Mnogi u Izraelu vjeruju da Netanyahu koristi vojnu eskalaciju kako bi osnažio svoju političku poziciju. Optužen za korupciju, a često označen kao glavni krivac za sigurnosni proboj sedmog oktobra, Netanyahu se sve više percipira kao lider koji je spreman da rizikuje nacionalnu sigurnost radi vlastitog političkog opstanka

Eskalira sukob između Irana i Izraela. Iran je lansirao oko 150 balističkih i krstarećih projektila ka izraelskoj teritoriji, u znak odmazde na izraelski napad koji je prethodno pogodio desetine ciljeva širom Irana – uključujući i objekte povezane s nuklearnim programom.

Prema prvim informacijama iz izraelskog vojnog vrha, većina projektila je presretnuta izraelskim sistemima protivzračne odbrane, ali 14 osoba je lakše povrijeđeno, dok je jedna osoba zadobila teže tjelesne povrede u centralnom dijelu Izraela. Sirene za uzbunu oglasile su se u više gradova, a stanovništvu je naređeno da se skloni u skloništa odmah nakon upozorenja IDF-a.

Izraelska vojska je proglasila vanredno stanje na cijelom području države, a hiljade rezervista su pozvane u službu, posebno unutar vazduhoplovnih, proturaketnih i obavještajnih jedinica. Očekuje se da će Iran u narednim danima pokušati dodatne napade, uključujući i putem svojih saveznika – poput Hezbolaha u Libanu ili šiitskih milicija u Iraku i Siriji.

Izraelska ekonomija prelazi na ratni režim, dok vlada pokušava balansirati između vojne efikasnosti i očuvanja unutrašnje stabilnosti, suočena s kritikama da je premijer Netanyahu odluku o napadu donio više iz političkih razloga nego iz strateške nužnosti.

U ranim jutarnjim satima petka, Izrael je pokrenuo najširu vojnu ofanzivu protiv Irana u modernoj historiji. Više od 100 ciljeva širom Irana pogođeno je zračnim udarima, uključujući vojne baze, objekte nuklearnog programa i balističke kapacitete. Prema izvještajima, u napadima su ubijeni komandant Revolucionarne garde Hossein Salami i načelnik Generalštaba iranske vojske Mohammad Bagheri.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da je odluka o napadu donesena zbog hitne potrebe da se zaustavi značajan napredak Irana prema izgradnji nuklearnog oružja. Također se ističe prijetnja navodnog iranskog plana za istrebljenje Izraela – plan koji uključuje masovno raketiranje civilnih ciljeva i kopnene upade poput onog koji je Hamas izveo 7. oktobra 2023.

No, dok izraelska vlada insistira na vojnoj neophodnosti, sve veći broj građana i analitičara izražava sumnju u iskrenost Netanyahuovih motiva.

Napad dolazi nakon višegodišnjeg izraelskog lobiranja da SAD pristane na vojnu akciju protiv Irana. Iako bivši američki predsjednik Donald Trump nije dao zvanično „zeleno svjetlo“, poznato je da je u danima prije napada više puta razgovarao s Netanyahuom i da su održane sigurnosne konsultacije između dvije zemlje.

Zanimljivo je da je Trump istog dana izrazio želju da se suzdrži od napada na Iran dok postoji šansa za novi nuklearni sporazum – što dodatno pojačava sumnje u pravu motivaciju izraelskog premijera.

Mnogi u Izraelu vjeruju da Netanyahu koristi vojnu eskalaciju kako bi osnažio svoju političku poziciju. Optužen za korupciju, a često označen kao glavni krivac za sigurnosni proboj sedmog oktobra, Netanyahu se sve više percipira kao lider koji je spreman da rizikuje nacionalnu sigurnost radi vlastitog političkog opstanka.

Iako je izraelska vojska ostvarila taktički uspjeh u prvom udaru, realnost je znatno složenija. Iranski nuklearni kapaciteti su raspršeni, zaštićeni i duboko ukopani. Stručnjaci tvrde da su šanse da je projekt trajno zaustavljen – minimalne.

U međuvremenu, Iran se priprema za masovnu odmazdu, uključujući balističke rakete, dronove i moguće napade preko proiranskih milicija širom regije – uključujući i Hezbolah, koji bi, iako oslabljen, mogao odigrati ulogu. Saudijska Arabija i UAE, iako protivnici Irana, ovoga puta vjerovatno neće otvoreno stati na stranu Izraela.

U zemlji je proglašeno vanredno stanje. Veliki broj rezervista je mobiliziran, a izraelska ekonomija prešla je na ratni režim rada. Izraelsko društvo, već poljuljano unutrašnjim podjelama, sada ulazi u novu fazu neizvjesnosti.

Netanyahu je, kako tvrde njegovi kritičari, donio najvažniju vojnu odluku u posljednjih nekoliko decenija – ali s motivima koji nisu vođeni isključivo sigurnosnim razlozima. Njegove političke ambicije i potreba da održi vlast, uprkos pravosudnim i javnim pritiscima, stavljaju mračan okvir oko ofanzive koja bi mogla imati dugoročne posljedice po cijelu regiju.

Mnogi izraelski građani, ali i međunarodni partneri, suočeni su s ozbiljnim pitanjem: da li je napad na Iran bio strateški neophodan – ili samo politički koristan? (IZVOR: Haaretz)