Ruska taktika, u suštini, nije rat u klasičnom smislu, nego oružana orkestracija neugodnosti. Zatvaranje aerodroma, blokade informatičkih sistema, sabotaže naftnih tankera sve to ima za cilj da prikaže Evropu kao nesposobnu da se zaštiti. To je “rat niskog praga”, gdje jedan jeftini dron može izazvati milione eura gubitaka i pokazati slabosti protivnika

Zatvaranja aerodroma, sabotaže i misteriozne letjelice koje nadlijeću vojne baze pokazuju da se Evropa već nalazi u ranoj fazi novog oblika rata, rata nevidljivih dronova, informacija i straha. Dok se Njemačka i Danska bore s učestalim “nepoznatim objektima” iznad svojih aerodroma, a baltičke obale nadlijeću bespilotne letjelice nepoznatog porijekla, postaje jasno da Kremlj vodi strategiju “koercivnog signaliziranja”: psihološki rat koji ima za cilj da zaplaši i iscrpi, ne da uništi.

Prošle sedmice, najveći evropski aerodromi, uključujući minhenski, koji je zatvoren dva puta u 24 sata, obustavili su letove zbog sumnjivih dronova. Slične pojave zabilježene su i iznad elektrana, vojnih baza i luka. Neki su se pokazali kao lažni alarmi, ali sigurnosne službe u Berlinu i Kopenhagenu vjeruju da su mnoge od tih letjelica ruske, male, jeftine i opasne, ali strateški izuzetno korisne. Njihova misija nije da sruše zrakoplove ili izazovu masovne žrtve, nego da izazovu paniku, zbunjenost i prekide u funkcionisanju ključne infrastrukture.

Ukrajinski stručnjaci koji već dvije godine žive pod neprekidnim napadima dronova samo su s uzdahom komentarisali ovu “novu” evropsku realnost. “Godinama nam je Zapad izražavao saučešće zbog života pod stalnim napadima dronova”, rekao je jedan sigurnosni analitičar iz Kijeva. “Sada konačno shvataju da ono što je došlo po nas dolazi i po njih.”

Ruska taktika, u suštini, nije rat u klasičnom smislu, nego oružana orkestracija neugodnosti. Zatvaranje aerodroma, blokade informatičkih sistema, sabotaže naftnih tankera sve to ima za cilj da prikaže Evropu kao nesposobnu da se zaštiti. To je “rat niskog praga”, gdje jedan jeftini dron može izazvati milione eura gubitaka i pokazati slabosti protivnika.

Britanski pilot RAF-a nedavno je opisao tu dilemu: “Svi lako kažu oborite dron! Ali to znači da morate ispaliti projektil vrijedan milione, rizikovati da padne u naseljeno područje i ne znati ni kome ste zapravo odgovorili.” Rusija koristi upravo taj paradoks: stvara situacije u kojima je Zapad prisiljen da troši vrijeme, novac i nervni sistem na prijetnje koje su možda samo simulacija.

Njemačka je već zabilježila 144 prijava dronova u blizini aerodroma samo ove godine, više nego u cijeloj 2024. Zračne baze u Norveškoj i Danskoj, brodogradilište u Kielu i vojni objekti u Švedskoj bili su pod “nadzorom” nepoznatih letjelica. Evropa se, ukratko, suočava s novom vrstom sigurnosnog izazova hibridnim napadima koji spajaju tehnologiju, psihologiju i propagandu.

Reakcije su zasad podijeljene. Francuske vlasti zaplijenile su tanker “Boracay”, koji je plovio pod zastavom Benina, ali je sumnjičen da služi kao pokretna platforma za dronove. Danska je, uoči samita evropskih lidera, u potpunosti zabranila civilne letove dronovima. No, sve to su privremene, ad hoc mjere koje ne rješavaju problem sistemski. Evropi nedostaje infrastruktura, koordinacija i što je najvažnije doktrina za rat u doba dronova.

Zato su se pojavile ideje o izgradnji tzv. “zida od dronova”, zajedničkog odbrambenog sistema NATO saveznica duž istočne granice, od Baltika do Crnog mora. Ideja je stvoriti višeslojnu mrežu senzora, radara i presretača koji bi mogli uočiti, identifikovati i neutralizovati prijetnje u stvarnom vremenu. Taj “zid” bi koristio sve, od dugodometnih projektila i laserskog oružja do malih presretačkih dronova i automatskih mitraljeza za blisku zaštitu kritične infrastrukture.

