Više od dvije godine nakon što je Izrael pokrenuo rat s deklariranim ciljem „potpunog uništenja Hamasa“, realnost na terenu pokazuje sasvim drugačiju sliku. Organizacija je pretrpjela teške gubitke, dio njenog rukovodstva je eliminiran, komandne strukture su fragmentirane, a raketni arsenal desetkovan. Ipak, od potpunog uništenja, kako je najavljivano nakon masakra sedmog oktobra 2023. godine, još uvijek nema ni govora
U improviziranim skloništima, poput šatorskog naselja na plaži Deir al-Balaha, hiljade Palestinaca svakodnevno se bore za goli život. Uprkos primirju između Izraela i Hamasa, povremeni napadi i dalje odnose živote. Hamas, iako oslabljen, ostaje funkcionalan i aktivan akter. Zadržava kontrolu nad dijelom teritorije u kojem izraelska vojska nije prisutna, a čak i u područjima pod izraelskom kontrolom njegovi borci provode operacije iz tunelske mreže. Procjene govore da se oko 200 boraca još uvijek skriva u kompleksnom tunelskom sistemu ispod Rafaha.
Izraelska vojska je tokom rata više puta proglašavala pojedine gradove i kampove poput Rafaha i Džabalije „očišćenim od Hamasa“. No, nakon nekoliko mjeseci, IDF se morao vraćati kako bi ponovo napadao lokalne jedinice koje su se reorganizirale i ponovo preuzele kontrolu. Takva dinamika pokazuje koliko je teško eliminirati mrežu čiji se borci kreću između civilnog stanovništva i kompleksnog sistema podzemnih prolaza.
Uprkos tome, izraelski analitičari smatraju da je Hamas danas daleko slabiji nego prije rata. „Prije dvije godine Hamas je bio profesionalna armija. Danas je to milicija bez jasnog vrha“, kaže Oded Ailam, istraživač u Jerusalenskom centru za sigurnost i međunarodne odnose (JCFA) i bivši šef protuterorističke jedinice u Mossadu.
Prema njemu, Hamas više ne predstavlja „egzistencijalnu prijetnju Izraelu“, ali i dalje „kontroliše živote stanovnika Gaze“ i ostaje politički faktor kojeg nije moguće ignorisati. U aktuelnim okolnostima, Hamas vodi borbu za vlastito preživljavanje. Njegov primarni cilj je zadržati dio oružja potrebnog za unutrašnju dominaciju, za obračune s rivalskim frakcijama i za osiguranje kontrole nad preostalim teritorijem.
Neki izvori navode da bi se u okviru Trumpovog plana za Gazu mogla primijeniti formula prema kojoj bi Hamas predao raketni arsenal, ali bi zadržao laka oružja, puške, granate i opremu za održavanje unutrašnje sigurnosti. Ako bi takav aranžman zaživio, postavlja se pitanje kako bi uopće bilo moguće uspostaviti alternativnu upravu u Gazi.
Zemlje Zaljeva, koje bi trebale finansirati obnovu, ne žele ulagati u teritorij nad kojim Hamas i dalje ima efektivnu kontrolu. „Ne vidim stabilnost u Gazi u bliskoj budućnosti“, kaže Ailam. „Umjesto toga, možemo očekivati stepen haosa kao u Somaliji, Libiji ili Siriji.“ Ipak, on dodaje da haos ponekad može biti početna tačka za stvaranje nove političke strukture.
Prema Trumpovom planu, međunarodna stabilizacijska grupa trebala bi preuzeti nadzor nad sektorima koji su danas pod Hamasom. No, stručnjaci taj scenarij ocjenjuju gotovo nemogućim. „Ne mogu zamisliti kako bi neki Ahmed iz Emirata hodao ulicama Šudžaiye i ganjao Hamasove borce, to je čista fantazija“, kaže Ailam.
Stanovništvo Gaze, iscrpljeno, traumatizirano i duboko sumnjičavo prema spoljnim intervencijama, vjerovatno bi odbacilo svaku formu stranog, a posebno kvazikolonijalnog upravljanja. Isto važi i za ideju Trumpovog „Friedensrata“, privremenog vijeća koje bi vodilo Gazu do izbora ili do izgradnje nove vlasti.
Ohad Merlin iz instituta Mind Israel također upozorava da će „zamjena Hamasa biti izuzetno težak proces“, ali smatra da pokušaj vrijedi: „Ne treba odustati prije nego što se uopće pokuša.“
Hamas je najslabiji od preuzimanja Gaze 2007. godine, ali i dalje drži ključne poluge moći. Rat je stvorio duboko političko vakuum i humanitarni pakao, dok međunarodni planovi za rekonstrukciju i tranziciju vlasti ostaju magloviti i neizvjesni. U takvoj realnosti, pitanje nije samo hoće li Hamas biti uklonjen nego ko bi ga mogao zamijeniti i pod kojim uvjetima bi Gaza uopće mogla krenuti prema stabilnosti.
IZVOR: Der Standard
