Prema analitičarima Deutsche Banke, cijena nafte mogla bi skočiti i do 120 dolara po barelu – više čak i od vrhunca koji je zabilježen nakon ruske invazije na Ukrajinu. Ključni faktor za takav razvoj bi bio proširenje sukoba na veći dio regije i moguće zatvaranje Hormuškog tjesnaca.

Kriza koja se posljednjih sedmica zaoštravala između Izraela i Irana, prije nego je prerasla u otvoreni rat, već je uzrokovala najveći jednodnevni skok cijene nafte u posljednje tri godine. Tržišta energenata, poznata po osjetljivosti na geopolitičke šokove, reagirala su nervozno – cijena Brent sirove nafte skočila je s početnih 68 na gotovo 78 dolara po barelu, prije nego što se smirila na oko 72 dolara.

U pozadini te napetosti je bojazan da bi širi sukob mogao ugroziti ključne izvozne rute za naftu iz regije Bliskog istoka, prvenstveno kroz tjesnac Hormuz – uski morski prolaz južno od Irana, kroz koji prolazi oko 20% svjetske nafte i isto toliko tečnog prirodnog plina (LNG). Bilo kakav prekid prometa u tom strateški važnom tjesnacu imao bi ozbiljne posljedice za globalno snabdijevanje energijom.

Prema analitičarima Deutsche Bank, cijena nafte mogla bi skočiti i do 120 dolara po barelu – više čak i od vrhunca koji je zabilježen nakon ruske invazije na Ukrajinu. Ključni faktor za takav razvoj bi bio proširenje sukoba na veći dio regije i moguće zatvaranje Hormuškog tjesnaca, što bi gotovo preko noći izbacilo veliki dio bliskoistočne nafte s tržišta.

Ipak, stručnjaci iz Rystad Energy, jedne od vodećih globalnih energetskih konsultantskih kuća, smatraju da se najgori scenariji zasad čine malo vjerovatnim. Zahvaljujući diplomatskom pritisku Sjedinjenih Američkih Država i njihovoj ulozi u smirivanju tenzija, očekuje se da bi cijene mogle ostati ispod 80 dolara, pod uvjetom da se izbjegne direktna vojna eskalacija.

Ukoliko se trenutna dinamika održi, očekuje se postepeni rast cijena goriva na evropskim i regionalnim tržištima. Prema procjenama, skok cijene nafte od 10 dolara po barelu mogao bi uzrokovati povećanje cijena benzina i dizela za oko 5 do 10 feninga po litru u naredna dva mjeseca.

U slučaju ozbiljnije eskalacije sukoba, cijene goriva bi mogle dodatno porasti i do 15–20 feninga po litru u srednjoročnom periodu, posebno ako dođe do prekida u izvozu iz Irana ili poremećaja u LNG isporukama iz Katara – važnog partnera mnogim evropskim zemljama.

U zemljama poput BiH, koje su izraziti uvoznici energenata, ovi bi se poremećaji brzo mogli osjetiti na pumpama i kroz uvećane račune za grijanje. S obzirom na to da domaće tržište zavisi od globalnih kretanja, manevarski prostor vlada u sprečavanju poskupljenja vrlo je ograničen.

Unatoč pozivima nekih političkih aktera da se poveća evropska proizvodnja, posebno u Sjevernom moru, stručnjaci upozoravaju da takav potez ima ograničen efekat. Količina nafte koja bi se mogla izvući iz tih izvora premala je da bi znatno utjecala na globalne cijene ili ublažila efekte geopolitičkih šokova.

Povećanje domaće proizvodnje moglo bi donijeti veće profite energetskim kompanijama, ali ne i niže cijene za potrošače.

Dok napetosti na Bliskom istoku traju, tržišta će ostati na oprezu. Potezi velikih sila poput SAD-a u narednim sedmicama bit će ključni u određivanju smjera cijena nafte i energenata.

Za sada, kratkoročno poskupljenje goriva izgleda gotovo izvjesno. Koliko će biti veliko – zavisit će od toga da li će diplomatski napori uspjeti obuzdati rat na Bliskom istoku.