Hong Kong danas mami vodeće svjetske naučnike ponudama koje su, u globalnim okvirima, gotovo neusporedive: plate od oko 14.000 eura mjesečno, najmodernija oprema dostupna bez birokratskih prepreka, te mogućnost ulaska bez vize i uz naučnu slobodu veću nego u kontinentalnoj Kini. Ono što je grad decenijama radio za trgovinu i kapital, sada pokušava primijeniti na nauku i tehnologiju

Neboderi viši od sedamdeset spratova, zbijeni stanovi skuplji od zlata, noćna tržišta, neonski natpisi najvećih svjetskih banaka: sve to je Hong Kong, jedan od najrazvijenijih kapitalističkih megagradova Azije. Stranac koji bi ovdje sletio teško bi pomislio da je riječ o teritoriji pod vlašću komunističke Kine. No ovaj bivši britanski posjed, koji još uvijek uživa djelimičnu autonomiju i služi kao glavni finansijski i trgovački centar Kine, želi postati nešto novo – naučna prijestolnica kineskog giganta.

To nije puka ambicija nego realna strategija. Hong Kong danas mami vodeće svjetske naučnike ponudama koje su, u globalnim okvirima, gotovo neusporedive: plate od oko 14.000 eura mjesečno, najmodernija oprema dostupna bez birokratskih prepreka, te mogućnost ulaska bez vize i uz naučnu slobodu veću nego u kontinentalnoj Kini. Ono što je grad decenijama radio za trgovinu i kapital, sada pokušava primijeniti na nauku i tehnologiju.

Timothy Tong, 73-godišnji hongkonški inženjer i direktor Shaw Prize Foruma, to sažima jednostavno: „Tražimo podršku međunarodne zajednice.“ Forum, održan nedavno u Hong Kongu, okupio je 12 dobitnika Shaw nagrade, azijskog ekvivalenta Nobelove, te 200 mladih istraživača iz 20 zemalja. Događaj je demonstracija ambicije grada, ali i signal da Kina želi globalno uvezati svoju naučnu moć.

Jedan od dobitnika ove prestižne nagrade, njemački biolog Wolfgang Baumeister, posljednjih godina radi na Shanghai Tech Univerzitetu, instituciji nastaloj udruženim ulaganjima Šangaja i Kineske akademije nauka. On otvoreno objašnjava zašto sarađuje sa Kinom: „Za deset minuta razgovora s rektorom možete dobiti mikroskop vrijedan više od 10 miliona eura.“ Dodaje da u Kini nema dobnu granicu za penziju, te da se od njega traži samo 100 dana rada godišnje.

Kina danas posjeduje pola svih postojećih kriogeno-elektronskih tomografa, ključnih mikroskopa za istraživanje molekularnih struktura. Ima ih 40; Evropa i SAD zajedno također 40. To pokazuje kako kineska ulaganja u infrastrukturu u mnogim oblastima već nadmašuju Zapad. Ipak, saradnja nije bez tenzija. Američki naučnici koji primaju državna sredstva često ne smiju sarađivati s kineskim institucijama. „Jasno je da nauka više nije bezgranična aktivnost“, upozorava Baumeister.

Shaw nagrada, osnovana 2004. donacijom filmskog mogula Run Runa Shawa, danas dodjeljuje po milion eura iz oblasti medicine, astronomije i matematike. Mnogi laureati smatraju je pravim uvodom u Nobelovu nagradu. Među njima je i njemački astronom Reinhard Genzel, dobitnik Nobela 2013. Za razliku od ranijih godina, ove godine otvoreno govori o politici: „Sjedinjene Države se raspadaju. Predsjednik uništava sve što je Ameriku činilo velikom.“ Po njemu, evropske naučne institucije sada imaju historijsku šansu da prošire saradnju s Kinom, pod uslovom da Peking prihvati zajednički naučni interes, a ne isključivu dominaciju.

Jedina žena među ovogodišnjim laureatima, Špankinja Eva Nogales, ističe da SAD u naučnom segmentu ozbiljno kaska: Kina u području kriogenske elektronske mikroskopije ima više resursa, više talenata i više hrabrosti da realizira ambiciozne projekte. Ipak, ona nije mogla u Hong Kong ponijeti sopstveni laptop, američke vlasti to zabranjuju zbog straha od kineskog cyber špijuniranja.

Kineska naučna moć posebno je vidljiva u astronomiji. Radio teleskop FAST, najveći na svijetu, omogućio je Kini dominaciju u više polja radioastronomije. Australac Mathew Bailes, dobitnik Shaw nagrade 2023., smatra da je naučni kvalitet kineskih i zapadnih istraživača sada „nesumnjivo izjednačen“. Razliku vidi samo u kulturi: Zapad podstiče mlade da osporavaju autoritete, dok je u Kini to još uvijek teško izgovoriti: „Profesore, niste u pravu.“

U posljednjih pet godina vlada Hong Konga otvorila je 30 novih istraživačkih centara, uloživši preko milijardu eura. Posjeta nekima od njih ostavlja snažan utisak: osjećaj da se svjedoči medicinskoj budućnosti.

U HKCEND centru razvija se jedan od najvećih biobanaka za neurodegenerativne bolesti, prikupljaju se krvne analize hiljada građana, izračunava se rizik od Alzheimera, a naučnici razvijaju molekule koje bi mogle usporiti rani razvoj bolesti. To rade uz pomoć replika ljudskih mozgova sastavljenih od funkcionalnih neurona. Nije slučajno da u timu rade imena poput Johna Hardyja iz University College London i Tonyja Wyss-Coraya sa Stanforda, svjetskog autoriteta za proteine starenja.

U susjednom centru razvijaju hirurške robote, uključujući i one sa trećom „mehaničkom rukom“ unutar istog katetera, kamerom, skalpelom i hvataljkom. Oni bi u skoroj budućnosti mogli potpuno odstraniti dijelove želuca zahvaćene tumorima. U laboratorijama se testiraju i kapsule pune nanorobota, koji se magnetno usmjeravaju kroz tijelo i u životinjskim modelima već uspješno razgrađuju krvne ugruške. Ovim timom rukovodi Lord Ara Darzi, jedan od najvećih svjetskih pionira minimalno invazivne hirurgije.

Treći centar istražuje tradicionalnu kinesku medicinu ali s ciljem da konačno dobije međunarodno regulatorno odobrenje za lijek izveden iz tih dvomilenijskih recepata. Ako uspiju, to će biti historijski presedan.

Na Kineskom univerzitetu u Hong Kongu astronom Yan Renbin radi na teleskopu AMASE, najvećem u svojoj klasi, zasnovanom na jeftinim, masovno proizvedenim objektivima. Njegov kolega Li Huabai završava instrument za Greenland Telescope, koji će raditi na najvišoj tački Arktika.

Nekada mjesto sukoba između građanskih sloboda i kineske centralne vlasti, Hong Kong sada pokušava izgraditi novo lice: globalni naučni most između Istoka i Zapada. Uprkos političkim tenzijama, izgleda da taj most privlači sve više istraživača, posebno onih koji vjeruju da naučna budućnost leži tamo gdje su resursi, ambicija i brzina donošenja odluka. A to je, sve više, upravo u kineskom dvorištu.

IZVOR: El Pais