Nažalost, na mjestu njegove pogibije danas ne postoji nikakvo spomen-obilježje koje bi svjedočilo o njegovoj žrtvi. Njegovo ime nalazi se tek na spomen-ploči sa imenima ostalih Travnjana poginulih u ratu, na sjeverozapadnom uglu ove četvrti. U Zagrebu još uvijek ne postoji niti jedna ulica, park ili šetalište nazvano po njemu
Na današnji dan, 2. jula 1991. godine, građani Zagreba pokušali su spriječiti izlazak tenkova Jugoslavenske narodne armije (JNA) iz vojarne “Maršal Tito” prema Sloveniji. Ovaj dramatični događaj označio je početak otvorenog sukoba JNA i građana u glavnom gradu Hrvatske, a epilog je bio tragičan – poginule su četiri osobe, među njima i Raveno Čuvalo, prva civilna žrtva Domovinskog rata u Zagrebu.
Vojarna “Maršal Tito”, poznata i kao “maršalka”, bila je najveća vojna baza JNA u Zagrebu i regionalni centar 5. Vojnog okruga i 10. korpusa, što ju je činilo ozbiljnom prijetnjom za sigurnost grada. Smještena tik uz novozagrebačko naselje Travno, bila je strateški važna za tadašnju jugoslavensku vojsku.
U popodnevnim satima 2. jula, oko 17 sati, ispred vojarne se okupilo oko dvije hiljade građana – muškaraca, žena, mladih i starih – s ciljem da blokiraju kolonu tenkova i oklopnih transportera koji su se spremali izaći iz vojarne, navodno kako bi intervenirali u Sloveniji. Okupljeni građani počeli su bacati kamenje i molotovljeve koktele, a neki su vlastitim vozilima pokušavali spriječiti prolaz vojsci.
Uprkos otporu, veći dio kolone uspio se probiti do Mosta mladosti, gdje su ih dočekale barikade kamiona i cisterni, kao i pripadnici MUP-a i Zbora narodne garde. Tu je izbila oružana borba – s obje strane čula se pucnjava, a građani su ostali u unakrsnoj vatri. U tom sukobu poginuo je Raveno Čuvalo, civil koji se zatekao među demonstrantima. S druge strane, smrtno su stradala i dvojica mladih vojnika JNA – Zoran Mirković (r. 1972.) i Halil Čučak (r. 1972.), dok je Zvezdan Antić (r. 1973.) preminuo od rana dvije sedmice kasnije.
Ubrzo nakon početka sukoba, iz vojarne je izjurilo još 15-ak tenkova, no stigli su samo do Bregane, gdje su ih zaustavili pripadnici MUP-a.
Raveno Čuvalo rođen je 1958. godine u Dobravi kraj Radovljice u Sloveniji, kao najstarije od troje djece u porodici oca Kamila iz Ljubuškog i majke Ljerke iz Ludbrega. Bio je Hrvat i rimokatolik. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu, gdje je studirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Bio je apsolvent i radio kao službenik u firmi Kemoboja.
Bio je nadaren muzičar – svirao je glasovir i kontrabas, te godinama pjevao u poznatom zagrebačkom zboru “Ivan Goran Kovačić”. Volio je prirodu i životinje. Sa suprugom Miljenkom imao je sina Marija. Pokopan je na zagrebačkom groblju Miroševac, a posmrtno je promaknut u čin časničkog namjesnika Hrvatske vojske.
Nažalost, na mjestu njegove pogibije danas ne postoji nikakvo spomen-obilježje koje bi svjedočilo o njegovoj žrtvi. Njegovo ime nalazi se tek na spomen-ploči sa imenima ostalih Travnjana poginulih u ratu, na sjeverozapadnom uglu ove četvrti. U Zagrebu još uvijek ne postoji niti jedna ulica, park ili šetalište nazvano po njemu.
Mnogi od mladića i djevojaka koji su tog dana stali pred tenkove JNA kasnije su otišli na front, najviše njih priključilo se 102. novozagrebačkoj brigadi Hrvatske vojske. Građani su svojim tijelima i improviziranim barikadama uspjeli usporiti i djelimično zaustaviti kretanje JNA, čime su spriječili širu destabilizaciju glavnog grada.