Ali sama riječ “zid” je, kako priznaju i u britanskom Ministarstvu odbrane, politička metafora, a ne tehničko rješenje. To je “više od puke propagande”, rekao je jedan službenik, “ali i pokušaj da se preduhitri defetizam i panika koja bi Putinu donijela najveću pobjedu, odustajanje Evrope od Ukrajine.”

Evropski čelnici se, međutim, razilaze u procjenama: latvijska premijerka Evika Silina vjeruje da bi sistem mogao biti operativan za godinu i po, dok njemački ministar odbrane Boris Pistorius upozorava da za to trebaju najmanje četiri godine.

Rusija trenutno proizvodi oko 2.700 dronova Geran-2 mjesečno. Oni su jeftini, masovni i lako zamjenjivi. Nasuprot tome, evropske zemlje moraju trošiti višemilionske projektile da bi ih srušile. Taj ekonomski nesrazmjer podsjeća na Hladni rat, samo što je sada tehnologija miniaturizirana, a rat se vodi u oblacima iznad civilnih područja.

Britanija i Ukrajina već razvijaju zajednički program “Project Octopus”, čiji je cilj proizvodnja presretačkih dronova nove generacije. Privatne firme iz Poljske, Češke i Finske nude rješenja koja kombinuju vještačku inteligenciju i akustične senzore za rano otkrivanje. Ipak, sve to ne može zamijeniti ono što Evropi najviše nedostaje — zajednički, centralizirani sistem obrane.

Zapadne vojske zato sve više razmišljaju o konceptu “odvraćanja uskraćivanjem”,  ne prijetnjom odmazdom, već onemogućavanjem protivnika da postigne cilj. “Za razliku od Putina, mi poštujemo međunarodno pravo”, rekao je jedan britanski zvaničnik. “Nismo u ratu s Rusijom i ne želimo da budemo. Ali možemo joj pokazati da napadi nemaju smisla.”

To je suština “zida od dronova”: učiniti napad beskorisnim, a odbranu efikasnom. Novi britanski laserski sistem DragonFire, koji bi trebao ući u upotrebu 2027., mogao bi postati simbol te nove ere, oružje koje ne troši rakete, već svjetlost. Do tada, Evropa mora prihvatiti novu stvarnost: povremene smetnje, zatvorene aerodrome i digitalne sabotaže biće dio svakodnevice. Najbolji odgovor na “oružje neugodnosti” jeste smirenost, upravo ono što Kremlj ne želi vidjeti.

Ironično, upravo Putin može biti katalizator evropskog buđenja. Dok njegove provokacije stvaraju troškove i nervozu, one su istovremeno i brutalni podsjetnik na to koliko je kontinent bio uspavan. Evropa već decenijama smanjuje vojne budžete, uvjerena da su rat i sigurnost pojmovi iz prošlog stoljeća. Sada, dok vlade pokušavaju biračima objasniti zašto se novac mora ulagati u oružje umjesto u socijalnu zaštitu ili smanjenje poreza, ruske dronove sve teže mogu ignorisati.

Prema novom izvještaju danske vojno-obavještajne službe, prijetnja sabotažama i provokacijama je “visoka”, ali rizik od direktnog vojnog napada “nizak”. Drugim riječima, Zapad još ima vremena. Vrijeme da se prilagodi eri cyber-napada, propagandnih operacija i bespilotnih incidenata. Vrijeme da shvati da granice više nisu samo linije na karti, nego mreže podataka, senzora i percepcija.

Evropa danas gleda vlastitu verziju rata koji Ukrajinci žive već tri godine, samo bez krvi i ruševina. Ova “tiha predigra” mogla bi biti i posljednja prilika za pripremu. “Zid od dronova” neće biti magični štit koji će spriječiti napade, ali bi mogao biti ono što je Evropa dugo odbijala postati: zajednički, tehnološki i vojno samosvjestan kontinent. Ako uspije, biće to najveća pobjeda koju Putin nije planirao.

IZVOR: The Times