednjem izvještaju navodi da će rat ostaviti „srednjoročne ožiljke“ koji će se odraziti na produktivnost, fiskalnu stabilnost i međunarodni kreditni rejting. Troškovi obnove uništenih područja, briga o ranjenima i potrebe jačanja vojske – sve to, kažu, zahtijevat će više novca i duže vrijeme oporavka.

Izraelska vojska već priprema teren za dugoročno povećanje finansiranja. U budžetu za 2026. želi osigurati oko šest posto BDP-a, u odnosu na nešto više od četiri posto prije rata. Čak i ako se broj svede na pet posto, takav iznos predstavlja trajan rast vojnih izdataka. To znači da će manje sredstava biti dostupno za istraživanja, inovacije, socijalne programe i drugi segmenti koji podstiču ekonomski rast.

Uz ekonomske troškove i demografske udare, Izrael se suočava i s reputacijskom štetom. Od univerzitetskih kampusa do međunarodnih medija, negativna percepcija države postala je gotovo svakodnevna pojava. Novi internet-meme „spiritually Israeli“, etiketa za licemjerje, agresiju ili moralnu superiornost, ilustrira koliko je duboko narušena slika Izraela u svijetu.

Ipak, ostaje nejasno kako se ovaj pad ugleda prelijeva na stvarne ekonomske pokazatelje. Izvoz zasad nije pogođen, a rizik na finansijskim tržištima se smanjio. Međutim, dugoročne implikacije mogle bi biti ozbiljnije posebno ako povjerenje investitora počne erodirati.

Sve češće se govori o novom valu emigracije, posebno među visokoobrazovanim mladim Izraelcima. Iako trenutačni efekti nisu vidljivi na brojkama rasta, odlazak stručnjaka mogao bi dugoročno oslabiti ključne sektore izraelskog „start-up ekosistema“. Tehnologija je godinama bila glavni motor rasta; gubitak talentirane radne snage mogao bi taj motor ozbiljno usporiti.

Banka Izraela procjenjuje da je rat već smanjio produktivnost za gotovo pet posto što je ekvivalentno gubitku čitave jedne godine rasta. Iako stručnjaci vjeruju da će dio toga biti nadoknađen, jasno upozoravaju da potpuni povratak na stanje prije rata nije moguć. Sve dok stopa rasta ostaje niža nego ranije, izgubljena vrijednost neće biti nadoknađena.

Osim toga, i prije rata izraelska ekonomija suočavala se s duboko ukorijenjenim problemima: niskom zaposlenošću i vrlo slabom produktivnošću u ultraortodoksnoj zajednici, neefikasnim obrazovnim sistemom i godinama zanemarenom infrastrukturom. Ovi faktori, zajedno s ratnim posljedicama, stvaraju složen teret koji ograničava budući razvoj.

Ipak, postoji jedan izvor opreza, ali i nade: umjetna inteligencija. Izrael je već dokazao da može izgraditi globalne centre izvrsnosti u kibersigurnosti i naprednim komunikacijama. Ako uspije replicirati taj uspjeh u AI sektoru, dio negativnih prognoza mogao bi se pokazati preoštarim. Međutim, čak ni AI ne može nadomjestiti gubitak radne snage, infrastrukturne zaostatke i duboko ukorijenjene društvene podjele.

Stručnjaci se slažu da se većina ekonomske štete ne može izbjeći ali se može ublažiti. Umjesto listi preporuka, ekonomski analitičari govore o jedinstvenoj strategiji: država mora obnoviti svoje razvojne osnove. To znači temeljitu reformu školstva kako bi se podigla produktivnost budućih generacija, značajna ulaganja u infrastrukturu koja je godinama bila zanemarena i dugoročnu integraciju ultraortodoksne populacije na tržište rada.

To je proces koji zahtijeva političku volju, sposobnost donošenja nepopularnih odluka i spremnost da se otvoreno suoči s izazovima unutar vlastitog društva.

IZVOR: Haaretz