Iračani ponovo biraju parlament, ali mnogi ne vjeruju da se išta može promijeniti, izbori su postali unosan posao za bogate i korumpirane elite
U utorak će građani Iraka po šesti put od svrgavanja Saddama Husseina izaći na birališta. No, za većinu stanovnika, ovaj čin odavno je izgubio smisao. Umjesto političke promjene, izbori su pretvoreni u biznis, nadmetanje milijardera koji ulažu ogromne svote novca u kupovinu mandata, funkcija i pristupa unosnim poslovima. Zato su ovi izbori, kako ih u Bagdadu nazivaju, dobili nadimak: „izbor milijardera“.
Kandidati ne biraju sredstva. Troše milione dolara na „donacije“ plemenima, kupovinu glasova i angažman influensera koji ih promoviraju na društvenim mrežama. „Za mnoge u Iraku izbori su postali vježba u klijentelizmu i korupciji“, piše analitičar Renad Mansour iz londonskog Chatham Housea. Većina građana ne vjeruje da će se bilo šta promijeniti i ne izlazi na birališta.
Zvanična stopa izlaznosti, koja se računa prema broju registrovanih birača, bit će znatno veća od stvarne. Na prvim izborima 2005. glasalo je skoro 80 posto birača, dok je 2021. taj broj pao na svega 43 posto. Na izbore danas uglavnom izlaze oni koji direktno profitiraju od sistema.
Za 329 mjesta u parlamentu natječe se više od 8000 kandidata i gotovo 90 stranaka. Prava politička igra počinje tek poslije glasanja, kada se šiitske partije ujedinjuju u blokove kako bi formirale većinu i predložile premijera.
Aktuelni premijer Mohammed Shia al-Sudani, koji je napustio veliki šiitski savez „Koordinacijski okvir“ i osnovao vlastitu „Koaliciju obnove i razvoja“ sa sloganom Irak na prvom mjestu, pokušava zadržati vlast, ali njegovi izgledi nisu veliki. U Iraku se, kao i mnogo puta do sada, karte ponovo dijele nakon izbora, često uz opasnost od uličnih protesta i nasilja.
Dodatnu neizvjesnost donosi bojkot izbora koji je najavio pobjednik iz 2021. godine, šiitski moćnik Muktada al-Sadr. Slabljenje iranskog uticaja i proiranskih milicija u trenutnom ratu u Gazi moglo bi otvoriti prostor za sunite i Kurde, ali i među njima vlada duboka podjela.
Premijer Iraka tradicionalno je rezultat krhkog balansa između Washingtona i Teherana, a ovaj put će kompromis biti još teži. Irak bi se lako mogao pretvoriti u novo polje američko-iranskog nadmetanja, dok i Turska i zaljevske države pokušavaju ojačati svoj uticaj.
Ni u autonomnom Kurdistanu situacija nije stabilna. Iako su izbori tamo održani još prošle godine, nova vlada još nije formirana zbog sukoba između dvije vodeće partije, KDP-a porodice Barzani i PUK-a porodice Talabani. Dok Bafel Talabani cilja na predsjedničku funkciju u Bagdadu, KDP nastoji učvrstiti dominaciju na sjeveru.
Američke trupe su većinu svojih snaga u Iraku premjestile u Kurdistan, a Washington pokazuje sve veće zanimanje za dešavanja u zemlji. Predsjednik Donald Trump nedavno je imenovao iračko-američkog diplomatu Marka Savayu za posebnog izaslanika, što je znak da Irak ponovo ulazi u središte američke bliskoistočne politike.
IZVOR: Der Standard
